Kako progutati žabu

Piše: Marina Jočić

Nadam se da nije indiskretno ako pomenem jedan detalj sa  nedavnog seminara posvećenog ženama u politici. Tom priliko je Nada Drobnjak,   predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost izjavila da su žene iz vladajućih stranaka ponekad prinuđene da progutaju žabu i  ne dignu glas za nešto što je protivno interesima žena.

Ovih dana je rečena gospođa Drobnjak progutala pravu žabetinu najavom da će pokrenuti inicijativu za ocjenu ustavnosti Izmjena i dopuna zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojim bi žene sa troje i više djece treblo da dobiju doživotnu naknadu u iznosu od sedamdeset odsto  prosječne zrade u Crnoj Gori… Za mnoge je ovaj potez DPS-a, bio potpuno iznenađenje jer je prethodnog dana resorna ministarak Zorica Kovačević izjavila da ona  neće podnijeti zahtjev Ustavnom sudu. Dakle, bila je precizna, neće ona, ali ima ko hoće. Nada Drobnjak!

Nada Drobnjak je svojom funkcijom zadužena da se zalaže za dobrobit žena, odnosno, ravnopravnost polova. Naravno, ukoliko se to ne protivi interesima DPS-a. Ovog puta se protivi i to ukazuje na mehanizme koje je vladajuća partija spremna da upotrijebi svaki put kada joj se bilo koji zakonski akt ne dopadne. Izvuče iz šešira po jednog zeca (žabu?) koja će u ime „savjesnog“ političara – građanina da se obati Ustavnom sudu. A ko tamo sjedi, svi znamo. Odgovor će uvijek za DPS da bude – BINGO!

No to su već bezbroj puta upotrijebljeni mehaniuzmi zarobljenih institucija.

Zanimljivo bi se bilo ipak vratiti na incijativu gospođe Drobnjak. Šta nju toliko iritira u zakonskoj činjenici da će zaposlene majke sa troje i više djece da  dobiju doživotnu naknadu ukoliko se odluče svojom slobodnom voljom  da nakon određenog broja godina prestanu da rade i posvete se odgajanju djece. Ako je suditi po prigovorima DPS-a prilikom skupštinske rasprave o ovom zakonu „ da su to norme koje u diskriminatorski odnos stavljaju žene sa manje radnog staža, ili koje nisu u radnom odnosu, kao da radni odnos ne može biti osnov za socijalana davanja“, eto predsjednici Odbora za rodnu ravnopravnost  dovoljno širok prostor da se dodatno angažuje za poboljšanje statusa žena u Crnoj Gori. Tim prije što se odluke koje se odnose na ženu istovremeno reflektuju na cijelu porodicu,  a time i na društvo.

Mogla je za sve ove godine Nada Drobnjak da digne glas protiv surove eksploatacije zaposlenih žena, da se pobuni što je trudnoća prepreka za zapošljavanje, što mnoge  novopečene gazde bezdušno mobinguju svoje radnice, čak do seksualnog iskorišćavanja. Mogla je svojim autoritetom u svojoj DPS da se pobuni što žene ropski rade u brojnim prodavnicama i firmama bez prava na praznik, vikend i godišnji odmor. Mogla je da se založi za gradnju više vrtića i škola, mogla je da  insistira na lakšem  napredovanje žena u struci, za veću zastupljenost žena na mjestima gdje se odlučuje..

E nije! To DPS od nje nije tražio.

Nada Drobnjak je malo ili ništa  od svega ovoga uradila. Ona je tu gdje jeste  ne radi boljeg položaja žena u Crnoj Gori, nego za dobrobit DPS-a. I da ne bi bilo nepravde, ovo što je ona uradila, na žalost, uradila bi bilo koja žena  iz ove partije  kojoj se ponudi ta „sveta misija“ spašavanja vladajuće partije.

Jer, „niko ne zna“ koliko to košta državu, što je još jedan pokazatelj koliko država brine o  polovini svog stanovništva – ženama. Dalje, koliko god da košta – za to očigleno nema novca. Možda bi ga i bilo da se uštedi na nečemu drugom  – recimo, brojnim skupim „službenim“ putovanjima, pregolemom birokratskom aparatu i njemu pripadajućem voznom parku, kampanji za Nato, trinaestim platama službenika u državnim preduzećima, naplati poreza od novopečenih veleposednika…

Ako je mogao „euro po euro“ za limenku, ili sedam centi na gorivo „zbog auto – puta  i vrhunskih sportista“, trebalo bi da se nađe i za ovu namjenu, jer za koga gradimo auto-put ako nema naše djece da njime prolaze. Mnogo, mnogo bi mogao da uštedi za ovu namjenu pravi domaćin jedne tako male kuće kakva je Crna Gora.

Ali, ovo više nije naša kuća. Ovo je jedna žabokrečina u kojoj se gaje žabe da bi ih poslušnici gutali i iz njihovih ustiju kasnije kreketale. A sve za dobrobit gospodara Crne Gore i njegovog veselog društva.