Kako je Cetinje postalo žrtva Đuraškovićeve neposobnosti i mržnje?

Dok se Cetinje suočava sa užasnim talasom nasilja – dva masakra u posljednje tri godine i dva teška nasilna obračuna u samo dva dana – gradonačelnik Nikola Đurašković, umjesto da se bavi bezbjednosnim problemima i zaštitom svojih sugrađana, nastavlja da raspiruje nacionalnu mržnju i produbljuje podjele. Cetinje je nekada bilo simbol slobode, kulture i istorijskog nasljeđa. Danas, pod vođstvom gradonačelnika Nikole Đuraškovića, postalo je mjesto straha i nesigurnosti.

Naime, prisjetimo se, na Cetinju je u dva masakra stradalo dvadeset i troje ljudi, i oba počinioca. Među tim žrtvama je čak četvoro djece, a povrijeđenih je bilo ukupno 9. To je crna, krvava statistika i za milionske gradove, a kamoli za gradić koji broji oko 12 000 stanovnika.

Ovo su brojke koje bi trebalo da budu alarm za svakog odgovornog rukovodioca, ali ne i za Nikolu Đuraškovića. Javna tajna je da kriminalne grupe na Cetinju djeluju sve otvorenije. Oružani obračuni na ulicama postali su dio svakodnevice, a lokalna vlast nije preduzela ništa konkretno kako bi se ovakvi trendovi zaustavili. Umjesto toga, Đurašković koristi staru, oprobanu taktiku nesposobnih političara – skretanje pažnje sa stvarnih problema tako što izaziva političke i nacionalne tenzije.

Posljednji primjer njegove političke manipulacije jeste pritisak na predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića da odustane od tradicionalnog zasjedanja na Cetinju, pozivajući se na ranije odluke gradskog parlamenta, koji je Mandića proglasio „nepoželjnim“. Đurašković motiv je oduvijek jasan i staje u vrlo jasnu političku formu – diskriminacija srpskih predstavnika u Crnoj Gori i nastavak politike netrpeljivosti prema svemu što nije u skladu sa njegovim i interesima njegove partije. Ne treba se zavaravati, ovaj potez nije ništa drugo nego dimna zavjesa – pokušaj da se pažnja javnosti usmjeri na političke sukobe, dok se u pozadini nastavljaju kriminalni obračuni koji ugrožavaju živote građana.

Ključni problem Cetinja je Đurašković

Po Đuraškoviću, glavni problem Cetinja je izgleda prisustvo srpskih političara. Međutim, realnost je potpuno drugačija. Pravi problem grada su kriminalni klanovi koji bez straha rješavaju svoje sukobe na ulicama, visok nivo nasilja,  nedostatak bilo kakve strategije lokalne vlasti da se tome stane na put i sam Đurašković. Cetinje nije prćija bilo kog gradonačelnika. To je prijestonica Crne Gore koju srozava egoistični pokušaj Đuraškovića da uđe u fusnotu neke novokomponovane crnogorske istorije. On će to svakako postići,  ali njegova nesreća je u tome što će ga istorija Crne Gore morati pamtiti kao jednog od gorih lidera koji je dopao nekom gradu sa ove strane Evrope.

Đurašković nema plan i namjeru da se suoči da istinskim i svima očiglednim problemima crnogorske prijestonice. On se na bavi predlaganjem neke inicijative za pojačanu saradnju sa policijom, nema apela za veći broj patrola, nema konkretnih mjera za zaštitu građana. Jasno je da njemu  ne odgovara da se priča o stvarnom stanju u njegovom gradu. Kada bi morao da objasni zašto se u malom gradu dešavaju dva masakra u kratkom periodu, zašto kriminalci nesmetano vode ratove na ulicama, zašto je Cetinje jedan od najnesigurnijih gradova u regionu – bilo bi očigledno da je nesposoban. 

Prijestonica Crne Gore je postala grad u koji se ne ulazi sa ponosom, nego sa oprezom.