Kada život u Crnoj Gori počinje!?

Skupština Crne Gore, arhiva
Piše: Milorad Durutović
Ovo u čemu egzistiramo više od tri decenije nije život već surogat političke demijurgije.
Litije su, izgleda, bile posljednji molitveni trzaj da nam se ako ne život, ono bar vrati pravo ili pruži makar šansa da isplivamo iz političke baruštine, što je ustanovila „fotelju” kao vrhovno božanstvo.
Zarad čežnje za ljepšim, pravednijim i smislenijem životom, Bogu su lice okrenuli i ono što su u Njega sumnjali, pa i oni što u Njega nikada nijesu vjerovali.
Činilo se da su čak i političari, najzad, shvatili kako se odsustvo metafizičke vrijednosti ne može kompenzovati nikakvim političkim, socijalnim ili pragmatičnim principima.
Kako su tokom litija desetine hiljada ljudi na ulicama, trgovima, hramovima ili u svojim domovima pojali: „Oče naš, neka bude volja tvoja”, tako ovih dana mnogi političari kliču „neka bude volja narodna”. Time se samo otkriva ona gorka istina da đavo nikad ne spava. Pogotovo naš lokalni đavo, što trideset godina vlada po istoj recepturi. Trideset godina kupi za toliko srebrnjaka.

Ko se danas poziva na izbornu volju!? Ko su ti čuvari narodnih interesa!? Jesu li to oni što su se nakon izbora obavezali da je „demontaža režima” prva stavka političkog života!? Ili su to ovi što su sve gledajući gore samo prstima pipali šta će uhvatiti dolje!?
Po svemu sudeći, niko nije zadovoljan time što je napipao dolje! Nema tu velikog blaga, pa bi sada da kušaju novog blaga u nekoj novoj političkoj raspodjeli. Taman usud kao iz jedne stare priče: „Ko ne uzme kajaće se, ko uzme kajaće se još više!”.
Vraćeni smo na fabrička, da ne kažem, na stranačka podešavanja. Opet smo u teatru a jagma hronično velika za stolicama i foteljama. No, zna li neko možda kad će biti premijera!?
Do te nezvjesnosti možemo još da uživamo u reprizama bogatog političkog repertoara. Svih žanrova u našoj politici ima: komedije, lakrdije, melodrame, farse, pornića i krimića – pa ko šta preferira nek izvoli zaokružiti na prvim izborima. Jedino će oni doći prije vremena – život i dalje kasni. No, dobro, penzije još stižu na vrijeme, i fabričke i nacionalne. Strepim da će uskoro ostati samo one stranačke.
Izvor: Fejsbuk
