Kada lopov viče “držite lopova“: Milo Đukanović još od polovine 1990-ih apsolutno kontroliše šverc cigareta

Kako se obruč slobodnih građana i tužilaštva sve više steže oko Mila Đukanovića i njegovog kriminalno-biološkog okruženja, tako raste i nervoza i panika kako kod njega lično, tako i u njegovim redovima. Nakon što je premijer Abazović na sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost jasno kazao da je Milo Đukanović “politički pokrovitelj šverca cigareta i kokaina“, prethodno skandalizujući javnost fotografijom na kojoj je Đukanović u vedrom raspoloženju sa pripadnicima “škaljarskog klana“, odmah su propagandni punktovi DPS-a i Đukanovića krenuli u hajku i kriminalizaciju samog Abazovića.

Iako suludo djeluju izjave Đukanovića i njegove političko-medijske posluge kako je “brat Abaz“ šef organizovane kriminalne grupe, te kako je OKG u samom srcu Vlade, odmah su se demokratska javnost i građani lako prisjetili vremena sa polovine 1990-tih, kada je u Crnoj Gori cvjetao šverc pod patronatom države, a u kojem je Đukanović bio centralna figura.

Đukanović i njegovi bliski saradnici bili su uključeni u veliki posao krijumčarenja cigareta sa italijanskim kriminalnim porodicama Sakra korona unita i Kamora. Đukanović je i optužen u Bariju i otvoreno je priznao da je ova trgovina postojala, ali je rekao da je njegovoj zemlji bio potreban novac, te da je posao bio legalan. Na kraju se i pozvao na diplomatski imunitet kako bi optužbe protiv njega bile odbačene.

Prilikom poslednje posjete Pragu u septembru ove godine, Đukanović je u skandaloznom intervjuu Radiju Slobodna Evropa, u kojem je između ostalog hladno izjavio da ulaže novac “tamo gdje je porez niži“, a na pitanje o njegovoj umiješanosti u aferu “Pandora papira“ i of-šor špekulacija, on je na pitanje da li je iznenađen onim što se događa između takozvanog škaljarskog i kavačkog klana, odgovorio da nije “zato što pratim razvoj tog problema od prvog dana njegovog pojavljivanja“. I u to niko nije ni sumnjao, jer su upravo Đukanović i njegovi ljudi od najvišeg povjerenja duboko involvirani kako u nastanak, tako i u sukob oba narko-klana. I o tome su konačno stigli i jasni dokazi od EUROPOL-a i dr. partnerskih međunarodnih službi. U nastavku je Đukanović udario i na sebe lično, tvrdnjom kako se bilo ko ne zanosi da je jači od države, jer je “država uvijek jača od bilo kog kriminala“.

N’o da se vratimo na šverc cigareta i njega kao apsolutnog šefa u tom poslu. Naime, iako je Đukanović kasnije tvrdio da je zaustavio krijumčarenje, OCCRP je otkrio da je Đukanovićev šef obezbeđenja upravljao ostrvom Sveti Nikola koje se koristilo za krijumčarenje cigareta. Đukanovićev blizak prijatelj Stanko Subotić jedno vrijeme je bio i vlasnik tog ostrva. Đukanović je od Crne Gore decenijama pravio sigurnu kuću i raj za brojne kontoverzne ličnosti iz kruga organizovanog kriminala, uključujući Darka Šarića, Stanka Subotića, Nasera Keljmendija, Safeta Kalića, Brana Mićunovića, ali i mnoge druge bjelosvjetske hohštaplere i kriminalce.

Šverc pod patronatom države epskih razmjera, u vremenu blokade i sankcija 1990tih, ne bi bio toliko sporan, da se iza njega nije krilo namicanje bogatstva za samo uski krug ljudi vezanih uz Đukanovića lično. Doušnička mreža zloglasne crnogorske UDBE je godinama kasnije u svakoj kafani, na svakoj svadbi ili saučešću, širila laži kako se šverc morao raditi “da bi Crna Gora opstala’’, “da bi se isplaćivale plate i penzije’’, iako svako dobronamjeran odlično zna da su od onih 1000 dojč maraka plata sa kraja 1980-tih i početka 1990. godine, građani svedeni na nekoliko maraka plata i penzija. Šverc cigareta, nafte i oružja je cvjetao, a pojedinci iz Đukanovićevog okruženja su “preko noći’’ postajali multimilioneri.

Još prije više od 15 godina, italijanska Uprava za borbu protiv mafije (DIA) je u izvještaju, koji se može naći i na njihovom sajtu, preciznije Operativnog centra Bari, navela se da su parlamentarni izbori 1996. godine u Crnoj Gori finansirani novcem italijanske mafije. Naime, 2. februara 2005. DIA je objavila opširan izvještaj, na čak 408 stranica o istrazi sprovedenoj protiv Mila Đukanovića, Dušanke Pešić (Jeknić), Miroslava Ivaniševića (tadašnjeg ministra finansija u Vladi Crne Gore), i dvojice italijanskih državljana Renca Gafletija i Klementea Bjondija. Tokom istrage, iskočila su i druga imena poznata našoj javnosti poput Veska Barovića, Brana Mićunovića, Brana Gardaševića, Žarka Markovića, ali i firme kao što su Zeta Trans i Jugopetrol.

Na ovom mjestu, podsjećamo javnost i na čuvenu aferu “Nacional“ iz proljeća 2001. godine i na izjavu Srećka Kestnera, bivšeg partnera srpskog biznismena Stanka Subotica Caneta, Srećko Kestner izjavio je za zagrebacki „Nacional“ da je spreman da pomogne crnogorskoj parlamentarnoj komisiji u otkrivanju balkanske duvanske mafije. Kestner je rekao da nema nikakvu namjeru da crnogorskom MUP-u daje bilo kakve dokaze za svoje prethodne tvrdnje o umiješanosti crnogorskog predsjednika Mila Đukanovica u šverc cigareta, jer je ta institucija, kako je naveo, „pod apsolutnom kontrolom Đukanovića“.

Srećko Kestner je za “Nacional” rekao da je Đukanovic „i dalje glavni politički pokrovitelj šverca cigareta“ koji se obavlja kamionima firme „Zetatrans“. Prema njegovim riječima, pošiljke cigareta dovoze se do granica Crne Gore gdje ih preuzimaju ljudi koji pokrivaju tržišta Hrvatske, Srbije, Kosova i BiH. Kestner tvrdi da se novac zarađen švercom duvana „pere“ preko Kreditne banke ili Atlas banke u Podgorici koje su „u vlasništvu Mila i Aca Đukanovica i nekih njihovih partnera“. On je rekao da je „lično bio svjedok kada je Milo Đukanovic uzimao novac koji je Stanko Subotic zaradio švercom cigareta“, kao i da je vidio kada je biznismen Vanja Bokan u kabinet tadašnjeg premijera Đukanovica donio torbu punu novca.

„Vanja Bokan je tada Đukanoviću platio dva miliona dolara kako bi imao jednomjesečni monopol na krijumčarenje cigareta prema Italiji“, rekao je Kestner. Kestner je tada rekao i da je dobio pismo iz kabineta tadašnjeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost predsjednika Đukanovica, Vukašina Maraša, u kojem je upozoren da je svojim izjavama u „Nacionalu“ „uvrijedio mnoge ljude u Crnoj Gori“ kao i da „treba da bude zabrinut za svoju bezbjednost“.

Biznismen Vanja Bokan je ubijen u Atini 2000. godine, urednik „Nacionala“ Ivo Pukanić ubijen je u Zagrebu 2008. godine, a Duško Jovanović urednik “DAN-a“, koji je prenosio kompletan dosije afere “Nacional“ ubijen je u Podgorici 2004. godine.

Borba