Kad se Crna Gora odrekne majke Rusije, onda mora da uzme NATO za oca

Ambasada Rusije u Podgorici ukazala je da je Moskva vjekovima podržavala i pomagala Crnu Goru, a da se sadašnja crnogorska vlast aktivno trudi da podržava one koji su je bombardovali prije 15 godina.

Ruska ambasada je reagovala na intervjua predsjednika Atlantskog savjeta Crne Gore Sava Kentere u „Vijestima“, navodeći da je bilo teško prećutati ga.

Dobro je shvatljiva njegova obaveza da hvali NATO u svim dijelovima Crne Gore. Njega za to, po svoj prilici, dobro plaćaju i, najverovatnije, u većoj mjeri ne iz budžeta sopstvene države, što treba da mu prida u očima nekih sunarodnika ugled „pravog patriote“. Slični primjeri su poznati mnogim iz dugogodišnje međunarodne prakse.

Demonstriranje svojih poznanja u odnosu na procese, koji se dešavaju u svijetu, i strateškog viđenja odnosa između Rusije i NATO-a možda i stvara kod nekoga utisak, ali žongliranje upadljivim riječima i primitivnim parolama koje se tiču„vrućih“ problema međunarodne agende uvijek je bila demonstracija pokušaja da se sakrije od istine, postojeće realnosti.

Upravo zbog izbjegavanja neosnovanih riječi, važno je da autor rasuđivanja da pojašnjenja vezana barem za nekoliko principijelno ključnih pitanja.

Prvo, vrijedi li pokušaj pridruživanja NATO-u onoga da bi se preko noći precrtala istorija veza između Rusije i Crne Gore, koja traje više od 300 godina? Ko je tokom tog perioda pružao stvarnu pomoć, uključujući finansijsku, prijateljskom za nas narodu? Treba podsjetiti da je tokom te solidne istorijske etape u pravcu crnogorske države iz Rusije nije bio ispaljen nijedan hitac, čime svi mi moramo da se ponosimo.

Sada se Crna Gora aktivno trudi da podržava one koji su je tek prije 15 godina bombardovali. Ispada da su agresivne akcije Sjevernoatlantske alijanse protiv bivše Jugoslavije bile opravdane, i, prema logici njenih apologeta, bile su čin pomirenja na Balkanu koji su napravili vatreni „ljubitelji pravde i uspostavljanja sopstvenog pravnog reda„…

NATO samo donosi smrt

Veoma poštovani kod Crnogoraca Petar Petrović Njegoš, nazivajući Rusiju „Majka Rusija“, rekao je: „koji bi vas od vjernosti k blagočestivoj i Hristoljubivoj Rusiji otlučiti poiskao i svakojemu ako bi se koji iz vas Cernogoracah našao da pomisli otstupiti od pokroviteljstva i nada na jednorodnu i jedinovjernu nama Rusiju, da Bog da jakij te od njega živoga meso odpadalo i svako dobro vremenito i vječno otstupilo!“. Vladika proklinje i predaje anatemi sve koji će se usuditi da ne poslušaju njegov samrtni govor, „kako njega tako i njegov rod i porod, da mu se i trag i dom iskopa i utre!“.

Sada, kako se ovdje kaže, „kad se Crnogorci odreknu „Majke Rusije“, onda moraju da uzmu NATO za oca„.

Drugo, koja je konkretno vojna operacija NATO-a donijela mir zemlji u kojoj se sprovodila? Kako se kaže u izvjesnim kućama: Navedite bar jedan primjer. Možda, radi se o Iraku, Libiji, Avganistanu? A ko će se usuditi da tvrdi da se tamo svaki dan ne lije krv, već crno vino u čaše mještana i brojnih stranih turista, koji se odmaraju u gradskim kafićima?

Treće, ukrajinski događaji su se pretvorili, u suštini, u krvavi, žestoki građanski rat. Kao što se već u više navrata naglašavalo, Rusija nije učesnik tog sukoba. U isto vrijeme, ne može da se ne konstatuje da podrška od strane NATO-a tog masakra, kao i Evropske unije, koja simpatizira bloku, sa svoje strane, znači faktičku podršku raskola slovenskog društva. Ispada da je s tim svoju solidarnost izrazila i Crna Gora, kad se pridružila izvjesnim anti-ruskim sankcijama. Zar nije tako?

Kao rezultat, imamo posla sa izrazitim primjerom toga kako se danas realizuje koncepcija nametanja slobode i demokratije drugim narodima «a la NATO». Rukovodstvo Atlantskog savjeta Crne Gore, čini se, ima namjeru da sa svoje strane da svoj značajan doprinos ovom procesu. Samo nije sasvim jasno, da li je ono pitalo o tome obične građane države?

Dvostruki aršini

Ono s čim se apsolutno ne može složiti jeste ubacivanje od strane gospodina S.Kentere negativnog smisla u riječi predsjednika naše zemlje vezane za zaštitu interesa građana Rusije „gdje god se oni nalaze“, što u stvari proizilazi iz ustava države. U kontekstu je preduzet fantastičan po svom smislu pokušaj da „se napravi paralela s Crnom Gorom“ (jer mnogi naši državljani posjeduju ovdje nekretnine itd.), odnosno sa zemljom kojoj navodno prijeti ono što se dešava u Ukrajini, jer je moguće da postane „sledeća“. Ako Atlantski savjet Crne Gore snosi odgovornost za zaštitu interesa svojih sugrađana koji žive u inostranstvu, uključujući, uzgred rečeno, i Rusiju, onda i mi, polazeći od ovog principa, moramo da budemo oprezni zbog mogućeg negativnog scenarija.

Više od toga, gospodin S.Kentera, izgleda, zbog nekih nevjerovatnih razloga nije mogao da pročita ili vidi na televiziji izjavu lidera najveće države od pripadnika NATO-a, koji je nedvosmisleno definisao glavni smisao korišćenja borbene avijacije nacionalnih naoružanih snaga u Iraku kao zaštitu svojih građana. Kao rezultat nameće se zaključak da „marljivi đaci počinju da gube stečena znanja“ i ispoljavaju neprijatnu političku neobazrivost prema blagovremenom proučavanju stavova svojih ideologa.

Od posebnog interesa je tema, koja se spominje u intervjuu, a koja se tiče vlasnika nekretnina iz Rusije, koji se nalaze ovdje, i indirektno ruskih turista. Ako se radi o usaglašenom rješenju da se njih otarasi onda treba da to istovremeno zvanično objave lokalni Atlantski savjet i sjedište NATO-a u Briselu.

U tom slučaju vakuum koji će se stvoriti, najverovatnije, odmah će sa velikim zadovoljstvom zapremiti brojni posjetioci iz Brisela, Los Anđelesa, Sante Barbare, Kanbere, Monte Karla, Baden-Badena, Kosta del Sol i niza nato-evropskih gradova. I svi oni će biti, razumije se, beskrajno zahvalni autoru intervjua za stvorenu mogućnost da se dobija egzotičan odmor.

Na kraju, treba navesti sljedeće. Najviša ocjena samita NATO-a, koji se tek završio u Velsu, a koja se tiče djelatnosti Atlantskog savjeta Crne Gore, pokazala se u suštini donijete odluke Alijanse, koja je svima dobro poznata.

U svakom slučaju, mišljenja, koja je izneo gospodin S.Kentera u intervjuu, ostaju na procjenu čitalaca.

Ambasada Ruske Federacije u Crnoj Gori.