Kad nana postane hibiskus

Piše: Dr Batrić Babović

Crnogorska politička scena liči na cirkus. U dijalogu dva ugledna stanovnika glavnog grada došlo se do zaključka da pozornica skalamerije postavljene „ narodnom voljom „ podsjeća na pijacu bez pijačnog dana i kantara koji SI sistemom jedinica ne mjeri vrijednost robe i usluga. Možda prije mjesec dana, ili nešto ranije prvak saveza koji je brojio više od 70 % političke većine vladajućeg saveza nakon avgustovskih izbora, izjavio je da je SNP ušao u Memorandum koji ne predstavlja politički problem i koji je svojom suštinom politika vrijedna šolje „ čaja od nane“. Kako je stvar odmicala od svog početka gleđ ove izjave poprimala je svoj kariozni sadržaj.

Četrnaest poslanika postali su okosnica političke zbilje nakon pada Vlade, vlasnik tri mandata iz dana u dan bivao je politički Mesija na svoju ruku, a SNP je ušao u avanturizam koji će determinisati 27.mart u Beranama i budućnost stranke koju čini najstabilnije biračko tijelo još od 1998 godine. Bilo kako bilo, idila svih blokova i političkih projekata sazrelog Montenegra postala je vruć krompir u rukama brojnih političkih aktera.

Podsjećanja radi, stvari su tekle ovako. Prvo je premijer predložio smjenu svog potpredsjednika i tražio izbor novog što je ugušeno na jednom od skupštinskih odbora. Dan kasnije, Vlada je pala sa 70 glasova protiv. Preciznije rečeno, za Vladu je bilo 11 poslanika, dok je 70 poslanika na više načina prezrelo premijera i njegov „ ekspertski kabinet“. Tri dana kasnije pao je predsjednik Parlamenta, sa nešto više od 40 poslaničkih glasova. Ove polivalentne odluke predlagača i glasača iz svih tabora pokazale su ništavnost crnogorskog parlamentarizma. Desilo se da izvršnu vlast brane oni koji u njoj ne učestvuju, opozicija ne želi izbore i potpredsjednik Vlade ruši kabinet u kome sjedi. Paradoks se sastoji u tome da neko ko je u tehničkom mandatu sebe prikazuje kao novu premijersku vedetu. Izgleda da je Crna Gora zemlja čuda i da je u njoj sve moguće. Da ima Ustava, Poslovnika i institucija sistema vjerovatno bi sve bilo drugačije.

Zašto je SNP posebno bitan? Razlog leži u dva nesimetrična pogleda na sadašnju političku zbilju. Prvi je pogled rukovodstva na nove političke okolnosti i partijsku perspektivu koja je legalna i legitimna. Drugi pogled je vizija običnog biračkog tijela koje dugo trpi i još duže pamti. Glasačko tijelo SNP je još u 1999. godini, NATO agresiji na SRJ, savezu sa Miloševićem i Koštunicom i ocjeni ustavnosti rada aktuelnog crnogorskog predsjednika. Dok sadašnji lider ove stranke govori o Otvorenom Balkanu, potpisivanju Temeljnog Ugovora, čišćenju biračkih spiskova, donošenju zakona o lustraciji i novim savezima, njegove pristalice još osuđuju prošla vremena i ne gledaju na isti način kao neposredni rukovodioci donošenje novih političkih odluka. Dok je bivši karatista ubijeđen da će DPS podržati Vladu i to neće naplatiti političkim pritiscima i ucjenama, njegove pristalice sumnjaju u takav aranžman i ne slažu se sa odlukama partijskog vrha.

Čak ni rezultat sa 11 glasova više od dvotrećinske podrške na Glavnom Odboru, nije dovoljan da spriječi eroziju SNP-a .
Kad se pogleda sadašnjica politike zaključuje se da su ključevi Parlamenta u najboljim ljudskim rukama, bivši šef zakonodavnog doma je na ulici u borbi za slobodu, opozicija čeka svojih pet minuta , socijalistička memorandumska ruža sanja o Evropi a ostali rade svoje ranije poslove.
Da nekim slučajem biračko tijelo SNP-a liči na svoje kolege iz DPS-a, problem na relaciji birač-vrh ne bi postojao. Ovako su sve karte na stolu. Politički i duhovni promiskuitet cvjetaju iz dana u dan, a montenegrinski politički sistem sve više postaje bezdan za savremene evropske tokove.

Zato je šefu frontmenske grupe poželjno uputiti opominjući znak, da ne postoje bezazleni i hladni politički čajevi. U Crnoj Gori postoji samo hladan politički tuš.

Je li SNP postao hibiskus na žrtvoprinošenje političkim bogovima ostaje da se vidi. Jedno je sigurno: nastaviće se priče o integracijama i budućnosti, a neko će otići u davnu i daleku političku prošlost.

Hoće li to biti izmijenjene nane ili neprocvjetali hibiskusi pokazaće vrijeme kao jedino majstorsko rešeto.

Pitanje je ima li Crna Gora pravo da čeka na nezakazanom i nepoznatom popravnom ispitu bilo koga,makar to bio višedecenijski i nikad reformisani , politički korektan memorandumski SNP.