Kad Mitropolija “degradira”: Kako je izgledao i kako danas izgleda manastir Beška (FOTO)

U toku je režimska kampanja uperena direktno protiv SPC u Crnoj Gori, odnosno protiv Mitropolije crnogorsko-primorske, a sve je kulminiralo Predlogom zakona o vjerskim zajednicama, kojim je predviđeno otimanje imovine jedinoj kanonskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori.

U tom naumu imaju i podršku prorežimskih medija, pa je tako u dnevnom listu “Pobjeda” objavljen tekst naslovljen “Degradacija arhitektonske i kulturne vrijednosti”, koji je prenio i portal CdM. U tekstu se navodi da je uništen manastirski kompleks na ostrvu Beška na Skadarskom jezeru.

Da je istina, odnosno stvarnost, ipak, mnogo drugačija, govore i fotografije “nekad i sad”, a umjesto bilo kakvog komentara donosimo fotografije kako je izgledao i kako danas izgleda manastir Beška, te ostavljamo našim čitaocima da sami procjene, da li će vjerovati svojim očima ili dnevnom listu “Pobjeda“.

Obnovljeni manastir Blagovijesti – Beška

O kratkom istorijatu manastira, upoznao nas je  publicista Jovan Markuš. 

Manastir Brezovica (Beška) nalazi se na ostrvu, jednako udaljenom od Starčeva sa sjeverozapadne i Moračnika sa jugoistočne strane. Jedan je od najvećih manastira na jezeru, pruža se na prostranoj zaravni sjevernoistočne obale ostrva od konaka građenog pod stijenom, preko crkve Svetog Georgija, ekonomske zgrade iznad pristaništa do Bogorodičine crkve. Manastir datira iz 14. vijeka. Pretpostavlja se da su Sinaiti započeli život na ostrvu. Crkva Sv. Georgija je zadužbina Đurđa II Stratimirovića – Balšića, a crkvu Sv. Blagovijesti je podigla njegova žena Jelena Balšić, kćer „svetopočivšeg kneza Lazara”, u 15. vijeku.

Manastir Beška je igrao značajnu ulogu u duhovnom životu Zete, budući da se u njemu odvijala intezivna prepisivačka djelatnost. U manastirskom skriptorijumu nastao je 1439/40. godine čuveni Šestodnev starca Nikona Jerusalimca. Za manastir Bešku je Nikon Jerusalimac 1441/42. godine, duhovnik Jelenin, napisao u prepisci sa njom veliku knjigu duhovnog rukovođenja koja daje i tipik za življenje, pa i neophodna svjetovna znanja, poznatu pod nazivom Gorički zbornik.

Kako ona svjedoči, na svim ostrvima Skadarskog jezera se živjelo po strogom skitskom načinu života.
Smatralo se da je manastir rano napušten, ali se pominje u turskim popisima iz 1570-71. i 1582. godine, pa je otvoreno pitanje da li je, i ako jeste, koliko dugo bio napušten. U aktivne manastire na jezeru Marjan Bolica 1614. godine ubraja i Bešku. Početkom HH vijeka, kralj Nikola je obnavljao Bogorodičinu crkvu da bi potvrdio svoju vezu sa Balšićima, ali mnogo više sa Jeleninim ocem, svecem Kosovskim knezom Lazarom.

U manastiru se služi od 1997. godine. Obnova manastira je započeta početkom 2002. Obnovu je vodio, po blagoslovu Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, jeromonah Jefrem Dabanović, sabrat Cetinjskog manastira.

Povodom praznika Blagovijesti 7. April 2006. godine Mitropolit Amfilohije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju, tokom koje je osveštana obnovljena crkva Blagovijesti Presvete Bogorodice. U toku Službe u kameni kivot pohranjene su mošti ktitora ove drevne Svetinje Prepodobne Jelene Balšić, kćerke Svetog kneza Lazara, kosovskog velikomučenika. Freskopisanje hrama Sv. Georgija završeno je 2015. godine.

Uporedo sa poslovima na obnovi, koja još traje, sestrinstvo manastira se bavi ikonopisanjem, spravljanjem ljekovitih melema i napitaka, povrtarstvom i izradom drugog raznovrsnog rukodelja.

Kada se uporedi kako je prije početka obnove izgledao ovaj napušteni manastirski kompleks, koji je bio pretvoren u smetlište a crkve u štale sitne stoke i kada je u porušenim hramovima jedva ptica mogla zanoćiti, i kako danas izgleda poslije obnove i oplemenjivanja raznim kulurama čitavog ostrva onda se može kazati da su svi učesnici obnove napravili veliki podvig, a posebno igumanija Fotina sa vrijednim sestrinstvom.

Mitropolija crnogorsko-primorska od 2006. svake druge godine, na slavi zadužbine Prepodobne Jelene Balšić, dodeljuje istaknutim stvaraocima na srpskom jeziku nagradu za cjelokupno književno djelo „Jelena Balšić”.
Ovo veliko i sveto mjesto danas je postalo utočište monahinja, vjere i poezije.

Hram Svetog Georgija

Hram Svetog Georgija Pobjedonosca, zadužbina Đurđa II Stracimirovića-Balšića, potiče vjerovatno iz posljednje četvrtine XIV vijeka. Kao i ostale crkve na ostrvima Skadarskog jezera trikonhalne je osnove, po ugledu na moravsku školu, ali je majstor zapadne škole, vjerovatno iz primorja, ostavio svoj potpis.

Crkva ima prostranu pripratu krstastog svoda i veliki trodjelni эvonik na preslicu. Uz južni zid trikonhosa nalazi se grob sa jednostavnom pokrivnom pločom, vjerovatno ktitora hrama.

Hram Blagovijesti Presvete Bogorodice

Hram Blagovijesti Presvete Bogorodice sa dva paraklisa posvećena Sv. Grigoriju Palami i Sv. Mariji Egipćanki, podigla je 1439-40. godine, Đurđeva žena Jelena, rođena Hrebljanović, kćerka „svetopočivšeg kneza Lazara” kako piše iznad vrata zadužbine na ktitorskom natpisu iz 1438. godine. Crkva je mala, jedno6rodna, ali plijeni blago izduženom gotičkom figurom i skladno uklopljen im ukrasima na zapadnom zidu. Čistom i gospodskom jednostavnošću i dostojanstvom kao da govori o plemenitom duhu ktitorke.

Sa obje strane su joj dozidani paraklisi. posvećeni Sv. Grigoriju Palami i Sv. Mariji Egipćanki. Otvorena priprata sa dva masivna kamena stuba, možda još iz antičkog ili ranoromejskog vremena, ukazuju da je crkva podignuta izgleda na temeljima nešto veće trobrodne bazilike, prema nalazima brojne plastike, romanskih karakteristika – po svemu sudeći iz XII vijeka, doba Vojislavljevića.

Zidovi centralnog broda iskorišćeni su za zidove Jelenine crkve, a bočni brodovi bazilike pretvoreni su kapele za sahranjivanje, što je u to vrijeme bilo uobičajeno za hramove na Skadarskom jezeru. Uz južni zid Bogorodičinog hrama nalazi se grob ktitorke Jelena Balšić.

Bogorodičinu crkvu je početkom XX vijeka obnovio kralj Nikola Petrović Njegoš za zdravlje supruge Milene i posvetio je Polaganju rize Presvete Bogorodice, pošto Gorički zbornik još nije bio poznat.

Konaci

Na zadušnice 9. marta 2002. godine Mitropolit Amfilohije postavio je kamen temeljac na prvom dijelu konaka od koga se krenulo u obnavljanje hramova i velikog konaka podignutog u vrijeme Balšića.

Na Blagovijesti 7. april 2003. godine u Blagoveštenskoj crkvi Mitropolit Amfilohije je služio Svetu Arhijerejsku Liturgiju a po završetku liturgije je, uz molitveno učešće brojnih vjernika iz Zete, Bara, Crmnice i Riječke nahije prerezao slavski kolač i obavio osvećenje novosagrađenog manastirskog konaka Poslije 2010. godine, sagrađen je konak u maslinjaku, i nadograđeno potkrovlje iznad postojeće radionice, i u sklopu tog objekta natkrivena pomoćna prostorija.

Svete mošti

Manastir Beška čuva mnoge svetinje. U manastiru su pohranjene mošti blagoverne Jelene Balšić i čestice moštiju: Sv. Jovana Zlatousta, Sv. Velikomučenika Georgija, Sv. Velikomučenika Dimitrija, Sv. Mučenika Prevlačkih i Savaita, prepodobnog Gerasima Jordanskog, prepodobne Marije Egipćanke, prepodobnog Zosime Tumanskog, Svete Angeline Despotice i Sv. Maksima Pećkog.

Dragocenosti u manastiru

Od dragocjenosti manastir Beška posjeduje nekoliko starijih ikona. Ikone Pokrova Presvete Bogorodice i Tihvinske ikone Majke Božije je manastiru podario poljak Jan Aksentijević, koji ih je naslijedio od svog oca, koji je bio trgovac, i od nekog ih je otkupio za vrijeme revolucije. Ikona Sv. Nikolaja Mirlikijskog je iz 18. vijeka, i veoma je dobra kopija Novgorodske ikone iz 13. vijeka.