Jugoslovenski književnici u stihovima Dobrašina Jelića

Sasvim opravdano, jer  je po svojoj strukturi krajnje neobična i po mnogo čemu jedinstvena,  a samim tim i originalno djelo,  knjiga „Održavanje vatre“ autora Dobrašina Jelića  i dvije godine nakon što je ugledala svjetlost dana nailazi na neskadidašnju pažnju čitalaca i književnih kritičara. Kako je to najbolje primijetio Danko Kaluđerski, recenzent ovog  Jelićevog ostvarenja, ova knjiga je najviše nova po motivu, odnosno po građi za autorovu, u ovoj knjizi, pjesničku viziju.Osvrt na knjigu Dobrašina Jelića objavio je dnevnik „Dan“ u jučerašnjem izdanju.

Jelić je, naime, kao građu  za svoje pjesme uzeo podatke iz književne kritike o djelima jugoslovenskih pisaca, onih o kojima je učio u gimnaziji,a jednim manjim dijelom koristio i njihove biografske podatke. Te podatke,  kritičke i biografske sudove i ocjene koje su izrekli najznačajniji književni kritičari  koji su se bavili djelima jugoslovenskih pisaca, podvrgao je versifikaciji, i tako su nastali stihovi, za koje bi se moglo reći da su eseji u stihu, kako je i sam pisac naveo u podnaslovu knjige.

Kako primjećuje Kaluđerski, nisu tu u pjesmu pretvorena djela  svih najboljih jugoslovenskih pjesnika, već samo onih koji su se pjesniku Jeliću dali opjevati, a pored pjesnika je opjevan i jedan broj proznih pisaca.

Počeo je Jelić knjigu stihovima  o djelima i životu, po čev od Iva Andrića, preko Antona Aškerca, Milovana Glišića, Jovana Jovanovića Zmaja, Laze Kostića, Branka Radičevića, Vuka Karadžića, Dositeja Obradovića i drugih, a završio sa Aleksom Šantićem i Augustom Šenoom.

Kaluđerski  smatra da knjiga „Održavanje vatre“, iako Jelić ne krije ljubav i  poštovanje prema pjesnicima koje je uveo u svoje pjesme, i time ih okupio pod jedan „krov“, nije nikakav politički manifest, već, pjesnički spomenik djela onoga najvrjednijega što je izrazlo iz jugoslovesnke misli, a što se autoru dalo opjevati.

„Nije riječ o žalu za onim što je prošlo, ni poziv da se vrati ono u šta su jugoslovenski narodi vjerovali i zaklinjali mu se, ali  jeste „lični čin“ Jelićevog poštovanja i vrjednovanja poezije, za koju smatra da ima neprolazne vrijednosti“ – ističe Kaluđerski, uz napomenu da knjiga autora zapravo svojevrsna „književna republika“ jugoslovenske ideje i orijentacije, na koju on ima pravo.

Pjesnička riječ  u ovoj knjizi nadrasta i nadilazi kritičku, interpretativnu riječ. Ono što je u ovom slučaju vrhovni izraz u kritici, poslužilo je Jeliću kao polazna osnova za pjesničko putovanje i stvaranje, navodi Kaluđerski.

Rođen u andrijevičkoj Slatini

Dobrašin  Jelić  je rođen 1946. Godine u Slatini, kod  Andrijevice. Diplomirani je pravnik. Živi u Beogradu, a piše prozu, poeziju i književnu i likovnu kritiku.

Objavio je tridesetak knjiga, zastupljen je u brojnim  antologijama i panoramama, s kratkom  pričom, najkraćom pričom, aforizmom, epigramom, haiku pjesmom, boemskom pjesmom. Prevođen je italijanski, španski, francuski, jermenski, bugarski, makedonski, slovenački i albanski jezik.

Miško Jovanović