Jubilej Prohora Pčinjskog, liturgiju služi patrijarh Porfirije
1 min read
Veliki broj vjernika jutros, foto: Tanjug Tara Radovanović
Liturgija povodom obeležavanja 950 godina od osnivanja manastira Prohor Pčinjski i 700 godina od upokojenja kralja Milutina, koji ga je u 14. veku obnovio, koju služi patrijarh Porfirije, počela je danas oko 9.00 časova u tom manastiru.
Veliki broj vernika prisustvuje liturgiju u manastiru, koji je prema predanju podigao u 11. veku, odnosno 1070. godine, vizantijski car Roman Diogen u znak zahvalnosti Svetom Prohoru Pčinjskom „Mirotočivom“, koji mu je prorekao da će postati car, prenosi Sputnjik.
U podne je planirana svečana akademija na kojoj će govoriti dr Slavenko Terzić, a zatim kulturno-umetnički program.
Godišnjica manastira, kao jedne od najstarijih svetinja Srpske pravoslavne crkve, trebalo je da bude održana maja prošle godine, a zatim je zbog epidemije odložena.
Pokrovitelj proslave je predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
Manastir Sveti Prohor Pčinjski nalazi se na granici između Srbije i Makedonije, na 30 kilometara južno od Vranja.
Istorija manastira datira još od 1070. godine, kada je vizantijski car Roman Diogen podigao malu crkvu, posvećenu Svetom apostolu i jevanđelisti Luki, u čije zidine su položene mirotočive mošti Svetog Prohora Pčinjskog.
Prema legendi, upravo je ovaj svetac Romanu Diogenu prorekao da će postati car.Od tog vremena, miro neprestano teče iz svetiteljevih moštiju i, kažu vernici, mnogi se bolesnici njime isceljuju. Manastir ostaje u okviru vizantijske države sve do kraja 12. veka kada, posle osvajanja ovih krajeva od strane velikog župana Stefana Nemanje, prelazi u sastav Srbije.
Nemerljiv značaj za ovu pravoslavnu svetinju imao je kralj Milutin, za vreme čije vladavine je podignuto ili obnovljeno 40 crkava i manastira, a među njima i manastir Prohora Pčinjskog. U Karlovačkom rodoslovu stoji da kralj Milutin, pored ostalih zadužbina, „sagradi i crkvu Pčinjskomu Prohoru“, što potvrđuje i uzidana opeka na severnoj fasadi stare crkve sa, u plitkom reljefu izvedenim imenom SAVA, otkrivajući neposrednu brigu tadašnjeg arhiepiskopa Save Trećeg o obnovi hrama.
Manastir ima veliki istorijski značaj, s obzirom da se, između ostalog, u njemu pričestio deo srpske vojske pred odlazak u Kosovsku bitku 1389. godine, a u toku Prvog srpskog ustanka služio je kao mesto za pripremu oslobodilačkog pokreta.
U kratkom periodu, sabrat Manastira bio je i prepodobni Justin (Popović), inače rodom iz Vranja, koji je 2010. godine kanonizovan od strane SPC-a i proglašen prepodobnim Justinom ćelijskim i vranjskim.
Svuda hodi naš divni Patrijarh, samo ga u Crnu Goru i Hercegovinu ne zovu 🙁