Jovan Markuš – čuvar nacionalne kulture i duhovnosti

U organizaciji Matice srpske − Društva članova u Crnoj Gori, povodom 21. februara Međunarodnog dana maternjeg jezika, u prostorijama Društva crnogorsko-ruskog prijateljstva Sv. Georgije, u Nikšiću, promovisana knjiga Crna Gora kroz istorijska dokumenta, autora Jovana Markuša.

Jovan Markuš u dvojezičnoj monografiji Crna Gora kroz istorijska dokumenta u četiri poglavlja: Narod, Jezik, Crkva i Država prezentovao je bogatu, istorijsku građu o viševjekovnom, nacionalnom, kulturnom i duhovnom identitetu Crne Gore.

Na samom početku promocije više nego brojnu publiku pozdravio je gradonačelnik Nikšića g. Marko Kovačević:

Srpski jezik je najdugovječniji svjedok trajanja Crne Gore. On je svjedok trajanja njene slave ali i propadanja. Znamo da je Crna Gora svoja onoliko kolko svoj maternji − srpski jezik naziva njegovim pravim imenom. Kada srpski jezik bude imao svoje mjesto i kada njegovo ime bude imalo mjesto koja mu pripada, znaćemo da će Crna Gora i imati sebe.

U fokusu poglavlja Crkva je istorija i kontinuitet Crkve. Takođe ističe se snažno ugrađen kult Svetoga Save u društvenom životu i u samom biću Crne Gore.

„Ova knjiga kroz razne izvore, dokumenta, činjenice, kopije i ilustracije je potvrda viševjekovnog neprekidnog kontinuiteta bogoslužbenog života Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, sa svim različitim i svetotajinsko-liturgijskim i istorijsko-socijalnim izazovima pred kojima se ona nalazila u svom viševjekovnom postojanju. Knjiga je svjedočanstvo da su pravoslavlje i Crkva u Crnoj Gori prisutni od 4. vijeka kada se datiraju početci hrišćanstva na području Crne Gore, preko drevnih episkopija, Dijoklijske, Risanske, Skadarske, Rascijske, preko Svetoga Save i Episkopija Zetske, Humske i Budimljanske, cara Dušana kada je i uzdignuta u rang Mitropolije, a uvijek u kanonskom pripadanju i jedinstvu pomenutih eparhija, Arhiepiskopiji Žičkoj, potom Arhiepiskopiji Pećkoj i Pećkoj patrijaršiji, tj. Srpskoj pravoslavnoj crkvi. I upravo mnoštvo svjedočanstava ovog kontinuiteta donosi nam Markuš u svojoj knjizi.

Knjiga je i najnovija potvrda kroz koju ćemo vidjeti, da kada govorimo o Crnoj Gori i pravoslavlju i uticaju Svetog Save da nijedna ličnost nije više prisutnija nego što je djelo i misao Svetog Save na čitavom današnjem prostoru Crne Gore. Korijeni njegovog djela su duboki i genetski su usađeni u dušu našeg naroda. U istorijskoj nauci je poznato da je Stefan Nemanja, otac Svetog Save, rođen u Ribnici, na ušću rijeke Ribnice u rijeku Moraču, u današnjoj Podgorici, gdje su i danas vidljivi ostaci zidina grada“,naglasio je, uz ostalo, protojerej stavrofor Slobodan Jokić.

Knjiga Jovana Markuša treba da bude važna onima koji boluju od zaborava. smatra Radinko Krulanović, profesor filosofije i logike i hronološki se osvrnuo na poglavlje Narod, akcentovao zapise rodonačelnika loze Petrovića, vladike Danila, Svetog Petra Cetinjskog, svjedočenja Petra II Petrovića Njegoša i školski program iz perioda kralja Nikole.

„Pitao sam se upravo doskora, odakle ta potreba da se crnogorstvo ispoljava kao posebnost? Ustvrdio bih, da ta želja, da smo posebniji od drugih dovela je do ovog nacionalnog cijepanja srpskog bića. Iz potreba da se ta posebnost stalno naglašava prešlo se u paranoju da neko hoće da vam uzme tu posebnost. Insistiranje na posebnosti razvija i ideologizovanu svijest da si bolji i vredniji od drugih iako to ničim nije utemeljeno. Naročito se to vidi danas kada, neki tamo-oni, ničim prepoznati, dovode u pitanje one koji su bili narodne ikone kao što je bio slučaj sa Njegošem“, istakao je Krulanović.

Monografija Crna Gora kroz istorijska dokumenta promovisana je povodom obilježavanja Međunarodnog dana maternjeg jezika – 21. februara, a u fokusu izlaganja Jelene Gazdić bilo je poglavlje Jezik u kojem je Markuš prilaže dokaze iz raznih istorijskih perioda i činjenički ukazuje da je srpski maternji jezik, stare i sadašnje Crne Gore.

„Sunovrat kreće 1916. godine kada je okupator sproveo posebne mjere u školstvu Crne Gore. Naređeno je da se školama umjesto ćirilice, uvede latinično pismo, kao i da se iz nastavnih predmeta izbace junačke i patriotske pjesme i srpska istorija. Započeto je nastavljeno 1941. godine. Fašističke okupacione vlasti su tada preimenovale srpski jezik u crnogorski. U listu Zeta od 12. maja 1941. prvomovisan je italijansko-crnogorski rječnik u kojem, između ostalog, piše: ʼSvaki naš čitalac ako redovno bude pratio ovaj rječnik moći će za vrlo kratko vrijeme naučiti kako se govori, čita i piše crnogorski jezikʼ. U listu Glas Crnogorca od 11. juna 1941. data je naredba Okupacionog visokog komesara za Crnu Goru za promjenu nastavnih programa u kojima će se predavati ʼnova istorija i književnost crnogorskaʼ. Da li je projekat okupatora dovršen ili se dovršava, ili pak, razobličava čekamo odgovore i dajemo vremena zvaničnoj Crnoj Gori. No, bez obzira na te odgovore znam da postoje oni koji su radili i još uvijek rade na razobličavanju laži, obmana i falsifikata, a jedan od njih je, svakako, Jovan Markuš, kome najiskrenije zahvaljujem što nas je darivao ovom izuzetnom Monografijom“, istakla je dr Jelena Gazdić.

Markuš je tri decenije radio na prikupljanju raznorodne, dostupne građe o jeziku, narodnosti i Crkvi na prostoru Crne Gore. Ovaj zbornik ukazuje na tradicionalni crnogorski identitet, koji je oduvijek bio i srpski.

„Pokojni Predrag Vukić i ja sakupili smo 70 odsto dokumenata, pokupili smo iz privatnih arhiva, a dobar dio iz arhiva Mitropolije. Postoji crkvena knjiga u kojoj piše da je rodonačelnik dinastije Petrović Njegoš vojvodić srpske zemlje. U Državnom muzeju Crne Gore, vjerovali ili ne, izbrisana su dva vijeka Nemanjića. Isto tako u Istorijskom muzeju vidjećete sve dinastije, osim dinastije Nemanjića, koja je obrisana. Mnogo toga je izbrisano i falsifikovano. Prema tome, ako smo ljudi, ne smijemo dozvoliti da se vrši falsifikovanje i skrnavljenje naših predaka. Nemam ambicije da budem istoričar ali ova knjiga je važna i sigurno će nadživjeti generacije koje dolaze“, kazao je autor.

Jovan Markuš objavio je veliki broj knjiga i publikacija na temu Crna Gora i istorija Srba u Crnoj Gori. Autor je i izložbe dokumenata Crna Gora – narod, jezik i crkva kroz istorijska dokumenta.

Izvor: Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori