Jočić: Sva prava svima – je maksima od koje moramo ponovo početi

Danas je ovaj Ustav podjednako loš kako njima koji su glasali za njega tako i nama Srbima, naglasila je poslanik Demokratskog fronta Marina Jočić na juče održanom okruglom stolu „Deset godina Ustava Crne Gore – dostignuća i izazovi“ koje je Udruženje pravnika Crne Gore, pod pokroviteljstvom Fondacije „Petrović – Njegoš“, a u okviru obilježavanja decenije od donošenja najvišeg pravnog akta u Crnoj Gori. Ona je napomenula da je potreban novi Ustav koji će uvažiti istinu, tradiciju i datu političku i duštvenu realnost,i koji neće biti usmjeren ni protiv kojeg građanina, naroda i vjerske organizacije te istakla da je „sva prava svima“ maksima od koje se mora ponovo početi.

„Ne treba imati bilo kakve sumnje da će uskoro i ovaj Ustav doživjeti sudbinu ranijih ustava koji su od 1905. godine pa do današnjeg dana bili na snazi, gdje je svaki trajao jedva jednu deceniju a ni jedan, u izvornom obliku, nije napunio drugu. Žao mi je što danas nije sa nama dr Zoran Žižić, on bi ovu zakonitost mogao bolje objasniti od mene. On je bio jedan od vodećih autora u pisanju Ustava Republike Crne Gore iz 1992. godine, a zajedno sa Ratkom Markovićem i Milanom Vešovićem, 2007. godine, napisao je Predlog ustava tadašnje Srpske liste koja je taj predlog i uvrstila u Skupštinsku proceduru.

Želim da njegovo ime pomenem na ovom skupu i odam veliko poštovanje znanju i trudu koji je uložio zajedno sa vodećim imenima u oblasti ustavne materije profesorima Markoviću i Vešoviću (ova knjiga koju držim u ruci je taj predlog Ustava Srpske liste). Koliko mi je poznato, te 2007. godine, postojao je još cjelovit predlog Ustavnog teksta kojeg je sastavio dr Mijat Šuković ali je autor brzo odustao od zastupanja vlastitog predloga.

Ne može se poreći da važeći Ustav Crne Gore ima niz demokratskih rješenja ali se pojedina od njih u praksi ne primjenjuju ili se pak zloupotrebljavaju. Zbog toga je, kako se pokazalo, ovaj najviši pravni akt u raskoraku sa vremenom a pogotovo sa sudskom praksom. Iako obiman, sa 158 članova, on je nepotpun i ustavotvorac je namjerno izbjegao da uredi neke važne oblasti, a na drugoj strani je saglasno uskom interesu tadašnje vladajuće grupe „zacementirao“ pojedine članove, tako da su neki djelovi Ustava bez mogućnosti promjene koja bi išlu u susret društvenoj realnosti.

Sam način propisane moguće promjene Ustava je neostvariv s obzirom da se članovi 1, 2, 3, 4, 12, 13, 15, 45 i 157. mogu promijeniti samo ukoliko se za promjenu izjasni najmanje tri petine svih birača, odnosno oko 320.000 građana. Jasno je da je ustavotvorac to namjerno uradio kako bi te promjene u praksi učinio nemogućim,“ kazala je poslanica DF-a i dodala:

„Pogotovo to postaje apsurdno u ovakvo žalosnoj situaciji u kojoj se nalazi birački spisak koji će uskoro po broju upisanih glasača dostići broj ukupnog stanovništva Crne Gore.

Da budem konkretnija. Član 4. Ustava propisuje državne simbole koji su ne samo za moj srpski narod u Crnoj Gori nametnuti i time neprihvatljivi, već i za neke „ustavotvorce“,a koji vlastitih „ruku djelo“ ne doživljavaju kao svoje i ne identifikuju se sa njim. Život svjedoči da čak i oni koji su glasali za te simbole javno, ne žele da oni i njihove porodice imaju bilo kakvog dodira i veze, recimo, sa zvaničnom zastavom i grbom Crne Gore. Zašto su onda to podržali i pride promjenu tog člana uslovili tropetinskim izjašnjavanjem svih upisanih birača, učinivši ga tako nepromjenjivim? Jednostavno, rukovodili su se sebičnom logikom da nanesu što veću štetu onima koji su željeli zajedničku državu sa Srbijom. Ta naopaka logika im se vratila poput bumeranga i danas ovaj Ustav je podjednako loš kako njima koji su glasali za njega tako i nama Srbima.“

Građani Crne Gore imaju manje prava od svojih susjeda

„Član 12. koji propisuje crnogorsko državljanstvo, a da se ne prepoznaje mogućnost dvojnog državljanstva, uprkos praksi u okruženju i preporuci Savjeta Evrope o mogućnosti zasnivanja dvojnog državljanstva, čime se ovo pravo ukida državljanima Crne Gore. Ustavnim zakonom, postoji privilegovana grupa državljana kojima se priznaje pravo dvojnog državljanstva ako je ono stečeno do određenog roka, samo to pravo nije priznato državljanima Crne Gore koji su živjeli u drugoj federalnoj jedinici Srbiji. Kada se uzme u obzir da taj broj je veći od 250.000 naših građana, od kojih se više od 80% izjašnjavaju kao Srbi i da je samo toj kategoriji naših državljana bilo zabranjeno da glasaju na referendumu nije teško zaključiti da su oni dvostruko diskriminisani,“ napomenula je Jočić i istakla:

„S obzirom da druge, danas nezavisne države bivše Jugoslavije priznaju svojim građanima pravo na dvojno državljanstvo, ispostavlja se da građani Crne Gore imaju manje prava od svojih susjeda što je iz pozicije demokratije neprihvatljivo. Realna nepromjenjivost člana 12. Ustava Crne Gore trajno se ukida mogućnost da se ovo pravo građana riješi na demokratičan i međunarodnim pravom preporučen način.“

Za Srbe je nepravedna i nasilna odrednica da je jedini službeni jezik crnogorski

„Za Srbe u Crnoj Gori, a govorim o trećini stanovništva i najvećoj jezičkoj zajednici, duboko je nepravedna i nasilna odrednica po kojoj je jedini službeni jezik u CG crnogorski, dok je srpski jezik kojim govori najveći broj građana, u službenoj upotrebi,“ naglasila je poslanica DF-a.

Ona je kazala da baš u ovom članu leži ključna poruka koju vodeći autor Ustava, tadašnji predsjednik Parlamenta Ranko Krivokapić, šalje građanima Crne Gore, kojima javno govori o građanskom Ustavu i građanskom društvu.

„Ovdje se na posredan način Crna Gora definiše kao nacionalna država i to država jedne nacije – crnogorske i to preko lingvistički spornog jezika kojim govori jedino crnogorska jezička manjina. Srpski jezik koji je na svim popisima jezik većine u Crnoj Gori namjerno se Ustavom definiše kao jezik nižeg reda kako bi se kroz takvu vrstu diskriminacije srpske jezičke i nacionalne zajednice legitimisala i nasilna asimilacija naroda kojem pripadam.“

Ne poštuje se ni član Ustava kojim se garantuje ravnopravna upotreba ćiriličnog i latiničnog pisma

„Nema potrebe posebno da naglašavam nepoštovanje člana 13, stava 2. Ustava Crne Gore koji garantuje ravnopravnu upotrebu ćiriličnog i latiničnog pisma. To je problem o kome se svakodnevno vode različite polemike i izvode konkretne akcije obespravljene i zaboravljene ćirilične zajednice. Ovu obavezu namjerno ne poštuje čak ni Skupština Crne Gore koja je upravo usvojila takvu ustavnu odrednicu. Baš u tom domu se na primitivan i vulgaran način demonstrira politika nasilne asimilacije, a dokle ide zloupotreba tog člana najbolje govori činjenica da ni poslanici iz srpskog korpusa, ne mogu da dobiju službene materijale na ćirilici,“ istakla je Jočić.

Ona je napomenula da tome svjedoči i kako se država postavila po ovom pitanju na suđenju liderima DF u aferi Državni udar.

„Naime, na njihove zahtjeve, kada su tražili u skladu sa Ustavom da im se zapisnici i drugi materijal suda dostavlja na ćirilici, dobili su drsko objašnjenje da su ćirilica i latinica ravnopravni po Ustavu a da je sud koristeći baš tu normu o ravnopravnost odabrao latinicu kao svoje pismo pa je zahtjev za ćiriličnom pisanom korespodencijom odbijen,“ kazala je Jočić.

Ustav je vješto postavio u privilegovan položaj crnogorsku nacionallnu zajednicu

Poslanica DF-a je napomenula da u članu 14. nisu imenovane priznate vjerske zajednice – Srpska pravoslavna crkva, Katolička crkva, Islamska zajednica i Jevrejska zajednica što, kako je pokazala praksa, izaziva brojne probleme u Crnoj Gori.

„Za razliku od obaveznosti referenduma za promjenu pojedinih članova, član 15. Ustava, kao što znate, ne propisuje referendum kao obavezan vid izjašnjavanja za ulazak u NATO, Evropsku uniju i druge međunarodne organizacije kojima se Crna Gora odriče dijela svog suvereniteta, a odluka se prepušta političkoj eliti na vlasti. Na žalost, ustavopisci su, računajući na trajnu nepromenljivost vlasti sebi dali za pravo da o nekim pitanjima koja su njima značajna uvedu obaveznost referenduma a za druga koja suštinski mijenjaju prirodu i karakter ove zemlje odlučuju bez konsultacije sa građanima,“ istakla je Jočić i dodala:

„Član 45. u prvom stavu određuje rezidencijalni uslov za biračko pravo od dvije godine uprkos preporuci Venecijanske komisije koja predlaže da to bude šest mjeseci.

Naravno, i član 157. koji propisuje referendumsko odlučivanje 2/3 upisanih birača je anhron i iz njega proističu sve prethodne primjedbe.

Jasno je zašto se vlast u tek osamostaljenoj Crnoj Gori odlučila za ovakva rješenja, iz političkih, a ne pravnih razloga. Ustav je vješto postavio u privilegovan položaj crnogorsku nacionalnu zajednicu, a pod plaštom građanštine u veoma neprijatnu kategorijalnu ravan doveo srpski narod, srpsku jezičku zajednicu i Srpsku pravoslavnu crkvu.“

Novi Ustav će uvažti istinu, tradiciju i datu političku i društvenu realnost

„S obzirom da postojeći Ustav ima brojne nedorečenosti, ali i članove koje je istina, život i vrijeme pregazilo, a koje je nemoguće promijeniti u skladu sa propisanom procedurom moraće se uraditi ono što je već postalo jedna vrsta nepisanog pravila u Crnoj Gori.

Dakle, u ovoj zemlji, do sada, uključujući i donošenje važećeg ustava još nikada nije ispoštovana procedura promjene prethodnog Ustava onako kako je bilo zapisano za njegovu promjenu. Ja vjerujem da će uskoro neka nova vlast raspisati izbore za Ustavotvornu skupštinu čiji bi posao bio da donese novi Ustav koji će uvažiti istinu, tradiciju i datu političku i duštvenu realnost. Ustav koji neće biti usmjeren ni protiv kojeg građanina, naroda i vjerske organizacije u Crnoj Gori. Ustav treba da zadovolji potrebe građana i naroda koji žive u Crnoj Gori i ne smije da bude u funkciji interese bilo kog tuđinca pa čak i kada bi interese tog stranog elementa zastupala i Venecijanska komisija.

Sva prava svima – je ona maksima od koje moramo ponovo početi.“