Jezik – otadžbina pisca
1 min read
U 18 časova, na istom mjestu će biti predstavljen novi prevod "Luče mikrokozma" na ruski jezik,
Piše: Perivoje Popović
Znano je svima, ali da ponovimo i ovoga puta – posebno: JEZIK JE OTADŽBINA I ZAVIČAJ PISCA.
Naša otadžbina je srpski jezik, a zavičaj ćirilica. Naš Bog je, Sin Božji – Veliki Gospod Isus Hristos, vjera nam je hrišćanska izvorna – pravoslavna. Naša otadžbinska i kućna ikona je Sveti Sava, a naš vječno besmrtni patrijarh je Njegoš.
Ali, nažalost kao i svi u svijetu i mi imamo svoga satanu – naš satana je politika. Ona bezbožno i besramno određuje jesmo li pisci, postojimo li, imamo li jezika i stila i kako se taj jezik zove – to određuju i odrađuju političke sotone.
Svjetlonosna Luča Njegoševa nam svjedoči da su pravedni pobijedili pale arhangele.
Prizivam i molim Gospoda i Svetitelje da nas pogledaju – moguće je, vrlo je moguće da će se uskoro naš jezik službeno imanovati – nato-jezik i onda više nećemo imati otadžbine. Kako li će se na tome jeziku zvati Lovćen, Medun, Podmaine, Cetinje, Ostrog, Morača, Stupovi – slava im i milost!? Pomiluj, Veliki Gospode!!!
***
Godina je 1971-va, redovna godina popisa u Socijalističkoj Jugoslaviji. Popisivač je u kući uglednog domaćina Boža J.
– A jezik Vam je, čika Božo – srpskohrvatski, mislim!
– Ne, dijete, no srpski! Ja, ti, dijete, ‘rvacki ne znam đavolju… (hoće da reče riječ)!
***
U čestim trenucima dokolice i besposlice naši se ljudi odavna zabavljaju mudrovanjem. Ovoga puta tema je – „padaj silo i nepravdo“. Mišljenja su mnoga i manje-više podudarno suprostavljena, da bi jedan od mudraca poentirao:
– Čiju ruku ne možeš slomiti, poljubi je!
– Ne, ne, no se nategni, nategni se pa je slomi – naizgled odsutan, odgovara znameniti general Đoko Mirašević, mnogoodlikovani junak iz dva balkanska i dva svjetska rata.
Tako govore junaci. Kukavice su date samo da kukaju.
Danas vidimo da se francusko-engleski plan u sadejstvu sa Turskom i Austougarskom iz polovine 19-og vijeka o osnivanju slovenske države“Holmije“ privodi kraju.
Kao i tada i danas je cilj tih zlotvora,da se razdvoje Srbija i Crna Gora,a samim tim da se one udalje od ruskog uticaja,a,onda da se krene sa unijatizmom i katoličenjem pravoslavnog življa.
Zaista koliko god zvučalo nadrealno, itekako se mogu povući paralele između „Holmije“ iz 19-og vijeka i ove današnje.
Ostaje nada da će kao što je i onda, srpska svijest pobediti i danas!
Izvod iz Zemljopisa iz doba kralja Nikole.
ZEMLJOPIS KRALJEVINE CRNE GORE IZ 1911. NA CETINJU
U Zemljopisu Kraljevine Crne Gore „za učenike trećeg razreda osnovnijeh škola“, koji je publikovan 1911. na Cetinju, nedvosmisleno je i jezgrovito definisan pojam vjere i narodnosti, o čemu se pored ostalog kaže:
„U Crnoj Gori žive sve sami čisti i pravi Srbi, koji govore srpskijem jezikom, a ima ih oko 300.000 stanovnika. Većina su pravoslavne vjere, a ima ih nešto malo rimokatoličke i muhamedanske vjere, ali treba znati, da smo svi srpskoga porijekla i srpske narodnosti.
„Crnom Gorom vlada kralj Nikola I iz slavne srpske porodice Petrović-Njegoš.“
Ko je i kakav je onaj kome treba reći nešto više od ovoga. Tešku muku taj ima, jer mu se istina ne dopada i tvrdoglavo neće da je prihvati. Ko bježi od istine u suštini bježi od sebe. Mnogo mu je težak i komplikovan život. Nikad mira i spokoja. Mora sebe da brani od sebe.
u posveti na knjizi Vukova danica iz 1826. godine): Srpski pišem i zborim,/ svakom gromko …
„…Srpski pišem i zborim svima gromko govorim,
narodnost mi Srbinska ,um i duša Slavjanska…“
Da li može da mi neko kaže iz kog djela su ovi Njegoševi stihovi ?Dukljani se kunu u majku Lovćen i MOntenegro da ovo nisu Njegoševi stihovi već „najgori srpski falsfifikat“.
Argument im je da ovih stihova nema u Njegovim sabranim djelima,izdanje Prosvete.
Ako ih nema tamo,to ne znači da ih nije napisao.Može li neko konkretno da mi kaže gdje mogu da ih nađem?
Odlican tekst. Svako neka vidi ko je
Junaci uvijek i jednako govore svojim jezikom!
Tranji i ništaku svaki je jezik svoj!
… Hiljadama pogan palaca!
ČOVJEK JEDNOG JEZIKA, ČOVJEK JE JEDNOG NAUMA!
… Svoj! … Svakom tuđem na smetnju!
Sebe čovjek, i svome rodu!
Kući svojoj, na radost i polzu!!!