Jerej Ognjen Femić: Sveta tajna pričešća
1 min read
foto: Mitropolija
Sa strahom božijim i vjerom pristupite. To su riječi kojima sveštenik poziva narod da pristupi svetoj Čaši ili putiru. U toj svetoj Čaši dešava se za nas hrišćane najveće čudo, hljeb i vino postaju tijelo i krv Bogočovjeka Hrista. I mi hrišćani sa vjerom da je to zaista tijelo i krv Hristova i sa strahom i trepetom pristupamo putiru. Prije nego se pričestimo čita se molitva u kojoj se ispovijeda ta naša vjera da zaista vjerujemo da je to tako. U jednom dijelu molitve se kaže još da “neću kazati tajnu neprijatelja tvojim”. Ovaj momenat je za nas hrišćane velika, čak najviša tajna, o kojoj mi ne raspravljamo, duboko je čuvamo, pogotovu od neprijatelja Hristovih.
Ovih dana, uzrokovana pojavom korona virusa, aktualizovana je tema pričešća, pogotovo u crkvenim krugovima. Stiče se utisak da neko pokušava da tu tajnu rastajni i da je preda drugima, a možda i neprijateljima Hristovim. Poslije dvije hiljade godana čuvanja te tajne i učestvovanja u njoj, mislim da je bilo nepotrebno započinjati raspravu o tome da li se možemo zaraziti od čaše ili kašičice ili čak samog pričešća, zatim dalje snishoditi i mijenjati ustaljenu praksu pričešća itd. Da li pandemija, koja nije najveća i jedina za ovih dvije hiljade godina, koliko je od Hrista nam ustanovljenoj, svetoj Evharistiji, i jedan strah suprotan onome koji se traži da bi se pristupilo svetoj Čaši, smjeli izazvati ovu raspravu o svetom pričešću!? Da li se ovom raspravom i izmjenama u načinu pričešćivanja, smjela dovesti u sumnju sveta Tajna pričešća.
Mislim da je u ovom slučaju bilo svrsishodnije dovesti u sumnju samu pandemiju i sam virus, nego li sveto pričešće. Ja ovdje neću ulaziti u raspravu da li treba dezinfikovati kašičicu i koristiti način pričešćivanja Jakovljeve liturgije. Iako bih imao komentar u vezi sa time. Ovdje bih samo skrenuo pažnju da mi hrišćani nismo smjeli ovu Tajnu, pogotovo na ovakav način objavljivati svijetu. Kada se tajna rastajni, onda više nije tajna, kako kaže veliki pjesnik Bećković. Predlažem da o ovoj Tajni ćutimo, i nikome o njoj ne govorimo, a najmanje onima od ovoga svijeta. Samo mi hrišćani znamo da je to tijelo i krv Hristova, da je sami Isus Hristos. Kao što su nekad mislili da su hrišćani ljudožderi, tako sada misli da je tijelo Hristovo zarazno u vrijeme pandemije. Caru carevo, a Bogu božije! Ako su nam careve vlasti zabranile da se sastajemo u crkvi na bogosluženjima, mi ćemo ispištovati, i dati caru carevo, t.j. ispoštovati careve zakone. Ali ćemo dati i Bogu božije, a to je, sačuvaćemo tajnu o svetom pričešću! Amin!
Izvor: Eparhija Budimljansko-nikšićka
Pročitajte JOŠ:
Mitropolit Amfilohije: Ova nesreća nije za uništenje, nego za preobražaj ljudi
MILUN FEMIĆ, poč. BOGIĆ FEMIĆ I SADA MLADI OGNJEN FEMIĆ – ČVRSTI STUBOVI SVETE CRKVE SRPSKE PRAVOSLAVNE, DANAS NA CVIJETI I VO VJEKI VJEKOV SVE IM CVJETALO I NAPREDOVALO!
…hljeb i vino postaju tijelo i krv Bogočovjeka Hrista. I mi hrišćani sa vjerom da je to zaista tijelo i krv Hristova…
Kada je Isus ustanovio svetu tajnu nije legao na stol i rekao apostolima da mu popiju krv i pojedi tjelesno tijelo, no je hljeb i vidno blagoslovio rekavši da je to tijelo njegovo koje se lomi za spasenje i krv… Dakle tu nema mjesta bukvalizmu da je to kanibalizam,jer da je pojeli bi Isusa a ne hljeb.
A kakvo je to tijelo Hristovo i krv njegova? To su božanske energije preko kojih zajedničarimo sa nadumnim, Bogom. Hljeb i vino su samo materija kojom se to obavlja, a ko pristupi sa vjerom da treba da se očisti i sedini duhovno, to se i dešava. Ko ne pristupi sa vjerom to se ne dešava no ne samo da mu pričeše ne zdravaju tijelo i duh no dobija i prokletsvo,sud sebi jede i pije…prpada, dobija bolesti…
Racionalizacija ove svete tajne je nužna jer je javno djelo, ali neuspješno je racionalizvati vjerske stvari, kao i Boga. To ima korjene u kanibalizmu ritualnom,ali reformisano je o dat je novi smisao…pa su samo ostale usmene konture nekadašnjeg prinošenja djece Molohu…a i Isus se slika kao beba na diskosu tj agnec,tj jagnje žrtveno…
Tako da je tu stvar slobode da vjeruje neko ili ne i da pristupi ili ne. Da neko smatra glupošću i nečim retro,prevazenim,a drugi da drži za najveću svetinju. Hrišćani bi orali paziti da ne padnu u idolopoklonstvo,jer ni tako neće imati korist od pričešća, a bezbonici bi morali znati da se vjera uvijek manifestovala i ritualno i da je to naša tradicija koja ako se odbacuje i pljuje, pljuješ po sebi.
Amin !!!
3
Prvi su episkopi uveli kamere i fotoaparate u Sveti oltar i turili objektive u sam Sveti putir. Kad sam god na to ukazivao gledali su me ko ludoga. A prisustvovanje Svetoj liturgiji nije caru carevo nego Bogu Božije.
Slava Bogu za sve.