IN4S

IN4S portal

„Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško“

Major Milan Tepić je otišao u legendu 29.09.1991. i postao poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije i prvi heroj Republike Srpske.

Major Tepić

Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško“, rekao je major Milan Tepić iz potkozarskog sela Komlenca, minirao skladište municije sa 170 tona eksplozivnih sredstava i digao ga u vazduh.

Tako je major Milan Tepić ne štedeći svoj život spasio vojnike a oružje iz kasarne JNA u Bjelovaru nije predao ustašama. Milan Tepić otišao je svojim herojskim činom u legendu i postao poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije i prvi heroj Republike Srpske.

Otkrivanje spomenika majoru Tepiću prilika je i za podsećanje na takođe herojsku smrt vojnika Stojadina Coleta Mirkovića iz valjevskog sela Gornje Leskovice. Iako samo regrut, devetnaestogodišnji vojnik nije želeo da napusti transporter iz čijeg mitraljeza je branio položaj nedaleko od vojnog skladišta.

   Slavni dan 29.09.1991.



Dana 29. septembra 1991, u tridesetčetvrtoj godini života, u Bjelovaru u Hrvatskoj, poginuo je spasivši svoje vojnike, ali i ko zna koliko potencijalnih žrtava oružja koje je uništio žrtvujući svoj život. U julu, te godine, major Tepić bio je u centralnom skladištu borbenih sredstava u selu Bedeniku kod Bjelovara. Po dogovoru JNA, Unprofora i tadašnjih hrvatskih vlasti, evakuacija kasarne i vojnih objekata trebalo je da se desi 1. oktobra. Međutim, kasarna je pod rukovodstvom potpukovnika hrvatskih paravojnih snaga Josipa Tomšića napadnuta dok su u njoj bili vojnici i oficiri sa preostalim članovima porodica. Uz pomoć dve hiljade vojnika, kasarna u kojoj nije bilo vode ni struje danima, napadnuta je i zauzeta. Tako je major bio prinuđen da se sa vojnicima povuče u skladište.

Ne želeći da prepusti oružje iz kasarne “Vojnović“, hrvatskim snagama, Tepić je svojim vojnicima naredio povlačenje na bezbednu razdaljinu od skladišta. Prema nekim izvorima, na to ih je upozorio rečima: „Vojsko, slušajte me dobro! Ne znam koliko ćemo moći ovako još da izdržimo, ustaše će tek žestoko navaliti i nastojati da nas zaskoče. Zato su pažljivi sa vatrom i izbjegavaju da udare po skladištu, i ovo što mi imamo ovdje je za njih više nego dragocjeno. Kad dođe trenutak, kad se više ne bude moglo izdržati i kad dođe muka do oka, tražiću da se udaljite na pristojnu udaljenost od glavnog objekta. Da ne zamerate mi ako sam negde prema nekom pogriješio, ali hoću dvije stvari da uradim uz vašu pomoć. Da ustašama ne dam Bedenik, i da vi ostanete živi. Neka neko od vas sačuva moj ratni dnevnik.“

Kad su se vojnici obreli na dovoljnoj udaljenosti, a hrvatska vojska već se približila odredištu, minirao je skladište municije sa 170 tona eksplozivnih sredstava i digao ga u vazduh. Osim njega, poginulo je zvanično 11, a nezvanično 200 napadača na kasarnu, koji su se potom vodili kao nestali. Tako je Milan Tepić ušao u istoriju na sličan način kao i resavski vojvoda Stevan Sinđelić i njegovo herojstvo u kasnijim narodnim prepevima nikako nije moglo da izbegne takvo poređenje.

Njegovo naređenje, međutim, nije poslušao vojnik na odsluženju redovnog vojnog roka, Stojadin Mirković, koji je iz oklopnog transportera dejstvovao po neprijatelju sve dok nije pogođen protivoklopnim projektilom. U znak odmazde streljan je i komandir straže Ranko Stefanović.

Major Jugoslovenske narodne armije Milan Tepić poginuo je 29. septembra 1991. godine u bjelovarskoj kasarni na Bedeniku, nakon što je digao u vazduh vojno skladište i sebe, ne želeći da prepusti neprijatelju oružje, kojim bi ubijao njegove vojnike.

Njemu u čast, Republika Srpska je ustanovila Orden za posebne zasluge u ratu, a odlukom Skupštine opštine Kozarska Dubica 29. septembar proglašen je Danom sjećanja na narodnog heroja Milana Tepića.

Jedna ulica u Kozarskoj Dubici nosi njegovo ime, u parku Narodnih heroja podignuta je bista sa njegovim likom, a u blizini graničnog prelaza u gradu je oslikan mural.

Narodnom heroju Milanu Tepiću posthumno je 2007. godine dodijeljen Zlatni grb opštine Kozarska Dubica, koji je uručen njegovom sinu Aleksandru.

Obilježavanjem sjećanja na stradanje majora Milana Tepića biće završen ovogodišnji program obilježavanja „Septembarskih dana odbrane“ od hrvatske agresije 1995. godine.

Nije crnogorski ako nije srpski; ilustracija: IN4S

 

Podjelite tekst putem:

2 thoughts on “„Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško“

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *