„Ja sam ti trampista od ‘prvija’ dana“…“

Piše: Boško Vukićević

Bilo je interesantno pratiti Trampovu inauguraciju za predsjednika SAD, u okviru koje je – kao u nekoj dugotrajnoj pozorišnoj predstavi – bilo impresivnih, simpatičnih, šarmantnih, ali i komičnih i skandaloznih momenata. Recimo, Melanija je plijenila svojom elegancijom, dok je Maskov nacistički pozdrav, možda nenamjeran, predstavljao autentičan skandal. Elon Mask može biti vizionar i fantastičan preduzetnik – meni lično simpatičan – ali bi bilo poželjno da javne nastupe svede na najmanju moguću mjeru.

Ono što mi je izuzetno komično na domaćem terenu, jeste očekivano pojavljivanje crnogorskih trampista nakon njegove inauguracije, kako među političarima tako i van tog ambijenta, a koji su do juče bili zakleti protivnici njegovih „antievropskih i anticivilizacijskih politika“. Oni su poput onih „starih liberala“, koji su u jednom periodu nicali kao pečurke nakon kiše: „Ja sam ti, brate, stari liberal“. Danas kliču: „ja sam ti trampista od ‘prvija’ dana“… 😊 Klicanje je, dakako, čvrsto povezano sa održavanjem postojećih privilegija, ili sa pretenzijama na neke nove. Ne bi me začudilo ni da se među predstavnicima srbofobnog NVO -sektora – tradicionalno psovački nastrojenog prema Trampu i koji sada strahuje od prekida dotoka zelenih novčanica – pojave „trampisti od prvija dana“…
Što se tiče samog Trampovog obraćanja u Kongresu, ono je u suštini bilo upečatljivo, sa – iz moje tačke gledišta – pozitivnim i negativnim aspektima. Negativni aspekti su prije svega sadržani u jednoj izuzetnoj gordosti (koja ne priliči, između ostalog, ni zbog aktivnog učešća religijskih zajednica u inauguraciji, za koje je gordost prvi i najveći grijeh, pogotovu za hrišćane). Gotovo da nije bilo rečenice u kojoj Tramp nije apostrofirao „američku izuzetnost“, poput svojih prethodnika iz redova Demokrata: Amerika je prva i ispred svih u svemu postojećem. Čak i da su takve prepotentne esklamacije tačne – a nijesu – nije prikladno niti ukusno na takav način to potencirati. Insistiranje na odluci da se Meksički zaliv preimenuje u Američki – takođe je neprikladno. Istina je da postoje veliki problemi sa imigracijom, ali je činjenica da je Meksiko, istorijski, zauzimao veliki dio aktuelne teritorije SAD, da je pretrpio velike nepravde u borbi za nezavisnost – te je današnje njegovo ponižavanje neukusno. Zaliv je Meksički.

Pozitivne aspekte Trampovog izlaganja iznijeli su već neki drugi analitičari, a svakako treba istaći zalaganje za porodicu i za mir u svijetu. Sami podatak da Tramp tokom govora nije uopšte pomenuo Rusiju u negativnom kontekstu je indikativan. To može potvrditi njegovu iskrenu volju da se rat u Ukrajini završi na pravednim osnovama.
Što se tiče nas – kao što sam isticao u nekim pređašnjim komentarima – ne treba očekivati tektonske promjene, ali nas svakako očekuje izvjesni boljitak. Koji će biti, prije svega, sadržan u tome da će američka administracija dopustiti samostalniji razvoj demokratije na Balkanu. Više ćemo se pitati o sebi samima. U tome vidim šansu.