Izolacija

Piše: Perivoje Popović 

„Govori onaj koji svjedoči ovo: da doći će skoro! Amin
Da dođi, Gospode, Isuse…“
Otkrivenje Jovanovo, 21:20

Termin, izraz, realnost i sl. koji se ovih dana i „ u životu i u knjigama“ najčešće spominje u svijetu patnji od korone jeste ta fatalna ili antifatalna riječ i stanje – izolacija. (Jedan crnogorski, montenegrinski pro-NATO tabloid u zla je momentu pokušao da stavi u konkurentsku relaciju i termin konfiskacija, kao 1999-te što napisa, kapitulacija – no u oba slučaja sve bi samo pucanju nedostižnu metu, i pad šera i tiraža.) Dakle, da se manemo tamo nji’ove prodavanice magle i da se vratimo u korona-stvarnost koja se imenuje pojmom IZOLACIJA.

Postoji jedna kategorija, jedna bitna društvena realnost po kojoj je Crna Gora, posigurno šampion svijeta – Crna Gora iliti Udruženje književnika Crne Gore, pitanje je sad? Već više od dvadeset godina u svojoj zemlji Crnoj Gori je u besmislenoj, bespravnoj i antietičkoj IZOLACIJI stvaralački traje i opstaje UKCG. Niko nije bolestan, niko nije antidruštven, svako onoliko koliko može doprinosi NJEGOŠEVSKOM ZAVJETU i opet – IZOLACIJA. Znamenito Udruženje književnika Crne Gore ovih dana ulazi u 75-tu godinu postajanja – POSTANJA. Godine postrevolucionarne i predgolootočke 1946-te osnovala ga je Narodna Skupština Crne Gore… Iste godine trajne mladosti bilježi i časopis „STVARANJE“.

Nema te zemlje na svijetu, ni zemlje Konfučijea ili Puškina, ni zemlje Getea, ni zemlje Igoa, ni zemlje Šekspira, Dantea ili Servantesa (najteže su pogođene virusom korone, ali virus antislobode nije ih pogodio) koja se ne bi ponosila Njegošem i nastavljačima veličanstvene svetosavske i svetopetrovićevske tradicije. Ali Crna Gora ne bi bila Montenegro, da ne postupa mimo cijeloga svjesnoga i savjesnoga čovječanstva! Već više od dvadeset godina u dubokoj medijskoj i pseudokulturološkoj izolaciji drži svoje Udruženje književnika…

To be or not to be – a question is now ? Ko je moćniji: montenegrinski kultocidni izolacionisti ili potomci svetoga trojstva (Njegoš, Marko, Ljubiša) književne, stvaralačke Crne Gore? Nije u redu – postavili smo pitanje, a da ne damo svoga odgovora – „ Ko dovijek oće da živuje, mučenik je ovoga svijeta“. Ili: „Blago tome ko dovijek živi imao se rašta i roditi…“ Izolacija Udruženja književnika Crne Gore je samo privid u očima slijepih: „ Bez muke se sablja ne sakova, bez muke se pjesma ne ispoja…“

Veliki Gospode, oprosti grešnima koji ne znaju šta rade!

Ne ogriješi se, Svemoćni, ne praštaj onima koji zlo rade, iako znaju što rade!!!                                                     

(Autor je potpredsjednik UKCG)