Izdaja u najavi: Skupština Crne Gore odlučuje o učešću u vojnoj misiji protiv Rusije

Savjet za odbranu i bezbjednost Crne Gore, na prijedlog Vlade, uputio je Skupštini predlog odluke o upućivanju do tri pripadnika Vojske Crne Gore u misiju Evropske unije za vojnu podršku Ukrajini (EUMAM UA). Iako je Ministarstvo odbrane u međuvremenu demantovalo da će crnogorski vojnici biti direktno upućeni na bojno polje u Ukrajini, suština predloga ostaje ista — Crna Gora bi prvi put u istoriji, makar i indirektno, vojno učestvovala u ratu protiv Rusije.

„Nijedan pripadnik Vojske Crne Gore neće biti raspoređen na teritoriji Ukrajine, niti će učestvovati u bilo kakvim vojnim operacijama u toj zemlji. Evetualno učešće tiče se isključivo obuke ukrajinskih vojnika u zemljama članicama EU“, navodi se u reagovanju Ministarstva odbrane.

No, postavlja se pitanje – šta je uopšte razlika između pucanja u ratu i obučavanja onih koji će pucati u tom istom ratu? Da li je instruktor u Litvaniji, Poljskoj ili Njemačkoj manje dio ratne mašinerije nego onaj koji je u rovovima? Može li se Crna Gora i dalje nazivati neutralnom ili miroljubivom državom ako u svom imenu šalje pomoć jednoj strani u ratu?

U svim istorijskim momentima u kojima je Rusija bila meta zapadne agresije, Crna Gora nije bila među njenim neprijateljima. Naprotiv. Od Napoleona do Hitlera, Crna Gora je, u duhu svojih vojničkih i duhovnih tradicija, stajala uz Rusiju — i na polju časti, i u vjeri, i u krvi.

„Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene“, govorio je mitropolit Amfilohije 2014. godine, podsjećajući na zavjet Svetog Petra Cetinjskog.

Ipak, Savjet za odbranu, u čijem sastavu sjede predsjednik države Jakov Milatović, premijer Milojko Spajić i ministar odbrane Dragan Krapović, spreman je da tu tradiciju gazi, krijući se iza floskula o „evropskim integracijama“ i „savezničkim obavezama“.

Moramo postaviti javno pitanje: da li će predsjednik Skupštine Andrija Mandić dozvoliti da se ova odluka nađe na dnevnom redu? I ako dođe pred poslanike, da li će ijedan od njih imati ličnu hrabrost da kaže glasno i javno – vjerujem da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, te da zato podržavam ovaj prijedlog ili će prosto da se sakriju iza kolektivnih institucija i briselskih diktata.

Ukoliko se ovaj akt izglasa, Crna Gora će prvi put u svojoj istoriji, čak i ako ne ispali metak, stajati kao instruktor onih koji ga ispaljuju na Rusa. To je simbolički korak koji narod neće zaboraviti.

Podsjećamo poslanike, ministre i predsjednike: dovoljno je da kažete jedno – NE. Ne ovome što je lažno predstavljeno kao „mirovna misija“, a u suštini znači: učitelj ubijanja Rusa.

Sveti Petar Cetinjski i Sveti Amfilohije vas gledaju. Da li ćete izabrati njihov put, ili put onih kojima je sve na prodaju – i država, i vojska, i obraz?