Serija „Božićni ustanak“: Iza televizijske bune krije se podvala
Televizijska serija „Božićni ustanak“ sa istorijskom tematikom otvorila stare rane. Autor želeo da potvrdi odvajanja Crne Gore od Srbije. Nema istinitih dokaza.
Kakav je bio Božićni ustanak 1919. godine i koji su motivi podizanja bune jednog broja Crnogoraca (zelenaša), pitanja su koja ovih dana ponovo dele potomke glavnih aktera tog događaja. Upravo se emituje serija sa tom tematikom, koja je gledalište podelila u dva tabora.
Istoričar Aleksandar Stamatović upozorava da serija ili film u kojima su pozadina istorijski događaji i ličnosti, mora se držati istorijskih fakata. U suprotnom takva ostvarenja, kako kaže, postaju očigledno falsifikovanje istorijskih činjenica sa namerom koja može da ima različite motive – političke, ideološke, nacionalne, državne verske, rasne, regionalne.
„U Crnoj Gori pod režimom Mila Đukanovića u punom je zamahu projekat denacionalizacije srpskog naroda, kao i menjanje njenog vekovnog identiteta. Srbiju treba okriviti za sve, i dokazati njenu nameru da osvoji i asimiluje Crnu Goru, još od Nemanjića do danas. Božićni ustanak se predstavlja kao čin bunta Crne Gore i Crnogoraca protiv okupacije Srba i Beograda“, kazao je on.
Ovakva serija, prema rečima Stamatovića, kao uostalom i niz drugih, naročito dokumentarnog karaktera, treba da potvrdi opravdanost odvajanja od Srbije, i formiranje samostalne crnogorske države. Vrši se totalna indoktrinacija svih generacija stanovništva u Crnoj Gori. Cilj je u svemu i za sve okriviti i ogaditi Srbiju i Srbe.
„Pošto se u institucionalnom smislu kroz nastavu i udžbenike istorije to čini, to isto treba uraditi i u tzv. vaninstitucionalnom obliku, kroz tzv. masmedijsku istoriju“, kaže Stamatović.
On objašnjava da Božićni ustanak predstavlja kombinaciju nekoliko faktora. U prvom redu je uticaj kralja Nikole Petrovića kod svojih pristalica u Crnoj Gori, kako bi spasao krunu. Drugi je lične prirode nekoliko političara njegovih pristalica, koji su shvatili da u novoj i velikoj državi neće imati onakvu vlast i povlastice kao u vreme gospodareve državice.
„Najznačajniji faktor je uticaj italijanske obaveštajne službe i novinara Baldačija, koji je tada boravio u Crnoj Gori, i inicirao dizanje ustanka radi ostvarenja italijanskih interesa. Italija je po svršetku Prvog svetskog rata bila u sukobu sa novom državom Kraljevinom SHS, zbog aspiracija na Istru, Rijeku, Zadar, Kvarnerska ostrva, pa čak i celu Dalmaciju, što su joj obećale Francuska i Britanija da bi ušla u Prvi svetski rat“, ističe Stamatović.
Do nekih značajnih borbi došlo je samo na prilazima i periferiji Cetinja koje su trajale nepun dan! Ustanici su bili vojno prilično neorganizovani, bez jedinstvene komande, a inicijator ustanka crnogorski ministar Jovan Plamenac noć uoči ustanka pobegao je iz Crne Gore. On, i ljudi oko njega zapravo nisu imali neku značajniju političku viziju šta se želi postići ustankom.
Razbijeni zelenaši
„Ustanici koji su opkolili Cetinje, takozvani zelenaši, posle nekoliko časova borbe bili su razbijeni od malobrojne posade srpske vojske i bjelaša (pristalica bezuslovnog ujedinjenja). Bjelaši su formirali paravojnu grupaciju, odnosno Narodnu gardu, sastavljenu uglavnom od crnogorske omladine, koju je fanatično nosila ideja ujedinjenja. U isto vreme, došlo je do manjih puškaranja oko Rijeke Crnojevića, Podgorice i Nikšića. Tako je za vrlo kratko vreme ovaj „ustanak“ propao“, kaže Stamatović.
Izvor: Novosti
Sabor proglasio nezavisnu Kraljevinu Crnu Goru
Rano izjutra 12. jula 1941. godine organizatori i učesnici Petrovdanskog sabora su istakli na Dvoru kralja Nikole crnogorsku državnu zastavu, a njoj su »činile počast« sa desne i lijeve strane dvije italijanske zastave. Sviralo je 120 italijanskih muzičara. Sabor je počeo rad u 10 sati, u zgradi Crnogorskog Kraljevskog pozorišta »Zetski dom« na Cetinju.
»Glas Crnogorca«, br. 9 od, 13. jula 1941. godine, u članku pod naslovom »Crnogorski Sabor proglasio je slobodnu i nezavisnu Kraljevinu Crnu Goru«, opisuje čitav tok svečanog zasjedanja Crnogorskog sabora, 12. jula, u dvorani Zetskog doma, navodeći slijedeće:
»Crnogorski narod je danas doživio dan, koji će ostati nezaboravan, a možda i najznačajniji, u njegovoj nacionalnoj istoriji. Vjerni svojim tradicijama, ti ponosni i gordi gorštaci, koji su vjekovima znali, junačkim srcima, da se suprostave neprijatelju, u nejednakoj borbi, umjeli su da sačuvaju vjeru u bolju sudbinu, koja ih je danas podarila najvećim danom: slobodom, pravdom i nezavisnošću.
Crna Gora, iščaurena iz jedne kolijevke satkane vrlinama, dostojih najvećeg priznanja i najveće muškosti, stupa danas visoka čela, svjesna svoje sigurne budućnosti, sigurna da ima uzase iskrena, moćna i plemenita prijatelja, veliku Fašističku Italiju, koja danas oružjem u ruci vodi svetu borbu za prava naroda.
Slobodna Crna Gora novi je dokaz iskrenosti te borbe, koju je Duče pokrenuo pred dvadeset godina, da bi uništio sramne plodove Vesalja. Oslobođena od neprijateljskog jarma, juče, svečanim činom udarila je osnove obnovi svoje države i izrazila želju stupanja crnogorske Nacije u akcionu sferu Rima.
Vaskrsla Crna Gora obnovila je ovim istorijskim svečanim činom ostavštinu svoga prvoga Kralja.
Cetinje, istorijska prijestolnica crnogorske države, ustala je danas, zorom, uz zvonjavu zvona. Zastave su se vile na svim kućama i nadleštvima, i mada je jutro bilo kišno zeleno-siva uvala podno cetinjskih gora, oživjela je nobičnim šarenilom boja. Narod, koji se okupio oko pozorišta, stare zgrade u kojoj je zasijedao Sabor, ozarena lica iščekivao je početak svečanosti.
Tačno u 10 sati, u pozorištu, u kome su već bili sakupljeni pretstavnici cijelog crnogorskog naroda, izabrani između književnika, umjetnika, naučnika i ljudi koji su dali mnogostrukih dokaza za ideju crnogorstva, započelo je svečano zasijedanje Sabora.
Pred pozorištnom zgradom nalazile su se dvije komanije Crnih košulja, 18. divizije »Mesina« sa muzikom. U času kada je Nj. E. Visoki Komesar za Crnu Goru, grof Serafino Macolini, silazio sa svojom partnjom iz zgrade bivše Banovine, kompanije u stavu mirno, odavale su počast, a u isto vrijeme muzika je intonirala »Đovinecu«. Visoki Komesar pošto je izvršio smotru počasnih četa i pošto je pozdravio emblem kompanija, uputio se u pratnji brigadnog generala, komandujućeg jedne divizije, g. Tuči-ja, u pozorišnu zgradu, pozdravljen aklamacijom sabora i naroda, koji je, uz pretstavike italijanskih vojnih i civilnih ličnosti dupkom ispunio pozorište.
Crnogorske i italijanske zastave prekrivale su ložu i pozornicu, koje su, uz ponosne nošnje narodnih pretstavnika, davale raskošni izgled bogato rasvijetljenoj dvorani.
Ulazak ekselencije Macolinija pozdravljen je produženim aplauzima i poklicima Italiji i Crnogorstvu. Zasjedanje Sabora, koje je odmah zatim otvoreno, započelo je objavljenjem rada Sabora od strane pretsjednika g. Mihaila Ivanovića, velikog crnogorskog patriote, starog i vjernog saradnika Kralja Nikole.
Riječ je zatim uzeo zvanilčni saborski govornik, isto tako stari saradnik kralja Nikole i dva puta Ministar Kraljevine Crne Gore g. Sekula Drljević«, piše, uz ostalo, »Glas Crnogorca« u svom izvještaju na prvoj stani.
Zasjedanju Petrovdanskog crnogorskog sabora su bili prisutni civilni komesar grof Serafino Macolini, komandant italijanske divizije »Mesina« general Karlo Tući, kao i drugi italijanski vojni predstavnici i civilni funkcioneri.
Predsjedništvo Petrovdanskog crnogorskog sabora činjeli su: dr Sekula Drljević, Jovo Popović, prota Simo Martinović, Dušan Vučinić, Tomo Kršikapa, dr Ivo Jovićević i Mihailo Ivanović, koji je izabran za predsjednika Sabora. Sekretar Sabora bio je Staniša Mučalica. Za dva posebno postavljena stola sjeli sui italijanski fuknkcioneri, Macolini i ostali.
Na zasjedanju Petrovdanskog sabora grof Macolini je sa svitom sjedio na desnoj strani od Predsjedništva Sabora, koje su sačinjavali članovi Savjetodavnog vijeća (Consulta), odnosno Komiteta za nezavinost Crne Gore.
Za predsjednika Petrovdanskog crnogorskog sabora izabran je Mihailo Ivanović, a »zvanični saborski govornik« bio je član Predsjedništva sabora i Savjetodavnog vijeća Crnogoraca, ideolog i faktički vođ Crnogorske stranke i bivši crnogorski ministar, dr Sekula Drljević. Kratak pozdravni govor održao je i Mihailo Ivanović.
Besjeda Sekule Drljevića
Crnogorski Sabore! Rado ispoljavam časnu dužnost, da pozovem Sabor, da svoj rad počne zahvalnošću onima, koji omogućiše sazivanje ovoga Sabora i uspostavu nezavisne Crnogorske Države.
Neka je hvala Njegovom Veličanstvu slavnome Kralju i Caru moćne i prijateljske italijanske Imperije Viktoru Emanuelu III.
Neizmjerna je naša sreća i radost što sa slavnim Kraljem i Carem dijeli sjaj prijestola Vječnoga Grada Vila naših gora Njeno Veličanstvo Kraljica i Carica Jelena.
Crnogorski narod je ponosan što je uspostava slobodne Crne Gore spojena sa besmrtnim djelima Dučea, genijalnog stvaraoca Fašističke Imperije i sa djelima slavne i pobjedonosne italijanske vojske.
Naročito ističem da se Duče od početka borio protivu nepravde učinjene Crnoj Gori uništenjem njene državne egzistencije i da nije prestajao boriti se protivu te nepravde do uspostve Crne Gore svojim pobjedonosnim mačem.
Svojim djelima stekao je pravo na našu trajnu zahvalnost.
Duče i njegov vjerni saradnik, njegova Ekselencija grof Ćano, specijalno su nas obavezali, što su za Visokoga Komesara u Crnoj Gori izabrali Njegovu ekselenciju konta Macolinija. Mi hoćemo da vjerujemo, da je njegova i njegovih uvaženih saradnika dokazana ljubav prema Crnoj Gori vjerni izraz ljubavi italijanskog naroda prema crnogorskome narodu.
Crnogorski Sabore! Crnogorski narod, kao i svi narodi na kugli zemljinoj, istorijska je tvorevina. Cnogorstvo su stvarali i stvorili daleki vjekovi. Njegova država i njena vjekovna pobjedonosna borba izgradili su političku i kulturnu izrazitost njegovoga lika. Tako izgrađeno i samo zbog toga, što je tako izgrađeno, crnogorstvo je moglo voditi onu nejednaku borbu, kojoj je teško naći takmaca kod ostalih naroda. Crnogorstvo nije zaziralo od borbe sa Stambolom, čak ni onda, kada su se pred njegovom silom tresli zidovi carskoga Beča. Tu borbu crnogorstvo je izdržalo, jer se nikada nije htjelo odreći sebe i svoje državne slobode.
Uvjeren sam, da govorim iz duše cijelog naroda, kada ped ovim saborom ponovim stihove besmrtnoga Kralja: »Ko crnogorstvu ne bio vjeran, Bogom i ljudima svud bio tjeran«.
Biti crnogorstvu vjeran znači imati crnogorsku nacionalnu svijest i biti vjeran crnogorskoj državnoj ideji. Tu misao besmrtnoga Kralja crnogorski narod danas preko ovoga sabora uziđuje u temelje svoga narodnoga i državnoga života za sve buduće vjekove.
Crnogorski Sabore! Ugodno je govoriti o slavnoj prošlosti. Ali današnji istorijski trenutak nameće mi obavezu, da nešto kažem i o našoj jučerašnjici, koja je ne samo teška nego i neslavna. Infandum me iubes regina renovare dolorem. Govoriti o nemiloj prošlosti znači malo ne nanovo ju preživljavati.
Crnogorski Sabore,
Prošli svjetski rat završen je Versajskim diktatom. Kao njegova neminovna posljedica nastala je pometnost političkih i moralnih pojmova u prvim godinama nakon rata, koju je prekinuo dolazak na čelo italijanskog naroda genijalnog tvorca i vođe fašizma Benita Musolinija. Kasnije, uzeo je u svoje čvrste ruke vođstvo njemačkog naroda Adolf Hitler identifikujući poglede na Evropu i na nužnost njene reorganizacije sa pogledima Benita Musolinija. Oba Velika Evropljanina nijesu prestajali upozoravati na nužnost stvaranja nove Evrope. Nijesu ih shvatili oni, na čiju su adresu njihove opomene bile upućene. I tako je došlo do današnjeg rata.
Tvorevine Versajskog Diktata srušile su jedna za drugom pobjedonosne armije Sila Osovine. Nestalo je i Jugoslavije, i time je stvorena mogućnost, da bude ispravljena nepravda učinjena Crnoj Gori godine 1918. i da Crna Gora, kao nezavisna država, bude ukopčana u novi evropski sitem koji izgrađuju dva evropska genija savremnika i njihove nepobjedive armije.
Crnogorski Sabore! Politička i kulturna orijentacija pojedinih naroda određena je u najvećem stepenu njihovim geopolitičkim položajem.
To je tako davno bilo, da su i Sekule i Štedimlija tada bili ljuti „bjelaši“. Mnogo kasnije su njih dvojica evaluirali u ustaše.
Evo braćo malo edukacije :
izvještaj Komande Zetske divizijske oblasti na Cetinju, kaže se da u Crnoj Gori “ima puno bandita, u okruzima: Cetinjskom 320, Beranskom 400, Kolašinskom 400, Nikšićkom 100 i Andrijevačkom 573 lica”. Ustanak i Rovačka republika je gušena najgrubljim metodama: ubijanjem, pljačkom i zatvaranjem nedužnih ljudi i čitavih porodica, silovanjem žena, paljevinom domova i ekonomskih dvorišta. Na Rovačku republiku i Rovčane (uglavnom Bulatoviće i Vlahoviće), 13. novembra, jurišala je srpska vojska i žandarmerija sa 10 bataljona, nekoliko baterija topova, 24 mitraljeza i 100 mašinskih pušaka. Samo u danima “razaranje Rovačke republike” silovano je i “nestalo” 30 žena i djevojaka. U Kolašinu je “zatočeno” 47 ljudi i 420 žena, đece, čiji su ukućani učestvovali u ustanku i odmetnuli se u šume. Opljačkano je 95 komada svinja, 3.000 ovaca, 446 goveda i uništene stotine košnica pčela, izgorjelo 45 kuća i desetine štala i ljetnjih koliba.
Ipak sam bio u pravu Mašja/Mišja/Šale/Šora.Stotine a ne hiljade od ukupno 400.000 stanovnika tadašnje Crne Gore.Da napravimo kompromis.Jedna hiljada ! i sedam stotina devedeset i tri „ustanika“Jel to ustanak?Zavedenih od strane Žabara da pucaju na svoju braću.I ispade da je najviše hajduka bilo na sjeveru,i to u Vasojeviće.Kako se ono izjašnjavaju ?Sa Bulatovićima sam u rodbinskim vezama.Pitaj što danas misle njihovi potomci o svemu tome,i da li bi opet uradili isto.U drugom sv.ratu su rekli i pokazali za koju su državu.Za Jugoslaviju, jedni za komunističku,drugi za monarhističku,ali svakako protiv marionetskog i fašističkog Sekulinog Montenegra.A za žrtve tog bezumnog vremena,i sa jedne i sa druge strane ,Bog neka im dušu prosti.Ne ponovilo se.Mada kako vi Dukljani otvarate stare rane,svašta je moguće.Bože sačuvaj !
MANGULICE JELI TE TO ŠERBO EDUKOVAO
Prosvjeta u Crnoj Gori
Nastavni planovi, udžbenici i školska dokumenta
Knjiga iz koje su najmlađi Crnogorci sticali prva znanja bila je Srpski bukvar. U vrijeme svetog Petra Cetinjskog učilo se iz Srpskog bukvara štampanog u Mlecima 1812. godine. Na Cetinju je, 1836. godine, Njegoš objavio SRBSKI BUKVAR i 1838.SRBSKU GRAMATIKU. U Srpskom bukvaru, pored osnovnih lekcija iz čitanja i pisanja, davani su i tekstovi o slavnoj srpskoj prošlosti.
Od 1854. godine, dakle u vrijeme knjaza Danila, u cetinjskoj osnovnoj školi predavani su srpska gramatika (II i III razred), crnogorska istorija (II razred) i srpska istorija (III razred). (Škole u Crnoj Gori, Pančevo 1876; djelo Milana Kostića, bivšeg rektora cetinjske bogoslovije)
1889. godine, đaci IV razreda osnovne škole, imali su za obavezne predmete: zakon Božji, srpski jezik, slovensko čitanje, račun, geometriju, zemljopis, srpsku istoriju, poznavanje prirode, krasnopis, pjevanje crkveno i narodno, gimnastiku i vojničko vježbanje. (Prosvjeta, Cetinje, april-maj 1889.)
Razradom nastavnog plana propisano je: u okviru geografije obrađuju se Crna Gora i ostale srpske zemlje; u okviru vjeronauke posebno mjesto se daje svetom Savi; u okviru crtanja, planom je predviđeno crtanje sviju srpskih zemalja; a na pjevanju su se pjevale pjesme: Ja sam Srbin, srpski sin; Tropar svetom Savi; Ustaj, Ustaj Srbine; Rado ide Srbin u vojnike;Onamo, ‘namo; Srpsko kolo… (Prosvjeta, Cetinje, jul-avgust 1890.)
Prema Zakonu o ustrojstvu gimnazija u Knjaževini Crnoj Gori, od 30. avgusta 1890, bio je obavezan sljedeći nastavni plan za gimnazijalce: nauka vjere, srpski jezik i književnost, latinski jezik, grčki jezik, ruski jezik, staroslovenski jezik i književnost, geografija i istorija (opšta i srpska), matematika, prirodopis, fizika, filozofska propedeljtika, crtanje, krasnopis, gimnastika i vojničko vježbanje, pjevanje i muzika. (Prosvjeta, Cetinje, septembar-oktobar 1890.)
U Bogoslovsko-učiteljskoj školi, predmeti: srpska istorija (II razred) i srpska istorija i zemljopis (III razred), bili su obavezni. U okviru zemljopisa se obrađuju srpske države nezavisne, podčinjene i okupirane oblasti srpske zemlje, te glavni gradovi, varoši, varošice i poznatija sela u Srpstvu.(Prosvjeta, Cetinje, novembar-decembar 1890.)
U Cetinjskoj gimnaziji na časovima srpskog jezika se uče teme:Srpska majka, Sveti Sava, Zidanje Ravanice, Kosovka Djevojka, Miloš Obilić (I, II i III razred). U IV razredu se čitajuOdabranija djela iz srpske književnosti, a u okviru geografije izučavana je Specijalna geografija srpskih zemalja uz kratku srpsku istoriju. Opšti pregled srpske zemlje. (Prosvjeta, Cetinje, novembar-decembar 1890.)
U članku Istorija u osnovnoj školi (Prosvjeta, Cetinje, januar-februar 1891.) kaže se:
Među važnije predmete u osnovnoj školi spada istorija…Ona je izvor iz koga će omladina pocrpsti ljubav k Srpstvu i svemu što je srpsko…Srpska je istorija puna primjera za vaspitanje srpske omladine. Dubljim razmišljanjem vidjećemo šta nam pruža istorija za pouku. Ako hoćemo da nam mlađi naraštaj bude rodoljubiv i junačan, uputimo ga da prouči srpsku istoriju…Svijetlo djelo srpskih junaka i rodoljuba uticaće snažno na mlađariju i podgrijevaće u njoj ljubav k Srpstvu kad vidi kako su srpski junaci i rodoljubi znali da žrtvuju sebe…
Profesor Jovan Ljepava, u svojoj Teoriji književnosti (1896) koja je bila namijenjena učenicima Djevojačkog instituta na Cetinju, Gimnazije i Bogoslovsko-učiteljske škole, kaže:
…Eto zašto se Gorski vijenac s razlogom naziva vijenac srpske književnosti. U njemu se ogleda i crta život jednog dijela srpskog naroda onakav, kakav je u samoj stvari, sa svijem njegovim vrlinama i manama…Doći će vrijeme da će se Gorski vijenac izučavati u srpskim školama kao što se danas izučava Ilijada i Odiseja.
Ovako je izgledala Srpska gramatika za treći i četvrti razred osnovne škole u Crnoj Gori, objavljena 1900. godine
Lazar Perović, u svojoj Istoriji Crne Gore za III razred osnovne škole (1906) navodi:
Za vrijeme vladavine slavnijeh Nemanjića, kao i prije njih, sadašnja se Crna Gora nazivala Zeta. Kada silni car Dušan razdijeli svoju pravoslavnu državu na pojedine oblasti, Zetom upravljaše srpski plemić Balša I.
O Njegošu Perović piše:
Živo je pratio sve srpske stvari i brinuo se o sreći svega srpskog naroda…Imao je uroćeni pjesnički dar, koji mu se tako razvio da je postao najveći srpski pjesnik. Spjevao je više djela, ali mu je najčuveniji Gorski vijenac u kojemu vjerno i živo slika život i dušu Crnogoraca. Po svojoj ljepoti Gorski vijenac zaista je pravi vijenac svijema srpskijem pjesmama…
O knjazu Danilu, Perović veli:
I srcem i dušom starao se za sreću i napredak cijeloga Srpstva, a najveća mu misao bijaše ujedinjenje njegovo.
O knjazu Nikoli, autor kaže:
I pored svega toliko mučnog truda, za unapređenje svoje zemlje, nalazi vremena da radi na književnosti, te se danas broji meću prve srpske pjesnike i književnike. On je veoma omiljen u cijelom našem srpskom narodu.
Zakon o narodnijem školama u Knjaževini Crnoj Gori objavljen je 2. februara 1907. godine. Drugo izdanje, Zakon o narodnijem školama, doživio je 1911. godine, u vrijeme kada je Crna Gora već bila Kraljevina. U članu 1. kaže se da je zadatak narodnim školama širenje srpske pismenosti u narodu. A u članu 26. stoji da se u osnovnoj školi uče se ovi predmeti: nauka hrišćanska, srpska istorija, srpski jezik, crkveno-slovensko čitanje, crtanje i lijepo pisanje, pjevanje (svjetovno i crkveno), gimnastika i dječije igre, zemljopis, poznavanje prirode, poljska i domaća privreda, osnovi higijene, računica i geometrijski oblici, ručni rad sa domaćim gazdinstvom (po mogućstvu). Narodna škola u Crnoj Gori se zove i Srpska narodna škola (član 13.).
Živko Dragović, u svojoj Kratkoj istoriji za školu (1910) piše:
Jedna od oblasti koje Srbi zauzeše, kad se, u prvoj polovini sedmoga vijeka, doseliše na Balkansko poluostrvo, bila je i Zeta…Poslije doseljenja Srba na Balkansko poluostrvo, Zeta je činnla najprije zasebno županstvo, a docnije kraljevinu, i borila se uvijek za interese čitavoga srpskoga naroda i njegovo državno jedinstvo. Za vrijeme države Nemanjića, ona je ulazila u sastav te države sve do cara Dušana. Sam Nemanja isticao je Zetu izmeću ostalijeh srpskijeh oblasti i davao joj osobiti značaj, nazivajući je s nekom osobitom ljubavlju i poštovanjem svojom „milom djedovinom“.
Govoreći o epohi Crnojevića, Dragović kaže da je u to vrijemeCrna Gora – vječita čuvarka srpske slobode i srpske državne misli. O velikoj zamisli Ivanovoj (Ivan Crnojević) jasno svjedoči grb Dušanove Carevine, dvoglavi bijeli orao što ga je on na svojim građevinama istakao…
U Zemljopisu Kraljevine Crne Gore, za III razred osnovne škole (1911), autori Đuro Popović i Jovan Roganović vele:
U Crnoj Gori žive sve sami pravi čisti Srbi, koji govore srpskim jezikom, a ima ih oko 300 hiljada stanovnika…Osim Crne Gore ima još srpskih zemalja, u kojima žive naša braća Srbi. Neki su kao mi slobodni, a neki nijesu, nego su pod tuđinom.
Svaki Srbin u Crnoj Gori dužan je ljubiti cijelu domovinu, sve srpske zemlje – u kojima žive naša oslobođena i neoslobođena braća Srbi…
Pitomci vojne škole su kao udžbenik književnosti koristiliČitanku iz lijepe srpske književnosti (1912) koju je napisao Dušan Vuksan.
U Čitanki za drugi razred osnovne škole (1914), učila se i pjesma O svetom Savi:
„Srpska djeca, srpske škole,
Srpski narod slavi slavu,
U pjesmama diže, nosi,
Nemanjića svetog Savu…
Sveti Savo, srpski sveče!
Zasluge su tvoje silne;
Od radosti Srbi poje
Danas pjesme preumilne…“
a veoma je lijepa i rodoljubiva Molitva na početku rada, koja se nalazi u istoj čitanki
„Bože pomozi i blagoslovi,
Da sretan bude početak ovi!
Da me uputi srpskoga đaka,
Da škola, knjiga bude mi laka!
Daruj mi zdravlja, snage i volje,
Da slušam, učim, što mogu bolje!
Ljubav usadi u srce moje,
Da ljubim braću, drugove svoje!
I svakog ko je u srpskom kolu,
Najviše srpsku crkvu i školu.“
DOKUMENTA CRNOGORSKIH ŠKOLA
Svjedočanstvo Knjaževske crnogorske državne gimnazije iz 1902. [u boji]
Maternji jezik u Crnoj Gori je srpski
Svjedočanstvo crkvene škole iz 1905. [u boji]
Predmeti: Srpski jezik i književnost, Srpska istorija i zemljopis
Uvjerenje narodne škole iz 1908.
Narodnost i vjera: Srbin, vjere pravoslavne
Svjedočanstvo crkvene škole iz 1909.
Narodnost i vjera: Srbin, vjere pravoslavne
Stranica iz dnevnika crkvene škole, 1908-09.
Narodnost i vjera: Srbin, vjere pravoslavne
Uvjerenje narodne škole iz 1911.
Narodnost i vjera: Srbin, vjere muslimanske
A čuj masje iz Đurđevića Tare jadi ga ne znali.U Kolašinu 400 a u Andrijevici (Vasojevići!!!) 573 odmetnika. A niko ,,grdno ka Turčin ne laže,,.
Srbija uvjek i poslije ustanka.Crna Gora je sastavni dio Velike Srbije.Bar se tako nadam.
U BOZICNOM USTANKU 1919. ucestovao je kao jedan od ustaničkih vođa i zapovjednika i ugledni prvak iz Katunske nahije kapetan crnogorske vojske LUKA STAMATOVIC iz Zagarča, (đed prof. dr Aleksandra Stamatovića), te je kapetan Stamatović, od strane srpkih vlasti po slomu ustanka uhapšen i zatvoren u podgoricki zatvor „Jusovača“, a zbog odanosti državi Crnoj Gori i njenom Kralju Nikoli robijao je nezakonito i nepravedno, kao politički zatvorenik u „Jusovači“ od januara 1919. do aprila 1921. godine, kada je suđen zajedno sa brojnim drugim crnogorskim patriotama i sudski oslobođen na osnovu amnestije koje je zelenašima (jednom broju njih) tada dao kralj Aleksandar Karađorđević, kojeg je Jovan S. Plamenac s pravom zvao „Aleksandar Palikuća“.
MUHA ĆE VAS SVE KOLAC
Zivela Crna Gora slobodna od Rusije!
Zivela Crna Gora slobodna od Rusije!
zivjela i ja isti tako .Zivjela i slobodna od pameti ,zivjelaaaaaaaaaaaaa,a stocemo s Montengrom?
Neka i Montenego zivi,sto da ne,bar zanesto sluzi,a nije ni to malo.
ŽIVIO DARVIN KOJI TE TAKVOG STVORIJO
Argentina 15 maja 1924
Predsjedniku kraljevske vlade
Generalu gospodinu A. Gvozdenoviću
Gospodine predsjedniče,
Primio sam vaše pismo od 1 febr. tek. god. i dobro razumio.
Ja i kad bih mogao pored svega ostalog, ne bih zbog samog pasoša, niti u Rusiju niti pak i u koju drugu državu iz ove poći, pošto kao što znate našeg političkog predstavnika ovđe nemamo, koji bi odnosni pasoš mogao ovjeriti na osnovu čega, razumje se, ni mjesne državne vlasti i zato su svi ovamošnji iz okvira današnje Jugoslavije prinuđeni obraćati se njihovom konzulatu ovđe.
Lako bi bilo moguće da za nas Crnogorce ne samo za inostranstvo već i za unutrašnjost ove rapublike bude ograničeno kretanje , koji nebi imao pasoš potvrđen od svojih i ovih vlasti.
Usljed navedenog, kao i usljed važnijih razloga vam poznatih a pošto se Crna Gora stvarno nalazi u ratu sa SRBIJOM od OKUPACIJE 1918. god. moje je mišljenje da se radi na tome (ako to već nije počelo) da se pomoću ruske vlade njihovom političkom zastupniku u Jugoslaviji povjeri zaštita Crnogorskog naroda,isto tako i ostalim Ruskim predstavnicima gdje god se nalaze Crnogorci naročito u dvije Amerike, tijem bi se unekoliko u isto vrijeme ometao ma kakav eventualni sporazum između Rusije i Srbije, nešto treba raditi.
Što se tiče našeg posla ovđe i pored neumornog rada jošt nijesmo uspjeli stvoriti ma kakvu javnu organizaciju, jer nemožemo doći do sredstava pošto je ovđe radnički život upravo skitački. Da bih što bolje mogao raditi makar iz Rusije ako ne drukče a ono pomoću Bugarskih i Makedonskih organizacija, stoga sam i pisao ranije o mom polasku za Rusiju, te za sve navedeno vjerujem u vašu aktivnost.
Dobro bi ste učinjeli, ako se može da nam pošaljete slova ćirilična i ostalo potrebno za štampu, da bi se u svoje vrijeme mogao izdavati jedan list što bi imalo znatnu važnost, jer ovđe to ne možemo nabaviti.
U ostalom primite g-ine Predsjedniče
Izraz osobitog poštovanja.
Krsto Popović
KAKO REĆI ČOVJEKU DA LAŽE
PRVO TADA NIJE BILA JUGOSLAVIJA NEGO KRALJEVINA SRBA HRVATA I SLOVENACA A DRUGO
JELI TO ONAJ KRSTO KOJI SE POD ČETNIČKOM KOKARDOM BORIO ZA KRALJA I OTADŽBINU I TO ZA SRPSKOG KRALJA ALEKSANDRA KARAĐORĐEVIĆA
Znaci, Savo Fatic nije rekao “ Od danas nijesmo Crnogorci nego Srbi“… ?
Jeste rekao tačno tako , i mnogi ga poslušali , a ovaj Stamatović samo da je zdravo i uz brdo brz , prodao se tuđinu .
Turcima,njemcima,talijanima,natoU?
ŠTA BI REKAO VUK KARADŽIĆ IZ DROBNJAKA ZA OVU AVETINJU
ima li ko da mi to posalje u Njemacku da se predlozi za zalatnog Bambija,ili nesto drugo.Vjerujem ja da je to dobro,znaju nasi da lazu ,za to su naredni,e sad kao sa umjetnoscu stoje to je druga stvar.Ovi na slic predstavljaju citav narod od dezertera do svih drugih zanimanja i rodova vojske,jedino ove siroke gace nekako ne stimaju ,mora da su to Ma$ini preci ,kape nijesu stavili svoje vjerovatno kod bjezanja im poispadale a siroke gace napunili,he he hi hi !
Ima dobar umjetnički detalj u seriji, koju sam malo pogledao iako sam znao šta joj je prava namjena…Crnogorska kuća sa pola urušenog krova,sa sve kamenim stepenicama…preko puta kuće štala sa Kozama a u kući pravi pravcati klavir…A gusala nigdje…Jeste čudo ova umjetnost…Još da je koncertni klavir onda bi originalno odrazio namjeru scenariste….
Samo oni čiji su preci učestvovalu u Božićnom ustanku mogu štogod reći , a svi ostali možete slobodno da ćutite.Nijesu se bunili smao Cetinje i Nikšić , no pola Crne Gore…još su tada znali mnogi ono što odje okupljeni neće nikad…Crna Gora je Crnogoraca .Možete tražiti i nalaziti još 500 Stamatovića , džaba…I nedaj Bože da vam se to bude moralo ponovo dokazivati,..
ŠERBO NE SE.I
„Montenegru treba neki novi Veljko Bulajić.“
Mislis, Zeljko Vulajic?
1. Radnja jako spora (koRavna Gora), prvu epizodu je za 45 minuta putovao od Skadarskog Jezera do Cetinja. Sto govori da se dobro ,,Klepalo,, po minutu produkcije.
2. Zivot na Cetinju prikazan ka u Parizu , cak po kucama imaju i Klavire, a na Cetinje i danas pola naroda nema vode.
Likovi su obucenin kada je serija o Veneci a ne o Cetinju (jasna tendencija da se prikaze da smo bili Europa i prije Europe)
3. Istinitost , jasnovije sve kad su na seriji radili novinar Supkovic i oni jedini Knjizevnik medju Bokserima Popovic.
4. Politicki panflet koji treba da prikaze da su se sukobili i ubijali Srbi i Crnogorci a ne Zelenasi i Bjelasi , koji su bili iste nacije , vjere i pisma . I cija jedina razlika je bila u tome sto su jedni Bili za ujedinjenje pod Petrovicima a drugi za Bezuslovno ujedinjenje.
Bravo za analizu.Sjajna.
Tačno!! Sve ušminkano, rastegnuto, uglancano, stilski nameštaj u seoskoj kući, lik crnogoskog oficira prikazan mangupski, srpski oficiri sa pogrešnim delovima uniforme (nose opasače sa uprtačem, što tada nisu nosili, i bez sablji), srpski general ogrnut šinjelom kao da je došao u kafanu, a ne na razgovor sa crnogorskim mnistrom, pa još opasan ešarpom).
E, vala griješi istoričar Stamatović!
Čuj ti njega, jadi ga znali : „mora se držat’ istorijske faktografije „!??
Ajde!,
A da ovo je imaginacija, jadan!
To ti je ono, ka’ da je stvarno, a nije!
Umjetniča sloboda, jadan! To se tako sada kaže u slobodni svijet! Kad krupno lažeš, e to ti je onda umjetnička sloboda!
Kad nešto, bilo što, evo recimo ta serija o Božićnom ustanku, koji je zapravo pobuna tridesetak bezumnika, kada to što u seriji stoji, nikakve blage veze nema sa istorijskom faktografijom, ne daj Bože, istinom – e, onda se to krsti umjetničkom, zapamti, nije ti to istorija, dakle, umetničkom se slobodom krsti!
Ko je pa lud da gleda nešto, makar i tu seriju, bilo šta, bez te umjetničke slobode, koja je ono drugo, ono ljepše ime za laž! Za čistu laž!
To publikom neće! Dosta je narodu u najljepšu Planinu surove istine! I istorijske, faktografske, kakve gođ istine!!!
Još je to naviklo jadan, uzaman gusala naviklo … Poteci ovaj, pa poteci onaj, pa posječi buljuk Turakah, pa tri paše od učkura do bijela grla … Ah kako izginuše u umjetničku slobodu jadni Turci, da su znali za tu našu svaku, pa i umjetničku slobodu, nikad ga doodili ne bi! Prije bi utopili u bistru Maricu i mutnog Ivicu, htjedoh da rečem, mutno Dunavo!? Ne znam što mi bi, i otkud ođe Ivica Stanković, i on kao istoričar, pravdoljubiv, takoreć’, faktografski, rečju istinit!
A mi, kad ih tolike Agarjane pošjekosmo u onu umjetničku slobodu, nijesmo imali đe da ih kopamo, još nas i mrzilo! Malo nama je što smo ljetnji dan do podne guslali, do u noć okapali uz gusle,pa se oni usmrđeli!
Kako je to normalno u umjetniču slobodu, da smrdi i zaudara do neba!
Kako je isti slučaj i sa ovom montenegrinskom serijom, javnog servisa Nečastivog iz Katunske i četrdeset razbojnika, što znači da je uspjela!
Jer ako ne smrdi, piši propalo!
Oma joj pada rejting, gledanost, naopako bilo, ako kojim slučenjem ne zaudara na umjetničku slobodu, jadi ga znali!
Kako ođe od onda slobode nema, ako ne zasmrdi!
Kako je, mašala i bilo, kada nas 45. oslobdiše od nas samih! Oslobodiše kao niko do tad! Oslobodiše u tu njinu komunističku umjetničku slobodu, pa je smrđelo, kao nikad smrđelo … Sedamdeset i ohoho ljeta smrđelo, pa i danas vonja u tu najljepšu Planinu ; vazda nam jedna ruka na nos, a ona druga u tuđe!
Eto, o tome je riječ! … O umjetničkoj slobodi koja je jedno jutro ponovo budila u maleno mjesto za svu našu tugu! Budila, pa poitala u seriju o Božićnoj pobuni, da jopet zasmrdi u naše, da nas volja mine!
Još od onda, od komunustičkog, sve nešto nako smrduckalo, golickalo, ništa vala valjano ne zasmrđe … Nijedna ta umjetnička, kakva gođ da je, pa da se čestit svijet zaraduje! Da duboko udahne punijem plućima čistu ariju od gole laži! Kako onda najgrđe smrdi, kada je umjetnička sloboda ni sa čim sputana … Odsutna iz svakog istorijskog fakta i činjenice!?
To se, da izvinete, perverzno, sto ću mu ja, još i zove umjetnička istina, oprosti Bože!
Neće valjda neko da nam umjetnici budu na robiju!? Bez umjetničke slobode!? Bez slobode da umjetnički interpretiraju istorijske fakte, kako im volja!? U tv seriji, kako im volja!?
Jel’ to neko hoće, na počjteku 21. vijeka, da slobode, one najveće, umjetničke, smrdljive, nema!?
Jel’ to baš hoće istoričar, što je zapelo, istorijska fakta, pa istorijska fakta!? Čuš, obavjezni da se drźe istorijskih fakata, ka’ pijani plota! Jel’ čuo on, jel’ slušao najvećeg sina našeg naroda i narodnosti, glede plota i pjanstva!
I nijesu umjetnici poluđeli da faktografišu, jadan, pa da ih niko ne gleda, jel’ zasmrđelo nije!
A ako nije, mora da je istinito!? A ako je istinito, kome je u korist, već ako nijesu đavolja posla!
… I kome je normalnom i znavenom još stalo do istine! Dosadilo … Pun je nama istine, ka’ da nam je kad pomogla!
I laž, gola laž, i ona će brzo da nam dosadi!
Ubi nas dosada … Niđe ovaca, niđe kićenje karavana, da se čovjek zaraduje!
Dosadno je nama, još je nama grđe sa istinom, koja nas još onda izdade, kad je najskuplje bilo …
U Montenegriji, u Makondu, u Zemlji čuda, umjetničkih sloboda i Božićnih pobuna, takoreć’ ustanka, kako ovake slobode, ka’ u ovi našu Planinu, niđe na svijet cijeli!
… Jadi nas naši znali, slobodne!
Možda nam i dosadno, ama nije uvjek, ne da Bog!
… I po koja montenegrinska serija, kontra faktografije, kako mi ni čemu ne robujemo, ako se prstima ne da opipati! … Onako faktografski, jadi ga znali! … I da je teško, da se nijesmo za džaba potezali! … Radi i seriju da gledamo, ako ne košta!!!
Montenegru treba neki novi Veljko Bulajić.
Nemam prilike da gledam,ali pretpostavljam istinito kao i partizanski filmovi koje smo gledali.Nemojmo se ništa čuditi.Pao je i komunizam pa će valjda i ovaj miloizam.Svemu ćemo se ovome i ovom jednoumlju jednoga dana budite sigurni smijati.Doći će to vrlo brzo,čuju se na gnjiladak.
He , he , čuš „istoričar“ Stamarović he , he , veli „manja puškaranja“ , a Rovačka republika đe je srpski okupator morao topove dovoditi da bi pobjedili Rovčane , he , he , i veli „istoričar“ he , he ..
Živa istina 1000 topova iz Biograda.
E Ma$a da Ti je bilo da se dofatis onih Lira Talijanskija aaa, e to je bilo pravo vrijeme a ne ovo danas kada se prodas za 20 evra,
Maśa – Ha ha ha, Maša – raša… Iz Rovaca je bio samo 1 zelenaš a i on nije dolazio u Rovca već je djelao na jugu… Ako je trebalo na tog dovoditi bateriju topova onda ti je sva takva istina… Maša – raša ha ha ha…
MANGULICE DA NIJESTE KORISTILI MOSKOVKE KAD STE UBIJALI BRAĆU – RUSI VAS NAORUŽALI SRBI OSLOBODILI MA IDI BRE U TUZLU SAMO SE ČUVAJ MUHE
Ne lupaj bre, kakve crne topove u Rovca! Čuš’ topovi u Rovca! Čime, jadi te ubili, helikopteri, zrakomlati? Neda te beno, ne benavi!
Bogumi i ja sam čuja!
Balunima ih spuštali na Markišnu kosu, pa otud posvud Rovaca granatirali, jadi ih znali!
A nije im lako bilo! … Ma lako im bilo da granatiraju, nego im teško bilo da duvaju!
Da pumpaju balune … Pa jedanput kad ih šilješ u Rovce, drugi put kad vrćeš iz Rovaca!
A baluni vjeliki ka’ kuća!
Isti oni, što su i ovi iz “ državnog “ bili naumili da koriste, e, kako bi atomske praćke transportirali pred Skupštinu!
Isti takvi, isti oni iz Rovaca, onomad.
… Utvrdio Katiljić!
Ima ti on “ zaštićenog “ i za balune! I za sad, i za prije u Rovce, i za poslijen, svukuđe!
Kako je god bilo Srbi su pobedili.To je najvaznije.Ovakvih avetinjaka ko MaSa mora imati.I romi zive mirno pa mogu i ove blese.
Vaš je stav nakraći, najprecizniji, najistinitiji, rečju, savršen! Neupitan!!!
Dakle, Srbija je pobjedila …
Pobjedila je bjelaška, prosrpska opcija, ujediniteljska, unionistička!
Ne kaželim da nije moglo i drugačije!
Kako je i zelenaška, suverenistička opcija u osnovi jednako legalna!
Ali …
Ali nije, niti je mogla, niti će moći naknadnim kvazistorijskim inžinjeringom da dobije i legalitet, kako je to nešto sasvim drugo i vrlo precizno definisano formalno- pravnim situacijama i stanjima!
… Moralo je da ih umesto tridesetak, bude tristotinak, tri hiljade, tridesetak hiljada … I poviše još da ih bude! Mnogo više.
Svenarodni ustanak da pokrenu …
Da šta?
Da pobjede na ratištu!!! Da izvojuju nespornu pobjedu! Da ostvare nespornu kontrolu nad teritorijom Crne Gore, da formiraju civilne organe vlasti! Da potom stignu do konačnice, da za zelenim stolom dobiju međunarodno priznanje!
Onda bi to bilo i legalno i legitimno! … Kad bi bilo. Kao što nije!
Baš zato što se ništa od gore pobrojanog nije dogodilo, ta neuspjela i jadna pobuna, gubi pretpostavljenu legalnost, a o legitimnosti se ne može ni govoriti, iz čisto formalnih razloga, jer, ni jedan od uslova nije ispunjen!!!
Pa su akteri, umesto narodni junaci, ustvari samo grupa pobunjenika! Kriminalna, odmjetnuta od reda i zakona, razbojnička družina i ništa više.
Grupa protuva, u bezumnom pokušaju državnog udara, male snage, još kraće pameti! Svojevrsni banditski vodvilj sa nešto malo puškaranja! U sudaru sa državom koja legalno i legitimno brani državno jedinstvo.
Stoput viđeno u neuspelim pobunama i državnim udarima!
Ako uspije, ta pobuna, onda su protagonisti junaci. Perjanice vlasti i države za koju su se borili. Ako ne, najobičnili drumski i šumski razbojnici, moguće u novijim tumačenjima, teroristi!
Kako bi i svaka budala mogla da se prisjeti komunista.Kako je to meni najmanje drago, ama oni biše pobjedili.Time stekli legalitet, još im međunarodno priznata država FNRJ, čime su zadobili i legimitet!!
Mogli su „zeleni „, kako svako ima pravo da pokuša, a ustvari, pokazalo se, nijesu ni znali ni mogli! … Pa su izgubili i to pravo, koji svako ima da pokuša …
Pa su to što je i svaki drugi gubutnik, pobunjenik koji je krenuo oružjem na instutuciju države, pa je pobjeđen i priveden pravdi!
… Kako o legalnosti i legitimnosti svakog društvenog procesa, pa i pobune, ustanka, govore i definišu ih bez ostatka samo finalni formalnopravni statusi … U ovom, i svakom drugom slučaju pobjeđen-pobjednik!!!
… Na stranu sve drugo!
Tako kako su bili nesposobni da pobunu prevedu u ustanak, kako narod nije htio da stane uz njih, da ih osnaži i da im priđe, tako kako je narod očito bio za ujedinjenje, tako su oni načisto propali!
Zapisali se u drumske razbojnike …
I kako ono beše Milovane, ela me podsjeti … Srbi su pobjedili!!!
Kako svršenom poslu, i ne samo ovom, mane nema!
A Adžići, svi oni i ovi, koji gođ, montenegrinski Adžići, svi su oni jedan nedotupavni odjek nečega što razumjeli nijesu! Rupa u sjećanju i znanju … Praznina!
Zato je, Milovane, vaš stav u svemu nesporan i superioran : pobjedila je Srbija!
Srbija, odnosno “ bjelaši „, odnosno unionisti koji su u najvećoj većini, svi oni, a ustvari jedna politička ideja, odnjeli su pobjedu!
Ideja ujedinjenja, i oni koji su tu ideju podržavali, pobjedili su šačicu drumskih razbojnika!
Koji su mogli, svašto su oni mogli, da su imali, sve što nisu imali, još i srpski narod u Crnoj Gori!?
Kako bi i moja baba, da je imala m…, bila bi deda!
Uostalom, da su kojim slučajem oni pobjedili, vjerujem da bih ja bio Adžić, a on Đikan, kako mi se ni sama pomisao na to nikako ne sviđa!
… Bolje je meni u mojoj koži. A i nijesam navikao da mijenjam!
MANGULICE ZABORAVIO SI NUKLEARNO NAORUŽANJE KAD SU DIREKTNO IZ DONJEG MILANOVCA GAĐALI CETINJE PA OD RADIJACIJE POSTAŠE SVI TALIJANI
Samo ne znam ko gleda to smece od televizije.
Ma to nije ni bilo.Sve lazu bukvalno.Sve.