Istorija i zablude: U četnicima osim Srba bilo Slovenaca, Hrvata, muslimana, Jevreja…
1 min read
Slovenački četnici (foto: "Pogledi")
Pripremio: Ivan Milošević
Još uvijek u Crnoj Gori vlada zabluda da su pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini bili isključivo Srbi i da se njihov vođa, general Draža Mihailović, kao i političari koji su se okupljali oko njega, zalagao za Veliku Srbiju, etničko čišćenje nesrpskih naroda i čak genocid nad njima. Brojni su dokazi da nije tako bilo, ali nekima, pa i dijelu današnjih Srba u Crnoj Gori, teško je to objasniti, jer su i oni prihvatili komunističku istoriju po kojoj su pripadnici JVuO bili ratni zločinci, saradnici okupatori i đavoljovi predstavnici na Balkanu. Brojna je literatura koja sve to demantuje, a danas donosimo članak Branka M. Jevtića sa sajta “Pogledi” o toj temi. Članak jeste poduži, ali ga valja pročitati kako bi se konačno i tema jednonacionalnog sastava JVuO skinula sa dnevnog reda i kako bi se konačno počelo racionalno ocjenjivati sve ono što je bilo povezano sa Dražinim četnicima.
Višedecenijskim tumačenjem i pisanjem komunističkih istoričara stvorena je iskrivljena slika o nacionalnoj pripadnosti boraca JVuO. Veštom zloupotrebom istorijskih izvora razvijana je teza da su pripadnici Ravnogorski pokreta i JVuO bili isključivo srpski nacionalisti. Istine radi, Srbi kao najbrojniji narod u kraljevini, uz to tradicionalno naklonjen monarhiji, slobodrarski i vojnički vaspitavan, bio je najzastupljeniji u redovima JVuO.
Jugoslovenska Vojska u Otadžbini nastavila je gerilski (četnički) oblik ratovanja po starim vojnim zakonima i važećim uredbama. Po tim zakonima svi vojni obveznici Kraljevine Jugoslavije, bez obzira na nacionalnu ili versku pripadnost, imali su ista prava i obaveze. Niko nije postavljao niti uslovljavao nacionalnom pripadnošću ulazak u redove JVuO nego se, naprotiv, smatralo da je to obaveza svakog vojnog obveznika, jer zakletva se polaže samo jednom i pod jednom zastavom. Ne postoji ni jedan jedini dokument JVuO u kome se u negativnom ili u bilo kom smislu postavlja pitanje nacionalne pripadnosti vojnika. Odbrana i oslobođenje Jugoslavije i svih njenih naroda bio je i ostao glavni zadatak i cilj JVuO.
U vojnom zakoniku je pisalo da je svaki vojni obveznik koju u slučaju rata ili ratne opasnosti pređe u neku drugu neprijateljsku formaciju, tim činom izvršio klasičnu izdaju, a ukoliko je vođa neprijateljske formacije stranac, onda se to smatralo za veleizdaju. Možemo zamisliti kako bi recimo britanska vojska tretirala svoje vojne obveznike da su u slučaju rata pristupili na drugu zaraćenu stranu i borili se protiv britanske monarhije.
Treba istaći da nisu svi narodi sa istim oduševljenjem stali u odbranu okupirane Jugoslavije. Neki nisu imali simpatija za jugoslovensku ideju i zajedništvo. Oni su posle kapitulacije Kraljevske vojske i okupacije zemlje iskoristili priliku za ostvarenje svojih nacionalističkih težnji.
Svi oni koji su, bez obzira na nacionalnu ili versku pripadnost, ostali verni zajedništvu i kraljevini Jugoslaviji, a nisu prihvatali komunističku i fašističku ideologiju, pristupali su u redove JVuO. Sve vreme rata JVuO nije promenila svoj stav o zajedništvu i na sve načine je sprečavala separatističke i nacionalističke aktivnosti u svojim redovima. Deklaracija sa Svetosavskog kongresa (27. januara 1944), dakle u pretposlenjoj ratnoj godini, nedvosmisleno dokazuje nepromenjene ideje i jasne težnje za očuvanje Kraljevine Jugoslavije. Višenacionalni sastav Centralnog nacionalnog komiteta dovoljan je dokaz da JVuO (a i samo ime to govori) i političke stranke koje su podržavale monarhiju nisu bili nosioci ni velikosrpske ni bilo koje druge nacionalističke ideje, kako to žele da prikažu komunistički istoričari.
Radi podsećanja prilažem sastav Predsedništva Centralnog nacinalnog komiteta Kraljevine Jugoslavije:
Predsednik: dr Živko Topalović (Srbin)
Potpredsednici: Radomir Janković (Srbin)
Anton Krejči (Slovenac)
Vladimir Predavec (Hrvat)
Mustafa Mulalić (Srbin musliman)
Velimir Jojić (Srbin iz Crne Gore)
Dimitrije Lazarević (Srbin)
Treba istaći da je CNK sastavljen od predstavnika različitih političkih stranaka antifašističke, antikomunističke i prozapadne orjentacije, a nacionalna pripadnost članova nije bila odlučujuća.
Organizacija JVuO je urađena po predratnim mobilizacijskim planovima Kraljevine Jugoslavije. Međutim, zbog rata i novonastalih okupacionih podela, ona je sprovođena u nešto izmenjenim okolnostima. Tokom 1942. godine pristupilo se formiranju krupnijih vojnih jedinica, korpusa, sa jasno određenom teritorijom, odnosno zonom odgovornosti. Korpusi, a nešto kasnije grupe korpusa, nisu se razvijali i dejstvovali na isti način u svim delovima okupirane zemlje. Izuzev u nekoliko slučajeva, JVuO nije stvarala jednonacionalne jedinice, niti je za to bilo potrebe.
Na teritotiji tzv. Nezavisne Države Hrvatske ustaše su napravile mnoge teške zločine nad srpskim stanovništvom, pa je na tim prostorima bilo mnogo teže usposatviti poljuljano međunacionalno poverenje. Vrhovna komanda je ulagala velike napore da se nepoverenje između Hrvata, Srba i muslimana prevaziđe i da se spreče međusobni sukobi. Prva vojna jednonacionalna jedinica pominje se u početnoj fazi ,,Mostarsko- jablaniče operacije,, (Bitka na Neretvi ili 4. ofanziva). Tada je februara 1943. godine u sastavu Konjičke grupe dejstvovao Bjelimićki muslimanski bataljon.
Muslimani u JVuO
Veliki broj projugoslovenski i patriotski orijentisanih muslimana bezrezervno su pristupili u redove JVuO, ili su se na posredan način uključili u rad ravnogorske organizacije. O tim aktivnostima svedoče mnogi sačuvani dokumenti. Muslimani su formirali razgranatu ravnogorsku organizaciju u svim većim mestima Bosne i Hercegovine. Pomenuću samo neke istaknutije organizatore: lekar dr.Ismet Popovac, jedan od vodećih organizatora u Hercegovini, Mehmedbašić Mujo i Abid, Kalajić Omer, pravnik Kapić Mustafa svi iz stolačkog sreza, Kašić Mujo i imam Kršlaković Džema organizatori pokreta u Konjicu, Zupčević Hivlija organizator u selu Rastovac kod Trebinja, Begović Arif iz Begove kule u Hercegovini, Hadžihuseinović Mustaj Beg i major Dedić Hasan organizatori pokreta u Hercegovini, sudija Pašić Mustafa Mujo i Ćemalović Spajo iz Mostara, Prguda Avdo iz Gacka. Hasanagić Ćamil iz Kalinovika, Salihagić Suljaga iz Banjaluke, Vehabović Esad iz Bosanke Gradiške. Leho Mustafa iz Blagaja, hafiza i član medžlisa Pandžo Muhamed iz Sarajeva i drugi.
U Beogradu je postajao ilegalni muslimanski ravnogorski centar u kome su delovali: Begović dr Mehmed, profesor beogradskog Univerziteta, Konjhodžić Alija, novinar “Politike“ (kasnije u emigraciji urednik lista ,,Bratstvo”), Kemura Abdulah, šef muslimanske ravnogorske organizacije, Sofćuri Muhamed, trgovac orijentalnim tepisima, Ćemalović Muhamed, upravnik Gajretovog doma u Beogradu, Hodžić Abdulah, beogradski imam, i drugi.
U političkom radu ravnogorske organizacije najistaknutiji muslimanski lideri bili su: Mulalić Mustafa iz Livna, član Centralnog nacionalnog komiteta i muftija Šećerkadić Derviš, potpredsednik Nacionalnog odbora Crne Gore
Muslimanski borci su raspoređivani u jedinice zajedno sa borcima drugih nacionalnosti. Draža Mihailović je postavio majora Fehima Musakadića iz Sarajeva za komandanta svih boraca muslimana u JVuO. Pomenuću samo neke istaknutije aktivne starešine JVuO muslimanskog porekla: Preljubović Muhamed Beg, komandant grupe muslimanskih korpusa, Nakičević Abdulgrafar, komandant Prve brigade Šestog muslimanskog korpusa, Hasanbegović Nurija, komandant Treće brigade Šestog muslimanskog korpusa, Karić Hato, komandant Šeste brigade Šestog muslimanskog korpusa, Preljo Vejsilj, komandant muslimanskog bataljona Nevesinjske brigade, Berberović Mustafa, predratni predsednik Blagaja komandant bataljona, Ramanović Mulas Abdulah, načelnik štaba Šestog muslimanskog korpusa, narednik Uzunović Jusuf, komandant četničkog odreda kod Konjica, major Hasandedić Šefket, poručnik Čengić Omer Beg i potporučnik Čengić Hamdija, organizatori jedinica u okolini Mostara, kapetan Prašović Ćamil, vođa muslimana u Sjenici i drugi.
Na teritoriji tzv.NDH osim u pojedinim slučajevima nije bilo jednonacionalnih jedinica. Tek tokom 1944. godine formirana je Grupa muslimanskih korpusa, koja zbog teškog stanja nije imala neka ozbiljnija ratna dejstva. Mnogi muslimani, posebno u Zapadnoj Bosni, saradđivali su sa jedinicama JVuO i štitili srpsko stanovništvo od napada ustaša i ostrašćenih sunarodnjaka.
Muslimani su bili aktivni u Ravnogorskom pokretu i u jedinicama JVuO u drugim krajevima zemlje, recimo upravnik bolnice Drugog ravnogorskog korpusa bio je lekar-hirurg Hodžić dr Mehmed, a geometar Redžić Nazif na komandim zadacima u Ražanjskoj brigadi Deligradskog korpusa. Lični pratilac kapetana Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa, bio je Amzić Naif, a ađutant kapetana Jezdimira Dangića Gico Sulejman.
Pri Komandi Južne Srbije (Gorski Štab 110) delovao je Jablanički korpus koji je obuhvatao do 1943. godine dva sreza, jablanički i gnjilanski. Nešto kasnije, teritorija gnjilanskog sreza je pripala novoformiranom Prvom kosovskom korpusu. Za našu priču zanimljiv je podatak da je Jablanički korpus jedini u Srbiji imao jednonacionalne jedinice. Radi se o Arnautskoj brigadi ,,Hodža Zejneli,, i Gajtanskoj brigadi. Obe ove brigade su u svom sastavu imale Albance. Komandant brigade ,,Hodža Zejneli,, bio je narednik Arif Demirović, a nešto kasnije komandu nad ovom jedinicom preuzeo je poručnik Jovan Labus. Jedan od malobrojnih zapamćenih starešina iz Gajtanske brigade bio je i komandant bataljona Musa Jušković. Pripadnici ovih jedinica albanskog porekla i njihove porodice su bili uzloženi dvostrukom teroru, i od svojih sunarodnjaka balista i od partizana.
Hrvati u JVuO
Da bi se bolje sagledale manje poznate činjenice i razumelo odkud u redovima JVuO veliki broj boraca hrvatske nacionalnosti, valjalo bi se nakratko vratiti u međuratni period i početke stvaranja kraljevine Jugoslavije. U Splitu odmah po svršetku Prvog svetskog rata 1918. osnovana je organizacija ,,Jugoslovenska nacinalno-napredna omladina”. Cilj ove organizacije bila je beskompromisna borba protiv hrvatskog nacionalizma i separatizma. Još iz tih vremena Split je nosio epitet najvećeg srpskohrvatskog grada na primorju. Nešto kasnije 1921. u Splitu je formirana ORJUNA (Organizacija jugoslovenskih nacionalista) Ova prorežimska organizacija se zalagala za integralno jugoslovenstvo i monarhiju i žestoko se suprotstavljala svakom obliku hrvatskog separatizma, a kasnije je bila i protiv komunističke ideologije. Organizacija je održavala tesne veze sa Ljotićevim ,,Zborom” i u svakoj prilici isticala i zastupala jugoslovenstvo i monarhiju.
Podružnice Orjune i Ljotićevog Zbora formirane su u nekoliko dalmatinskih gradova a broj članova za one prilike bio je izuzetno velik.
Hrvati sa dalmatinske obale, verni kralju i jugoslovenskoj ideji, teško su prihvatali raspad Jugoslavije i stvaranje tzv. NDH. Dolaskom starog vojvode Ilije Trifunovića Birčanina u Split započelo je organizovanje orjunaša u novim uslovima, pod italijanskom okupacijom. Ubrzo su formirane prve četničke grupe sastavljene od Hrvata. Bili su to Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenski odred i Odred Ilije Birčanina. Formirani su ilegalni četnički odbori u Splitu, Trogiru, Šibeniku, Makarskoj i na ostrvima Korčula i Krk. Dalmatinski četnici su stavljeni pod komandu tek osnovane Dinarske divizije Momčila Đujića. Rad četničke organizacije na primorju podupirao je čitav niz dalmatinskih književnika, starih orjunaša, Nika Bartulovića, Đure Vilovića, Ćire-Čičin Šaina, Sibe Miličića i drugih. Kasnije će Niko Bartulović biti hrvatski predstavnik na Svetosavskom kongresu, a teolog Đuro Vilović savetnik u štabu Draže Mihailovića.
Broj Hrvata u jedinicama JVuO nije utvrđen iz jednostavnog razloga što su bili raspoređeni po komandnim potrebama u razne jedinice JVuO.
Artiljerijski major Marin Stude pre rata je živeo u Splitu, a kao vojni predavač često je boravio u art. školi u Sarajevu iz koje su izašli mnogi budući oficiri JVuO. Major Stude je bio načelnik štaba Dinarske divizije i blizak saradnik vojvode Đujića. U štabu divizije intendant je bio mornarički poručnik Mate Amat, rodom iz Kaštela. Oblasni nacionalni komitet iz zone odgovornosti Dinarske divizije je imao veliki broj članova hrvatske nacionalnosti. Bili su to najugledniji Hrvati iz Dalmacije i zaleđa.
U Dinarskoj diviziji je bilo mnogo Hrvata na istaknutim komandnim dužnostima. Jedan od poznatijih bio je kapetan Krešimir Vranić, komandant samostalne grupe od oko 2500 ljudi, uglavnom sastavljene od boraca hrvatske nacionalnosti. U ovoj jednici bili su na službi poručnik Anton Šuster iz Sušaka i potporučnik Niko Lazarić sa ostrva Krk. Ova jedinica je posle kapitulacije Italije septembra 1943. upućena na ostrva Cres, Mali i Veliki Lošinj i Olib radi preuzimanja vlasti. Četnici među kojima je bio veliki broj Hrvata razoružali su Italijane i preuzeli komandu nad ostrvima. Zbog opasnosti da će Nemci preuzeti ova važna strateška ostrva, partizani su ponudili zajedničku akciju ali na prevaru su zarobili i likvidarli čitavu grupu zajedno sa komandantom Krešimorom Vranićem. Zabeleženo je da je rilikom egzekucije poručnik Antun Šuster prkosno klicao kralju.
Hrvatski orjunaši, monarhisti i pripadnici pokreta teško su stradali dolaskom partizana. Samo na ostrvu Krk u jednom navratu streljano je 55 hrvatskih rodoljuba. Broj likvidiranih pripadnika pokreta iz Dalmacije hrvatske nacionalnosti nikada nije do kraja utvrđen. Za komuniste to je bila neprijatna istina, koju su decenijama posle rata vešto i smišljeno prikrivali.
Jedan primer epskog heroizma zapisao je vojvoda Momčilo Đujić u ,,Spomenici Dinarske divizije”. Prilikom odstupanja divizije na zapad, u Sloveniji, radi zaustavljanja partizana trebalo je uništiti most na raci Soči. Posle prvog neuspešnog miniranja odvažni borac Milan Bilić, po narodnosti Hrvat prijavio se da digne most u vazduh i svesno sebe žrtvuje za spas ostalih boraca. On je uspeo da uništi most ali tom prilikom je izgubio život.
Borci hrvatske nacionalnosti delili su sudbinu ostalih pripadnika Dinarske divizije. Posle probijanja Pađenskog fronta i odstupanja preko Slovenije na zapad preživeli borci divizije su stupili u kontakat sa savezničkim snagama u Italiji. Prebačeni su u nekoliko privremenih logora i konačno svi su sabrani u veliki logor Eboli kod Napulja. Preživeli Hrvati monarhisti u logoru su formirali ,,Komandu hrvatskih trupa” pod komandom generala Matije Parca. Komandanti hrvatskog logorskog korpusa bili su potpukovnik Dragutin Modercin i pukovnik Luka Šarić. Računa se da je u logoru bilo oko 200 boraca hrvatske nacionalnosti.
Slovenci u JVuO
Slovenija, odnosno Dravska banovina, je posle kapitulacije Jugoslavije podeljena na dve oblasti, a granica je bila tok reke Save. Severni deo je pripojen nemačkom Rajhu i iz te oblasti vršena su masovna iseljavanja Slovenaca u južni deo pod italijanskom okupacijom, a jedan deo stanovništva iseljen je u Srbiju. Nemci su slovenački narod iz svoje, severne oblasti, iseljavali smatrajući da su projugoslovenski i prosrpski orjentisani i tako bili ,,remetilački faktor,, u pripojenom delu banovine.
Projugoslovensko raspoloženje velikog broja Slovenaca bilo je poznato i pre rata. U Aprilskom ratu mnogi slovenački oficiri i vojnici herojski su branili i ginuli za Otadžbinu. Tako je bilo i tokom celog rata.
Teško je pomenuti sve starešine JVuO slovenačkog porekla, ali izdvojićemo nekoliko najistaknutijih. Među prvim herojskim žrtvama bio je generalštabni major Ivan Fregl. On je kao najbliži saradnik Draže Mihailovića bio jedan od organizatora pokreta u Srbiji. U nemačkom prepadu na Vrhovnu komandu zaštitio je Dražu od zarobljavanja i tom prilikom sebe svesno žrtvovao.
Mnogi Slovenci su se hrabro borili kao starešine i borci u jedinicama JVuO širom Srbije. Izdvajam porodicu Šušterič, koja je iz Slovenije internirana u Srbiju i odmah se uključila u Ravnogorski pokret. Rezervni kapetan Josip Šušterič je jednog sina izgubio u Aprilskom ratu, a sa drugom dvojicom, Bojanom i Urošem, odmah je pristupio u Ivankovački korpus. Bojan je poginuo kao komandant brigade, Josip je streljan od partizana na kraju rata, a najmlađi, Uroš osuđen je na dugodišnju robiju. Danas je Uroš Šušterič jedini živi slovenački starešina JVuO.
U Sloveniji je za vreme rata bilo nekoliko četničkih odreda a pomenućemo Štajerski, Dolenjski, Ljubljanski, Notranjski, Gorenjski i Primorski (Soški). Jedan od organizatora i osnivača četničke borbene gerile bio je poručnik Jože Melaher Zmagoslav. Ovde treba pomenuti bar još nekoliko važnijih komandanta JvuO iz Slovenije:
Janez Marn, komandant Dolenjskog odreda (prešao iz partizana), major Mirko Bitenc ,,Triglavski,, komandant Notrenjskog odreda, potpukovnik Janko Debeljak, komandant Primorskog (Soškog) odreda, kapetan Franc Jerebič (Harebič) komandant Gorenjskog odreda i drugi.
Komanda Slovenije je radila u poluilegalnim uslovima pod stalnom opasnošću da bude otkrivena, a njeni pripadnici uhapšeni. Komanda je bila potpuno organizovana sa svim pratećim sužbama, a komandant je bio generalštabni major vojvoda Karlo Novak.
U ravnogorskom pokretu Slovenije bilo je mnogo znamenitih ljudi toga vremena među kojima izdvajam Leona Štukelja, poznatog gimnastičara, olimpijskog pobednika, i dr Aleksandra Bajta, profesora i posleratnog slovenačkog akademika.
Da bi pomenuli sve slovenačke patriote, pripadnike Ravnogorskog pokreta i JVuO trebalo bi nam mnogo više prostora.
Jevreji u JVuO
Jevrejski narod je kroz svoju dugu i tragičnu istoriju doživeo mnoga stradanja, ali ni jedan progon nije se mogao meriti sa nacističkim pogromom u Drugom svetskom ratu kojim je predat potpunom uništenju. Položaj Jevreja u okupiranoj Srbiji bio je posebno težak. Zemlja zahvaćena oružanim ustankom i sama izložena strašnim represalijama davala je nacistima dobar izgovor da i pre donesene odluke o ,,konačnom rešenju” otpočne sa likvidacijom celokupnog jevrejskog stanovništva. Većina građana Srbije je osuđivala ovakve nacističke postupke i gledala da pomogne svojim nesrećnim sugrađanima. Jevreji su po gradovima skrivani ili prebacivani na zbrinjavanje i čuvanje u udaljena seoska domaćinstva, pružana im je pomoć u nabavci lažnih dokumenata i omogućavan prelazak u italijansku okupacionu zonu gde je tretman Jevreja bio znatno blaži. Zahvaljujući građanskoj solidarnosti mnogi Jevreji iz Srbije su spaseni od deportacija i sigurne smrti u koncentracionim logorima. Po izbijanju, znatno više Jevreja, pre svega zbog predratnih simpatija i članstva u KPJ, priključio se partizanskom pokretu, ali bilo ih je mnogo i u redovima JVuO.
U svim posleratnim raspravama i međusobnim optuživanjima odnos oba pokreta prema Jevrejima je bio od posebnog značaja. Jevreji kao najveći ratni stradalnici postali su neka vrsta merila kojim se dokazuje i otkriva prisustvo nacizma/fašizma u nekoj sredini ili pokretu. Zbog toga nije bez značaja otkriti kakav je odnos Ravnogorskog pokreta i JVuO bio prema Jevrejima i antisemitizmu. Komunistički pokret svu svoju privrženost antifašizmu dokazuje između ostalog i prisustvom značajnog broja Jevreja u svojim redovima, od kojih su neki bili na visokim vojnim i političkim dužnostima.
U prvoj grupi od 24 oficira i podoficira (embrionu budućeg gerilskog pokreta) koja je početkom maja 1941. stigla na Ravnu Goru, bio je i jedan Jevrej. Bio je to Samokovlija Benjamin, rodom iz Bosne.
U početku rata, sem kod Jevreja koji su ranije bili povezani sa komunističkim pokretom, opšti stav je bio da se priključe onom pokretu sa kojim prvo stupe u vezu.
General Mihailović, kao i ogromna većina njegovih oficira i saradnika, nisu gajili antisemitska osećanja. Pripadnici JVuO smatrali su Jevreje za najveće žrtve nacizma i zbog toga su im pružali svaku moguću pomoć i podršku. Jevreji koji su izbegli nemačke progone nalazili su pomoć i zaštitu od pripadnika JVuO, uključivali se u njihove jedinice i pružali im podršku. Pomenućemo neke:
rezervni poručnik Anaf dr Josif, ekonom u Vrhovnoj komandi (kasnije streljan od Nemaca na Banjici), poručnik Gec Egon, načelnik štaba Nišavske grupe korpusa, dr Dajč Ladislav, lekar u Rasinskom korpusu. Lični lekar Draže Mihailovića i ujedno sanitetski refernt bio je dr Goldvajn Tibor, koji je sa suprugom Anom boravio u Vrhovnoj komandi, zatim lekarka dr Atijas Regina, inženjer Šlezinger Josif Vili, dr Atlas Đorđe, Krišaber Franjo, Levenberg Oto, Klofer Rudi, lični vozač vojvode Jevđevića, advokat Mervorak Avram, Komornik Oto, Presburger Dragutin i mnogi drugi.
Jevreji su, obično pod lažnim, posrbljenim, imenima radi lične bezbednosti pristupali u jedinice JVuO i na područjima van Srbije. U jednoj novogodišnjoj čestitci upućenoj sunarodnjacima u Americi između ostalog piše:
,, Jevreji koji se bore u jedinicama JVuO šalju pozdrav američkom Jevrejima i izražavaju najbolje želje za Novu godinu. Srećni smo što se borimo pod komandom generala Mihailovića protiv neprijatelja jugoslovenskog naroda. Od svoje braće u Americi očekujemo punu pomoć kako bi mogli postići zajednički cilj. Demokratske slobode i kaznu za zločince”
Nije se mogla isključiti mogućnost pojedinačnih slučajeva netrpljeivosti prema Jevrejima, posebno u uslovima građanskog rata. Jevreji komunisti su često identifikovani kao najopasniji politički protivnici. Na isti način Jevreji komunisti imali su priliku da JVuO identifikuju kao svoje najveće neprijatelje.
Upoznat sa pojedinim slučajevima antisemitizma u nekim četničkim listovima Draža Mihajlović je energično reagovao i tom prilikom uputio sledeće naređenje svim jedinicama JVuO :
RASPIS
Svim jedinicama Jugoslovenske vojske u Otadžbini
7.april 1944.
Tel.br.884
U jednom od naših listova kao da se oseća nota antisemitizma. To je, pak, načisto da naš pokret ne sme poći tim putem. U ovom ratu stradali su Jevreji gore nego mi Srbi, a mi nismo nikada bili protiv onoga ko strada, na nećemo ni sada. U nas se nikada nije postavljalo pitanje Jevreja, već pitanje režima. Ako ne valjaju režimi, ne valjaju ni Jevreji. Ali, u prvom redu treba da valjamo mi Srbi.
Antisemitski napad ne sme da se pojavi ni u štampi ni u propagandi. Zabranjujem svaku grdnju, kao i raspirivanje mržnje prema Jevrejima u govorima, na javnim sastancima ili privatno po kafanama prilikom iznošenja mišljenja pojedinaca. Jevreji su ljudi kao i ostali narodi, a u ovom ratu stradali su više čak i od nas Srba. Ako već kao pravi hrišćani ne možemo da razvijemo bratsku ljubav prema Jevrejima, onda ne treba ni da raspirujemo mržnju prema njima.
Sa svakim onim koji bude u ma kom pogledu ma šta rekao sa namerom da to bude protiv Jevreja, smatraću kao rad na ostvarenju programa ljotićevaca, te ću sa takvima postupati po zakonu i nadležnosti.
Čiča
Ostali narodi u redovima JVuO
U sastavu Krajinskog korpusa pod komandom majora Velimira Piletića u drugoj polovini 1943. formiran ,,Ruski korpus” (ova jedinica nema veze sa Ruskim zaštitnim korpusom). Jedinica je brojala oko 300 oficira i vojnika. Bili su to bivši sovjetski zarobljenici koji su uspeli da pobegnu iz raznih radnih logora i Borskog rudnika. Jedinicom je komandovao major Avramov (u svojim memoarima Živko Topalović navodi da je komandant ove jedinice bio izvesni poručnik Akimov). U ovoj jedinici je bio i sin čuvenog ruskog generala Konjeva.
U Krajinskom korpusu je pored Rusa delovala jedna grupa Jevreja, nešto Poljaka i Bugara, desetak odbeglih Holanđana, Grka, Rumuna i nekoliko Nemaca dezertera.
Grupa interniranih Poljaka je uproleće 1942. dovedena na prinudni rad u Borski rudnik i logor Hajdenau kraj Žagubice. Ubrzo su Poljaci uhvatili vezu sa pripadnicima JVuO pobegli iz logora i stupili u Homoljsku brigadu Mlavskog korpusa. Kada se prikupilo preko 300 odbeglih Poljaka formirana je posebna Poljska brigada. Brigadom su komandovali poljski oficiri koji su padobranima spušteni na teren a poslati od strane poljske izbegličke vlade koja se nalazila u Londonu. Brigada je rasformirana krajem 1943. a ljudstvo raspoređeno u druge jedinice. Zna se da je grupa od desetak Poljaka sa svojim oficirom, Marjanom Ratajničkim, raspoređena u Ravaničku brigadu Ivankovačkog korpusa. Radi ponovnog okupljanja rasutih poljskih boraca upućen je iz Londona u komandu Krajinskog korpusa kapetan Mihail Jakubovski Levandovski, poznatiji po pseudonimu ,,Kapetan Naš“. U jednoj borbi protiv nemačkog poternog odelenja 11. decembra 1943. ovaj hrabri poljski kapetan je poginuo i dalji rad na prikupljanju Poljaka je zaustavljen.
U razne korpuse JVuO širom zemlje posle kapitulacije Italije pristupio je jedan broj italijanskih vojnika.
Među pripadnicima JVuO bilo je stotinak nemačkih vojnika i oficira, dezertera iz nemačke vojske. Oni su raspoređivani u različite jedinice. Zanimljivo je pomenuti nemačkog sanitetskog oficira dr. Hansa. Ovaj nemački lekar je za vreme rata radio u Guči i na kraju rata pristupio u četnike i kasnije se sa njima odmetnuo. Krio se u grupi poručnika Vlade Martinovića komandanta Čačanske brigade Drugog ravnogorskog korpusa. Dr Hans je ubijen u skrivanju 1947. od Ozne.
Na kraju, napominjem da je među pripadnicima JVuO bilo svih naroda i narodnosti što potpuno isključuje teoriju o Ravnogorskom pokretu kao velikosrpskom i nacionalističkom. Draža Mihailović i njegov pokret je bio antifašistički, antikoministički i prozapadni, a uzor im je bila američka demokratija toga doba. Nikada se nisu odricali saveznika, čak ni u poslednjim godinama rata kada je britanska pomoć bila usmerena drugoj zaraćenoj strani, komunistima. Saveznička bombardovanja srpskih gradova teško su pogodila sve pripadnike JVuO ali promene stava prema saveznicima čak ni tada nije bilo.
Odani prozapadnoj ideji i saveznicima JVuO dočekala svoj strašan kraj a na nama je da nastavimo sa otkrivanjem istine o našoj tragičnoj i ne tako dalekoj prošlosti.
ovi su donijeli slobodu……………..?
http://znaci.net/arhiv/fotografija/5916
Zašto o ovom genocidu za ubijanje, mučenje i satiranje ljudi ćute istoričari, akademici, naučnici i javni radnici? Evidentno je da je antifašizam bio jedan od instrumenata u rukama totalitarnih režima istočne Evrope koji je bio masovno korišćen u svrhu pljačke privatne imovine, uništavanje života i sudbina pojedinaca i njihovih porodica, sprovođenja torture svih vrsta i oblika… ili u najmanju ruku ponižavanja nepoželjnih pojedinaca i grupa. Svaki nacionalizam je opasan ali je srpski najopasniji. Ovako je glasila maksima jugoslovenskih komunista, ona na kojoj je Titova Jugoslavija stvorena i održavana u životu. Na toj logici ozidan je čardak nazvan bratstvo i jedinstvo, ova formula ostala je u životu nakon rastakanja Jugoslavije; evo je i danas živi, deluje efikasnije nego ikada, a na njenoj primeni najviše insistiraju oni koji s ponosom ističu da su borci protiv totalitarnih ideologija, komunizma svakako.
Za Evropu nijedan nacionalizam na Balkanu nije opasan, osim srpskog. Ono što nije dozvoljeno lovačkoj organizaciji Srbije, dozvoljeno je armijama i paravojnim formacijama ostalih državica. Od Srbije je oteto Kosovo, Srbi su izbrisani u Sloveniji, gotovo proterani iz Hrvatske, a ono malo što ih je ostalo izloženo je šikani svake vrste; u Crnoj Gori nijedan Srbin ne može da dobije iole značajnu funkciju u državnoj administraciji, ali za Brisel i Vašington to nije problem. GENOCID PREMA SRBIMA SE NASTAVLJA!.…
Antikomunizam je oružje u rukama NATO i oni su to otvoreno deklarisali, a vi ste samo njihova pešadija, kao što ste bili 1944. i 1999.
Vaš nivo je cvikati Homen, petooktobraš i čovek koji je radio na otvaranju arhiva…
Inače, onaj Cvetković je sa parama Libeka otvorio arhive navodno… Milijardu su ubili partizani, i sve je isti čovek, istim rukopisom potpisao…
Smešni ste u slugenjarstvu.
BR. 155
„SAOPŠTENJE” GLAVNOG ŠTABA NOP ODREDA ZA CRNU
GORU I BOKU OD 21 DECEMBRA 1941 GOD. O BORBI ZA
PLJEVLJA
O POHOD U N A PLJEVLJ A
Neka bude borba neprestana!
Neka bude što bnti ne može.
Razvoj naših doskorašnjih partizanskih akcija i potrebe
naših pretstojećih oslobodilačkih borbi bile su postavile
pred nas zadatak da u toku novembra povedemo akcije u Sandžaku. Prvi ciljevi tih akcija bili su: oslobođenje Pljevalja,
povezivanje sa srpskim i bosanskim partizanima i osiguranje
zaleđa daljih oslobodilačkih borbi u Crnoj Gori. Da bi mogao
da izvrši taj zadatak, Glavni štab Narodno-oslobodilačkih
partizanskih odreda za Crnu Goru i Boku naredio je da se izvede dobrovoljna mobilizacija potrebnih vojnih snaga. Mobilizacija je izvršena i naše čete pošle su sa pjesmom i oduševljenjem na daleki i odgovorni put.
Prema tačno utvrđenom planu, napad na Pljevlja i pljevaljska utvrđenja trebalo je da se izvrši 1 decembra u 4 sata
izjutra. Svima jedinicama bili su dodijeljeni zadaci, i bataljoni su se — u određeno vrijeme — počeli primicati gradu.
Neprijatelj nije znao čas našega napada, ali je napad očekivao
i bio je u pripravnosti. Neke naše jedinice bile su primijećene oko dva i po sata po ponoći, i na njih je otvorena topovska, minometna, mitraljeska i puščana vatra. Ove jedinice
prekršile su naređenje da ne odgovaraju na neprijateljsku vatru i ne otkrivaju same sebe. Tako je borba otpočela prije nego
što je trebala da otpočne, prije nego što su sve jedinice mogle
da zauzmu svoje položaje.
No, iako su naše jedinice primile borbu prije nego što
je trebalo, iako su, usljed toga, neki vodovi bili izloženi
skupnoj vatri, a drugi, koji još nijesu bili stupili u borbu
— strahu od te vatre i njenog djelovanja, iako je bilo četa koje
su pobjegle od prvih plotuna, iako je bilo bataljona koji su
zakasnili sa napadom ili nijesu potpuno izvršili svoje zadatke, iako je bataljon Jezero-šaranski na samom početku borbe
izgubio svog hrabrog komandanta Dušana Obradovića i političkog komesara Vuka Kneževića, — izvjesne naše jedinice,
pred kojima su krčili put naši neustrašivi bombaši, prodrle
su u Pljevlja i zauzele kasarne, Oficirski dom, Zatvor, Vojni
zkrug. Električnu centralu, Gimnaziju itd. Otpor neprijatelja
300
Fotokopija prve strane „Saopštenja” br. 5
bio je očajnički odlučan, vatra nepriJateljskih topova, mitraljeza i minometa bila je strahovita, ali partizanske jedinice,
koje su bile prodrle u grad — naročito herojski Lovćenski bataljon i dvije čete Jezero-šaranskog bataljona — prkosile su
svojom hrabrošću neprijateljskoj očajničkoj odlučnosti i neprijateljskom ognju iz topova i mitraljeza.
Oko 8 sati prije podne veliki dio naših snaga zahvatila
je čudna panika, i one su počele da se povlače od grada. Tako
je još jednom djelovalo ono prokleto nasljeđe što su ga crnogorski ratnici dobili — ne od svojih junačkih djedova i očeva,
nego od prodanih jugoslovenskih đenerala, koji su u tragičnom
proljetošnjem ratu naučili vojsku samo da bježi i da se „spasava kud ko može”. Juriši na utvrđenja i prodor u grad stali
su nas vrlo malo žrtava. Ali, panika i povlačenje od grada,
tj. „spasavanje života”, stalo nas je nekoliko stotina života
— vojska se povlačila danju, zemljištem koje je neprijatelj zasipao strahovitim ognjem.
Ali — panika i povlačenje, nezauzimanje ili neodržavanje
položaja koji su osiguravali ili ugrožavali naše jedinice u
gradu, prisilile su naše snage da se povuku i iz Pljevalja. To
povlačenje takođe nas je stalo mnogo žrtava. I tako se još jednom pokazalo da se pri smjelim i proračunatim napadima pše
mnogo manje nego pri bezglavim i samovoljnim „spasavanjima”
bjekstvom. Neodlučne jedinice daju neprijatelju mogućnost da
bude odlučan, dezerterstvo ne vodi samo u izdaju i sramotu
nego i u smrt.
I tako, naši gubici kod Pljevalja dostigli su broj od
203 mrtva i 269 ranjenih. Iz Lovćenskog bataljona poginula su
73 borca, ranjeno je oko 60; iz Jezero-šaranskog — poginulih
52, ranjenih oko 40; iz Uskočko-drobnjačkog — poginulih 20,
ranjenih oko 30; iz Komskog — poginulih 10, ranjenih 12; iz
..Bijelog Pavla” — poginulih 14, ranjenih 38; iz Zetskog (Lješkopoljsko-lješanska četa) — poginulih 9, ranjenih 17; iz
,,Peka Pavlovića” — poginulih oko 20, ranjenih 30; iz Piperskog — poginulih 3, ranjenih 3; iz Pivskog — ranjenih 2; iz
Pljevaljske čete — poginulih 2, ranjenih 7. Uspješni nalet
na Pljevlja ne bi mogao da bude bez ikakvih žrtava, ali mi
nikada ne bismo imali ovoliko žrtava da smo osvojili grad i
da nije bilo kršenja naredaba, da nije bilo nediscipline, neodlučnosti, nepovezanosti, panike i dezerterstva — što je bilo
i uzrok i posljedica neuspjeha naše borbe.
Koji su glavni razlozi ovakvog završetka naše sadašnje
borbe kod Pljevalja, i koje su pouke što ih možemo izvući iz
naših pogrešaka i neuspjeha?
— Glavni razlozi i glavne pouke su ove: Odred za operacije u Sandžaku bio je sastavljen od velike množine ljudi kojinijesu učestvovali u partizanskim borbama sa fašističkim
okupatorom, — partizanske odrede, dakle, treba stvarati kroz
akcije, i samo kroz akcije; naši bataljoni nijesu djelovali dovoljno disciplinovano, planski i odlučno, — potrebno je, dakle,
izgraditi željeznu disciplinu u partizanskim redovima, i ona
će omogućiti pravilno izvođenje ratnih planova, izvršavanje
naredaba, povezano i odlučno djelovanje; naše snage potcjenjivale su snage neprijatelja ne uzimajući u obzir da okupator,
radi štaba divizije drži u Pljevljima svoje najodanije trupe,
i da će okupatora pomagati veliki broj petokolonaša i ustaša
koji su dobjegli u grad sa oslobođene crnogorske, bosanske i hercegovačke teritorije, — treba, dakle, biti načisto sa tim da
naša borba, baš zato što je Narodno-oslobodilačka borba, mora
biti teška i žilava, i neprijatelj će se braniti sve očajničkije ukoliko se više približava i ukoliko više raste narodna osveta; starješinski kadar, naročito onaj birani na skupovima, nije se pokazao dovoljno odlučan, nije bio — kada je to
trebalo — oštar i bezobziran, — treba, dakle, potpuno prekinuti sa praksom biranja starješinskog kadra; veliki dio komandnog sastava izginuo je ili je onesposobljen u prvim borbama, što je često obezglavljivalo ili obeshrabrivalo bojne jedinice — treba, dakle, unaprijed spremati sposobne zamjene
komandnog sastava, treba starješine čuvati za dužnosti koje su
baš njima namijenjene i koje baš od njih zavise.
To su glavni razlozi našeg neuspjeha i glavne pouke iz
naših neuspjeha i uspjeha u borbama za Pljevlja i oko Pljevalja. Kažemo — i uspjeha , jer mi smo imali i uspješnih
borbi i poteza, jer su nat e borbe imale i moraju imati dobrih
vojničkih i političkih rezultata. Neposredna posljedica naših sandžačkih borbi jeste oslobođenje Nove Varoši, Sjenice
i Goražda, jeste uspostavljanje veza i saradnje sa bratskim srpskim i bosanskim partizanima.
Ali, to nije sve. Naše snage zadale su neprijatelju snažne udarce: ubijeno je i ranjeno preko 1000 neprijateljskih
vojnika, zarobljena su 84 vojnika i 4 oficira, uništene su velike količine hrane i ostalih potreba u neprijateljevom Oficirskom domu i u njegovim kasarnama, uništeno je 11 neprijateljskih kamiona, ubijeno je blizu 20 neprijateljskih konja i
mazgi, ubijena su 2 opasna neprijateljeva špijuna (iguman Narić i direktor gimnazije Dobrosav Minić), zaplijenjena su
3 bacača mina, 1 mitraljez, 1 radio-stanica itd.
Ali ni to nije sve. Naše snage otvorile su pljevaljsku
tamnicu i oslobodile mnogo narodnih boraca. Mi smo pokazali
kako se postupa i kako će se postupati sa svim onima koji pokušavaju da nas odvoje od velikog oslobodilačkog slovensko barjaka, koji su — služeći okupatoru — doprinijeli našem
neuspjehu, i koji — služeći neprijatelju — pokušavaju da iskoriste naš prolazni neuspjeh i da se bace blatom na sve naše
dosadašnje pobjede i uspjehe. Mi smo pokazali napaćenom sandžačkom narodu da ćemo se boriti za njegovu neprikosnovenu slobodu, mi smo pokazali da ćemo se boriti za bratstvo i slobodu
svih porobljenih naroda Jugoslavije, mi smo pokazali da su za
nas granice Crne Gore svuda gdje se bije borba za slobodu.
To su naše skupocjene pouke za sjutrašnje borbe, za naše
borbe neprestane, za naše nove pobjede i naše ljute osvete, za
junački pomen našim žrtvama, za slobodni život naše djece,
za čistoću naše junačke prošlosti, za veličinu naše srećne
budućnosti. Mi nećemo objesiti puške dokle god ne ispunimo
sveti zavjet druga Josifa Staljina: dok ne omogućimo svome narodu i svima narodima da u „punoj slobodi izgrađuju u svojoj
zemlji onakav život kakav sami hoće”. Neka bude što biti ne
može, neka traje borba neprestana!
Ovakva je svaka njihova prica,napad na Pljevlja nije odobrvala Vrhovan komanda ,medjutim za neuspjeh i bjezanje su proglaseni niko drugi neko genrali Kraljevine Jugoslavije :. Tako
je još jednom djelovalo ono prokleto nasljeđe što su ga crnogorski ratnici dobili — ne od svojih junačkih djedova i očeva,
nego od prodanih jugoslovenskih đenerala, koji su u tragičnom
proljetošnjem ratu naučili vojsku samo da bježi i da se „spasava kud ko može”. Juriši na utvrđenja i prodor u grad stali
su nas vrlo malo žrtava. Ali, panika i povlačenje od grada,
tj. „spasavanje života”, stalo nas je nekoliko stotina života
zato danas njihovi unuci rade isto na ovom portalu,razbijena Jugosalvija od komunista i ustasa,SFRJ takodje od komunista i ustasa,a Savzna Jugoslavija od Crnogorskih separatista i komunista,i svima su krivi cetnici ili njihovi potomci,za takve nema spasa oni jednostavno nece da vide da cega su se god dohvatili da su unistili opljackali i na karju izdali.
Tako moj Povratnik – 100% Crnogorac-Srbin malo se okreni oko sebe pa jos potrazi kojeg cetnika ,mozada ih ima zivih
ali budala kao ti odavno nijesam citao sta ovo gore nagalbas.
Bože, najlepše ti hvala što mi je pradeda ratovao za Kralja Nikolu i Srpstvo 1912. i 1913. godine, deda tukao baliste kao partizan, što mi je stric oslobodio Prištinu 1944. i što je otac branio Srpstvo kad je trebalo.
U isto vreme, hvala ti što mudri preci nisu bili u izdajničkim redovima, što nisu spašavali američke pilote i od mene napravili degenerisanog dražoljupca i DOSmanliju koji bi 90-ih šetao po Beogradu sa kosturskom lobanjom na zastavi, po direktivi Vašingtona, i trubio o crvenom diktatoru dok nam Zemlju komadaju.
Svakom svoje, pljujte, ali istoriju i Pobedu nećete sakriti.
Interesantno, sve nabrojaste SAMO NJEGA NEMA !! ONOG KOJI JE U IME CRNE GORE PRIZNAO TERORISTIČKU OVK(UČK) I NJENU MONSTRUM TVOREVINU I KOJI VAS JE UVEO U NATO KOJI NAS JE OSUDIO NA UMIRANJE, POLAKO ALI SIGURNO. Jedino su u Srbiji i Crnoj Gori KOMUNISTI PREOBUČENI U ČETNIKE, DEMOKRATE, SOCIJALISTE…. uhlebljeni u razne partije i stranke na grbači naroda, nastavili da deluju i kada se komunizam rušio u celoj istočnoj Evropi i to uz blagoslov naroda kome su naneli tolike patnje. SVE VLASTI U SRBIJI I CRNOJ GORI od pada Miloševića, STROGO SU PAZILE DA SE U DRŽAVI NE PREDUZME NIŠTA, ŠTO BI BACILO NEKU MRLJU NA SVETI KOMUNISTIČKI RED. OSAM DECENIJA TVOJI VRŠE FUNKCIJU VLASTI, MOJI SU POKLANI I POBIJENI, ZACEMENTIRANI U MEĐUGORJU , POBACANI PO HERCEGOVAČKIM JAMAMA I POD LED DUNAVA, NESTALI U GOLOOTOČKIM I DAHAUSKIM PROCESIMA , U OLUJI I BLJESKU .
Kad smo se već raspričali, treba reći i to, da ni jedna komunistička partija u istočnoj Evropi nije učinila takva zla prema narodima u zemljama u kojima su bili na vlasasti, kao što je KPJ učinila prema srpskom narodu. Ni jedna od istočnoevropskih komunističkih partija nije se bavila RAZARANJEM NARODA, niti je tako nešto postojalo u njihovim programima. Sve jedno, svi narodi istočne Evrope su jedva dočekali da im vide leđa. Jedino srpski narod (većina ) nije pokazao sposobnost da se stvari sa tom ideologijom isteraju na čistinu. Time je srpski narod poslao jasnu poruku budućim vlastodršcima da mogu da rade šta hoće. Naravno, vladavinu treba začiniti sa dosta DEMAGOGIJE i MESIJANSTVA KOJU BI MENI DA PRODAJEŠ. Neće vama faliti ni dlaka sa glave, bez obzira na PLJAČKU, KORUPCIJU, PRAZNA OBEĆANJA, i td. Potpuno je logično da, ukoliko srpski narod nije smogao snage da se obračuna sa PARTIJOM KOJA GA JE SASVIM RAZORILA, još manje je verovatno da će smoći snage da se suprostavi PLJAČKI i KORUPCIJI KOJU SPROVODE SVI REŽIMI OD DEVEDESETIH PA NADALJE. ČETNICI SA TIM NIKAKVE VEZE NEMAJU JER ONI NE VRŠE FUNKCIJU VLASTI NITI SU, JER ONI NISU NITI SU IKADA BILI POLITIČARI ŠTO SAMO IME “ČETNIK” GOVORI.
Nema nikakve sumnje da u bližoj budućnosti vlasti ( bilo koje ) neće otvoriti komunističke arhive, neće će pristupiti utvrđivanju ISTINE u vezi sa komunističkim zločinima posle rata, niti će pristupiti utvrđivanju činjenica u vezi sa ulogom komunističke partije i NAJODGOVORNIJIH POJEDINACA, koju je ova imala u razbijanju srpskog naroda. Vlastima to odgovara, jer traženje odgovornosti za komunističke rukovodioce, u krajnjem, može dovesti do toga – da se u društveni život uvede institut odgovornosti ( u bilo kojoj oblasti života ). To svakako ne bi odgovaralo vlastima ( bilo kojim ). S toga je sasvim logično da se takva pitanja ne otvaraju. Ako srpski narod stojički GUTA BEDU u kojoj se je našao usled ogromne KORUPCIJE, PLJAČKE, NEPOTIZMA i td., potpuno je logično da NEĆE TRAŽITI DA SE RASVETLE DOGAĐAJI IZ PROŠLOSTI I UTVRDI ISTINA O DELOVANJU KOMUNISTIČKE
PARTIJE NA RAZBIJANJU SRBSKOG NARODA.
Komunistima mogu da zamjerim jedino što nakon rata nijedu dobro očistili izdajice i njihove potomke!!!
Ne sekiraj se, imate vi Katnića i društvo, očističe oni što njihovi predhodnici nisu. Ali, ni to vam neće pomoći da sakrijete istinu o tome ko ste i šta ste.
KOMUNISTIČKI zločini doslovno su izbili iz zemlje na Brdu mira iznad Gornjeg Milanovca 70 godina pošto je Ozna tu ubila bez suđenja nekoliko stotina ljudi. Kosti žrtava su otkrivene jer su se osušili borovi posađeni povrh grobnice da bi je sakrili. Grobovi onih koje je Ozna proglasila narodnim neprijateljima i ubila sistematski su uništavani po naredbi Aleksandra Rankovića od 18. maja 1945. godine. Žrtve su pobijene na osnovu Uredbe o vojnim sudovima, koju je izdao Titov Vrhovni štab u maju 1944, a njome je propisano da za presudu, uključujući i smrtnu, nisu obavezni dokazi: “Kod ustanovljenja istine o delu i krivnji optuženog sud nije formalno vezan ni za kakva dokazna sredstva, već donosi svoju odluku po slobodnoj oceni”. Zahvaljujući ovom “pravnom aktu”, Ozna je u Srbiji ubila 55.000 ljudi, čija su imena i prezimena do danas otkrivena.
Taj broj nije konačan jer su naređenja i arhive Ozne uništavane. Izveštaj Državne komisije Republike Srbije kaže, da su PARTIZANI posle Drugog svetskog rata likvidirali 416 đaka i studenata, 2892 žena domaćica, jer su im muževi bili četnici, 72 novinara, 857 trgovaca,kafedjija, 345 učitelja, 77 glumaca i umetnika!..Procene broja žrtava u komunističkim “divljim čišćenjima” kreću se i do 100.000 ubijenih. Istoričari pretpostavljaju da su egzekutori u Gornjem Milanovcu mogli da budu isti oni iz Jugoslovenske brigade koji su ubijali u čačanskom kraju. Reč je o jedinici sastavljenoj od bivših USTAŠA, učesnika opsade Staljingrada, kojima je komandovao potpukovnik Marko Mesić. Jugoslovenska brigada bila je sastavljena od ljudi iz 369. ojačanog hrvatskog puka, formiranog u NDH, koji je 1941. otišao na Istočni front. Puk je uništen kod Staljingrada januara 1943, a od preživelih zarobljenika i boraca iz drugih hrvatskih jedinica, početkom 1944. formirana je Jugoslovenska brigada i u jesen iste godine upućena u Jugoslaviju…
U britanskoj vladi je nesumnjivo postojala podrška Titovom pokretu. Bogoljub Jeftić, poslanik jugoslovenske vlade u Forin ofisu, uručio je demarš zbog direktnog stavljanja saveznika na jednu stranu u građanskom ratu. Britanski obaveštajac Majkl Liz bio je član vojne misije u Jablaničkom okrugu 1944. i gorko je zaključio da se Staljin sigurno grohotom smejao dok su saveznički bombarderi ubijali Srbe za račun njegovog pulena Tita. Kad je Ficroj Maklejn, šef engleske misije u Titovom štabu, skrenuo pažnju Čerčilu da su svi funkcioneri Titovog pokreta „otvoreni i zadrti komunisti“ i da će oni u Jugoslaviji uspostaviti sovjetski sistem, Čerčil nije izdržao:
– Da li nameravate da živite u Jugoslaviji posle rata?
– Ne, gospodine.
– Ni ja. A pošto je takav slučaj – dodao je britanski premijer – ukoliko se manje Vi i ja brinemo kakvu će vladu oni uspostaviti, utoliko bolje!… Ne zaboravimo da Tito nije dopuštao da se ruši/bombarduje Zagreb… TITO je bio simbol svih komunističkih zločina, od kojih je najviše stradao srpski narod. Žalosno je što i posle toliko godina, SRBI odbijaju da se suoče sa istinom! …
Prijatelju, nema potrebe da izjednačavaš slavni četnički pokret sa američkim plaćenicima i DOSmanlijama.Draža Mihailović je prolivao krv za Srbiju i celokupno Srpstvo u Balkanskim, Prvom i Drugom svetskom ratu.Draža se nije mnogo pitao o politici, već je bio običan oficir veran zakletvi koju je položio.Najodlikovaniji srpski i jugoslovenski oficir je bio levičar i ne zaslužuje da se poredi sa lažnim četnicima iz 90-ih.Uvreda je za poštovaoce četničkog pokreta reći da su isti kao izdajnici Drašković, Tadić i Koštunica!
Danas ostaci tih DOSmanlija najenergičnije satanizuju četnički pokret.
Dobro je da razgovaramo, i da se svađamo dobro je ! I da bauljamo u mraku tražeći ISTINU. Iznedriće se ISTINA a mi ćemo iz sebe izbaciti BOL naših junačkih predaka. Sve je bolje od ĆUTANJA. Važno je da MRŽNJE među nama nema. IPAK SMO MI BRAĆA.
ZNAČI, OVAJ JEDAN GLAS NAM KAŽE DA IMA MRŽNJE !! Možda su to posledice bombardovanja koje je JOSIP BROZ NARUČIO na KRVAVI USKRS 1944. godine!… Intenzitet bombardovanja prevazišao je čak i napade nemačkog Luftvafea iz 1941. Prilikom savezničkih bombardovanja Beograda nije pogođen nijedan nemački cilj od strateškog značaja.Kolone sa kovčezima protezale su se kilometrima beogradskim grobljima, kao nekoliko dana ranije u Nišu koji je, takođe, razoren „prijateljskim bombama“… Zabeleženo je da su prilikom bombardovanja Prijepolja partizani igrali kolo i vikali: „NEKA VIDE ČETNICI NA ČIJOJ SU STRANI SAVEZNICIN“.
Primeri svireposti Titovih komunista SA KOJIMA SE SUOČAVAMO I POVODOM OVOG TEKSTA, su „PASJA GROBLJA“ u Crnoj Gori i „LEVA SKRETANJA“ u Istočnoj Hercegovini, u zimu 1941/42. godine. Najobimniji rad o komunističkim zločinima u Hercegovini, dvotomnu knjigu „KRVAVO KOLO HERCEGOVAČKO 1941-1942″, objavio je bivši hercegovački partizan i visoki oficir Titove armije, dr Savo Skoko. Mnogobrojna dokumenta Skoko je upotpunio svedočenjima partizana očevidaca događaja. Za PAVLA KOVAČEVIĆA, partijskog rukovodioca Operativnog štaba za Hercegovinu, Skoko kaže da se njegov ekstremizam graničio „sa nekom vrstom mentalne poremećenosti”. Kovačević je lično učestvovao u suđenju i ubistvu svog oca Petra, 8. marta 1942. u Grahovu. Kada mu je sutradan u kancelariju došla majka i pitala da li može videti muža, sin joj je hladnokrvno odgovorio: „NE MOŽEŠ, UBILI SMO GA NAĆAS”.
Iskreno, prijatelju, ti si normalan ovde.
Poreklo četničke zastave-
https://www.vesti-online.com/NASI-LJUDI/Australija/736617/Cetnicka-lobanja-tradicija-pravoslavlja
Počinjem svoj komentar pitanjem : Koju ratnu Srbiju i istoriju danas rehabilitujemo? Time i odgovaram na neke komentare (Branka@i slične) U toku rata 1941-1945.Srbija kao država nije ni postojala.Njena teritorija bila je okupirana od strane fašističkih osvajača.Ali u toku te okupacije nastale su dve ratne Srbije. Jedna je bila fašističko-kolaboracionistička sa brojnim saradnicima u funkciji fašističkih okupatora i njihovih potreba i druga partizanska, patriotsko-oslobodilačka, antifašistička koja se bori za oslobođenje Srbije od strane fašističkih okupatora i njegovih saradnika. Svaka od ove dve sukobljene Srbije ima svoju Istoriju. To su dve suprotstavljene i neprijateljske Srbije. Njih dve su bile istorijski razlaz do uništenja u sukobu.Obe ove Srbije su pobedom patriotsko-oslobodilačke antifašističke Srbije završile svoje postojanje,a oslobodilačka Srbija obnovila i izgradila novu državu Srbiju.Treba dati odgovor na pitanje: koju ratnu istoriju okupirane Srbije deo društva i države danas rehabilituju i proglašavaju za svoje izvorište uzor i usmerenje kako za sadašnjost tako i za budućnost? Ako se posmatraju delatnost dela države i politike i usmeravanja društvene javnosti pitanje je izlišno. Država je stvorila pravni osnov za rehabilitaciju fašističke kolaboracionističke ratne Srbije donošenjem zakona o izjednačavanju prava pripadnika četnika sa pravim borcima oslobodilačkog antifašističkog pokreta Srbije i Zakonom o rehabilitaciji. Izvedba je prepuštena političkom sudu, potomcima i poklonicima fašističke okupacije Srbije i srpske saradnje sa okupatorima. Ime Dimitrija Ljotića,vođe srpskog fašističog pokreta čija je vojna formacija pod nazivom “Srpski dobrovoljački korpus” u sastavu Vermahta činila teške zločine po Srbiji, od masakra kragujevačkih i kraljevačkih građana do ubijanja širom Srbije, dobijaju trgove i ulice, izmišljaju mu se slavopojke..Milan Nedić, predsednik kvislinške okupacione tkz srpske vlade, tvorac Banjice, Sajmišta , Jajinaca , Glavnjače i drugih srpskih stratišta, moralno i politički je rehabilitovan i promovisan. Slobodan Jovanović,predsednik Jugoslovenske izbegličke vlade je sudski i moralno rehabilitovan. Ovaj poznati profesor Pravnog fakulteta,akademik i plodni naučnik nije osuđen za to što je bio, već za ono što je radio kao predsednik kvislinške vlade u emigraciji, što je donelo tragične posledice srpskom narodu u okupiranoj Srbiji i Jugoslaviji.Njemu se daju platoi i ulice kao i druga priznanja kao da nije bio dvostruka ličnost.( Njegova je ideja četnicima da se ispred imana koga treba likvidirati stavlja slovo. “Z” što znači zaklati).
Sveštenik koji je usmrtio osam žena iz Pljevlja proglašen je za mučenika, predvorje sveca, i podignut mu je spomenik kao streljanoj žrtvi komunističkog režima. U zlatarskom kraju podignut je spomenik četničkom komandantu, koji u izveštaju svom vrhovnom komandantu Draži Mihailoviću piše kako su žene” cvrčale i vriskale” kada ih je klao.
Podsećanja radi četnički pokret DM nastao je maja 1941., a potom od strane Jugoslovenske izbegličke vlade promovisan u Jugoslovensku vojsku u otadžbini. Kao oslobodilački pokret tokom septembra-oktobra 1941. sarađuje sa NOP koga je organizovala i predvodila KPJ., u borbi protiv okupatora, ali od 17. novembra 1941.Dražin komadant Jovan Škava po njegovom odobrenju predaje na prevaru 261 partizana Nemcima, koji su pobijeni svi do jednog. Od tada Draža prihvata strategiju svoje vlade da sa ne treba vojno angažovati protiv Sila osovine, kao i svoj program antikomunizma ,očuvanje monarhije omeđene Srbije i Jugoslavije. Sem pregovora sa Nemcima u s. Divci , Draža se sastao sa Nemcima još četiri puta , sa majorom Rudolfom Šterkerom, prvi put u s. Rošcima kod Čačka zajedno sa američkim obaveštajcem Mak Dulom .Drugi put u s. Dragincu kod Loznice Tu su Nemci posle streljali 2950 meštana i okolnih sela).Trći put u Srednjem i četvrti put u Vučjaku u Istočnoj Bosni. U jesen 1943.Nemci i četnici sklapaju veliki broj ” Sporazuma o zajedničkoj saradnji i borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske, među kojima su komadanti brigada i odreda: pukovnik Jevrem Simić, major Vojislav Lukačević, puk. Dragutin Keserović, ppuk.Janko Mijatović , kap Milan Čačić, Ljubo Jovanović, Nikola Kalabić,..Svi sporazumi predviđali su zajedničke borbe, snabdevanje četnika od strane Nemaca, municijom hranom i lekovima kao i lečenje ranjenika. Od novembra 1941 do septembra 1944. zaključeno je 19 Sporazuma. Nemci i četnici vodili su 128 združenih operacija protiv NOV. Sve sporazume je odobravao Draža Mihailović (podaci vojnog arhiva) Jugoslovenski prostor je bio pokriven sa engleskim i američkim obaveštajcima. Po imenu i prezimenu indetifikovano je 268 engleskih i 612 američkih pripadnika OSS službe (Office of Strategic Services–sadašnja CIA) i 50 pripadnika PWB (služba za propagandu).ukupno 930 lica. Ovaj impozantan broj ukazuje da su oni imali apsulutni uvid na terenu jer su delovali u okviru vojnih misija kod četničkog i partizanskog pokreta. Kako je ovo veoma obimna istorijska građa koju proučavam više od 40 godina trebalo bi najmanje tri toma veličine romana”Rat i mir”.
Kad je u pitanju patriotska oslobodilačka Srbija, ona je ponižena,zaboravljena, i osuđena od tih krugova kako bi se izvršila revizija istorije kako Prvog tako i Drugog svetskog rata, od onih koji bi da svoju Istoriju operu od zločina.Sve se čini da se izbrišu iz istorije srpskog naroda i psmćenja građana Srbije i njena dela i njeni nosioci. Izgleda da nema dileme koja se danas ratna Srbija rehabilituje. Na žalost sadašnjih i budućih generacija. Srbija srlja u prošlost fašističke kolaboracionističke ratne Srbije.
Ipak me ohrabruje činjenica da se nešto pozitivno pomera i odaju priznanja za doprinos NOB-a u slamanju fašizma. I sam predsednik države odlikovao je SUBNOR SRBIJE povodom dana Državnosti,kao i borce 1991-1999. Međunarodno udruženje veterana iz Drugog svetskog rata odalo je priznanje za doprinos NOB-a u slamanju fašizma i ukazalo čast da je prošle godine održan svetski skup (Kongres) veterana u Srbiji u Beogradu. Nekima je i ovo dovoljno. Oni drgi mogu potražiti u arhivima Londona, Njujorka,Berlina i vojnih arhiva naše zemlje.
Niko ne spori doprinos partizana antifašističkoj borbi, ali ne možemo da idemo u krajnost.Pre svega, slovo “Z” znači zaplašiti.Pod to slovo nije stavljen nijedan pripadnik komunističkog pokreta, ali su zato stavljeni Milan Nedić i Dimitrije Ljotić.Pop Vukojičić nikoga nije ubio, a sami komunisti su priznali da je tokom mučenja pod prisilom priznao sve što im je bilo potrebno za propagandu.Ustavni sud Crne Gore je 22. maja 2005. poništio presudu Miloradu Vukojičiću iz 1946. jer je dokazano da je bila ideološki obojena.Draža nikada nije naredio da se zarobljeni partizani predaju Nemcima.Tada je na Ravnoj Gori bilo smešteno oko 300 zarobljenih partizana i oko 150 zarobljenih Nemaca.Aleksandar Mišić je zarobljene partizane predao Pećančevom vojvodi Jovanu Škavoviću koji ih je kasnije svojevoljno prodao Nemcima, a sam Draža je zbog tog čina Škavovića stavio pod slovo “Z”.Znam da se Draža samo jednom sastao sa Nemcima i to u selu Divci jer je želeo da spreči nemačke odmazde nad stanovništvom.Nemci su na tom sastanku tražili da se četnici razoružaju i vrate kućama, pa stvarno ne znam koji nemački saveznici su se suočili sa takvim zahtevom.Nakon neuspeha sastanka, Nemci su pokrenuli operaciju “Mihailović” sa ciljem hapšenja Draže Mihailovića.Stvarno ne znam za ta, kako kažeš, još četiri sastanka Draže i Nemaca niti za tih 128 navodno zajedničkih operacija.Za ove sporazume u jesen 1943. sam čuo, ali znam da se na suđenjima tim komandantima ti sporazumi nisu našli u optužnici, ali jesu se našli u optužnici Draži Mihailoviću.Moguće je da je sporazum sa Nemcima sklopio jedino Jevrem Simić, ali on je bio špijun Gestapoa ubačen među četnike, pa je zbog toga kasnije streljan po naređenju vojvode Predraga Rakovića.
Dobronameran savet, ako želiš da saznaš istinu, zaboravi na Vikipediju i na komunističke stranice.
1.https://www.pogledi.rs/slovo-z-crne-trojke-pocetak-kampanje-o-koljacima/
2.https://www.pogledi.rs/pregovori-sa-nemcima-u-selu-divci-11-novembra-1941/
3.https://www.pogledi.rs/cetnici-protiv-nemaca/
4.https://www.pogledi.rs/cetnici-i-kapitulacija-italije-1/
Vladimire, Ti si živi dokaz da Srbija u društvenom, privrednom i svakom drugom pogledu nema šanse da iskorači napred. Tako će biti sve dok sa životne scene Srbije i Crne Gore ne nestanu genaracije koje su ostale odane svetom komunističkom redu.nTakvi kao Ti doprinose nesposobnosti srpskog naroda da se rasvetli uloga KPJ u razaranju srpskog naroda.
Iako je od pada socijalizma prošlo skoro dve decenije, pokazalo se da je srpski narod nesposoban da rasvetli delovanje komunističke partije i da se suoči sa svim posledicama delovanja KPJ po srpski narod. Uloga komunističke partije u razaranju srpskog naroda ( sem u stručnoj literaturi) se nigde ne spominje. Nema tv emisija na ovu temu. Takođe nema ni filmova ( o nekakvoj seriji da i ne govorimo ) . Uloga komunističke partije u razaranju srpskog naroda obavijena je tamom. Sve vlasti, od pada S. Miloševića pa nadalje, potpuno odane svetoj komunističkoj partiji, trude se da se o ulozi komunističke partije u razaranju srpskog naroda ne sazna ništa. Ako se nekada na tu temu nešto i progovori, LAŽE SE i PETLJA .
Srbija je jedina zemlja u Evropi u kojoj još uvek nisu otvorene arhive raznih tajnih i polutajnih komunističkih službi OZNA, UDBA i sl. Zločini raznih službi KPJ još uvek su prekriveni velom tajni. O nekakvoj televizijskoj seriji, koja bi za temu imala zločine KPJ prema srpskom narodu, Srbija je udaljena svetlosnim godinama. Takođe je svetlosne godine dele od podizanja spomenika žrtvama komunističkog terora. U Rusiji, gde je komunizam i boljševizam izmišljen, postoje spomenici žrtvama komunističkog terora. U Srbiji toga nema ( valjda iz zahvalnosti komunističkim rukovodiocima koji su razorili srpski narod ). Nema ni spomenika Diani Budisavljević, devojačko Obekser, Austrijanki koja je u vreme NDH živela u Zagrebu. Diana Budisavljević je za vreme drugog svetskog rata spasila preko 15.000 srpske dece iz logora smrti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Doduše, imala je i jednu “manu” – nije bila član KPJ. ALI ZATO SE DIŽU SPOMENICI BROZU, KAPLARU AUSTRO-UGARSKOME i VOJNIKU zloglasne 42. vražje divizije, koja je od svih austrijskih formacija najviše posejala zla po Srbiji, te je za vreme delovanja na srpskom tlu napredovao do najvišeg podoficirskog čina u austrougarskoj vojsci.
Od 2000. godine ste vi, četničko-liberalna koalicija, sa vedetama poput Bećkovića, Tadića, puvala Koštunice, došavši na vlast sa tri prsta i četničkim zastavama:
1. isporučili srpske glave Hagu,
2. 2000 terorista šiptarskih pustili iz zatvora,
3. uništili privredu,
4. poništili odličan Ustav iz 1990. u korist prevare iz 2006.
5. izgubili CG
6. na ivici da izgubimo KiM,
u isto vreme:
7. izbacili NOB iz udžbenika,
8. izjednačili zakonom ravnogorce i partizane,
9. rehabilitovali DM,
10. izmenili nazive ulica partizanskih junaka,
11. plaćali raznu bulumentu da piše o periodu rata, zajedno sa NVO, po direktivi antiruskih struktura EU, kojoj antikomunizam služi kao veo za borbu protiv Rusije,
12. uništili kulturu, doveli četničku vedetu Bajića da režira ono smeće na RTS-u,
13. uveli rijaliti programe da degenerišu Narod, itd.
Nikada, nikada, čovek sa dve daske u glavi neće verovati u vaše priče, jer pamtimo tzv. Ugovor sa narodom dosmanlijski, pamtimo kako ste se radovali jer ste “skinuli poslednjeg komunistu u Evropi”, pamtimo kako ste čupali petokrake, pamtimo kako ste se hvalili kontrarevolucijom nakon 56 godina.
Uništili ste Srbiju, a sada nastavite da slavite Nedića, Đurišića, Đujića i ostale pobegulje.
Tačno onako kako treba, da se slave kvislinzi i NATO sluge.
Usput, skor četničkih vojvoda na važnim mestima u Srbiji:
1. Vuk Drašković: sporazum o slobodnom prolazu NATO legiona po Srbiji, uz klauzulu o odsustvu odgovornosti,
2. Tomislav Nikolić: Briselski sporazum.
Hvala lepo i doviđenja.
Pa Nedić nije bio četnik!
A sto si ti pobegao s Kosova junace kada je ta vasa pobeda tamo obezbedila to bratsvo i jedinstvo,a svi ovi koje pobroja od Vuka pa redom su iz tvojih redova,da lazete znate to vam je u krvi,i dobro je vidjeti da ima nepopravljnih komunista u dvadesetprvom vijeku,i da za sve krive druge.od kada vi komandujete a komandujete i danas sve ide ovako,jednako kao raspad Jugoslavije ,koji su izveli isto komunisti,sve Titovo borci i “junaci” ,hajde malo odmori junace
pa sjutra kad dodje novi dan opet ovako.Nato sluge i kvislinzi si ti i tvoji partizani-komunisti koje su doveli ovi isti Amerikanci,kojima puvate uprkno i danas jednako kao 48,samo to pripisujete drugima,kako vas nije sramota vladate preko sedamdeset godina ovim prostorom i jos se smatrate Srbima,ko ste vi uopste.Na Kosvo su takvi kao ti i tvoji zabranjivali Srbima da dolaze a vi se tukli s balstima,necemo sada oko toga da su se Srbi vratili,toliko zanmo a i vi se iseliste otuda,zato,junacki ste se drzali i junacki ste obezbjedili narod tamo da doceka krizu.To sto se pominju neke cetnicke vojvode to su tvoje vojvode koje je Udba odgaila i skolovala,i sada su vam i za to cetnici krivi.Ti si jedano obicni poslunik ove i ovakve vlasti samo se vjesto kamufliras izigravas postenjaka,taman kao onaj iz Londona sto sada kuak a ko zan mozda i radis za njega?
Nauči da pišeš, pa će te pustiti Matija u Udruženje “DEPOS-DOS-NATO-Ravna gora”.
Vladimire, ne pokušavajte da se objašnjavate sa četnicima.
Ovih dana slave sa američkom ambasadom u Beogradu akciju spašavanja 7000000000 pilota i vrlo su osetljivi.
Zaigra im suza kad se sete Trumanovog ordenja i fotosesija Đurišića pred Birolijem.
Nemojte da ih dirate.
Đurišić ima samo jednu sliku sa Birolijem.Morao je da sarađuje sa Italijanima kako bi zaustavio italijanske represalije i kako bi sačuvao Srbe u Raško-polimskoj oblasti od muslimana ustaša i balista.Italijani su, takođe, spasili mnogo Srba od ustaškog noža, pa je bilo prirodno da se Italijanima ne prave problemi.
https://www.youtube.com/watch?v=kloa7WHwG9c
U četvrtak 3. oktobra 2002. godine Prvi program Crnogorske televizije emitovao je dokumentarnu emisiju o partizanskom komesaru Ljubi Čupiću, jednom od učesnika tzv. levih skretanja u Crnoj Gori, u zimu 1941/42. godine. Čupića su aprila 1942. zarobili četnici Baje Stanišića, koji su ga potom predali kvislinškoj upravi u Nikšiću. Javno je osuđen i streljan. Prilikom izlaska iz sudnice, Čupić je fotografisan i ta fotografija je odmah objavljena u listu „Pakao ili komunizam u Crnoj Gori“, pored mnogih drugih snimaka dželata i njihovih žrtava. U ovom listu se vidi kako su se mnogi komunisti smejali smrti u oči, a najviše se smejao upravo Čupić. To je bio motiv ekipi televizije Crne Gore da o njemu napravi dokumentarni film, prikazujući ga kao heroja. Naravno, u filmu nije prikazan nijedan od snimaka preko 1.000 unakaženih žrtava komunizma u Crnoj Gori, među kojima je bilo i dece i staraca. Rečeno je samo da se Čupiću sudilo zbog – borbe za slobodu! Tako eventualni neupućeni gledaoci nisu mogli da proniknu u suštinu Čupićevog smejanja u kameru. Naime, on je bio jedna od osoba kojima je komunizam blokirao osećaj griže savesti i koje su zato sa elanom učestvovale u masovnim zločinima. U Čupićevom smejanju, nasuprot onome što tvrdi televizija Crne Gore, vidi se, zapravo, koliko je komunizam opasna ideologija. Zato pravo pitanje glasi: NAD KOLIKO POBIJENIH NEVINIH ŽRTAVA KOMUNIZMA SE ON I NJEMU SLIČNI, PREDHODNO SMEJAO?
Dražin komadant Pavle Đurišić je bio komadant logora u Kolašinu gde su utamničili partizanske simpatizere,osumnjičene kao i one koji su eventualno hteli pomagati NOP, među njima je bilo i dece.U “Zborniku logoraša” iz Kolašina se iznose autentična preživljavanja i streljanja logoraša među kojima je bila i učiteljica Jevrejka kojoj su žene pred streljanje dale jabuku kao poslednju želju. O tom logoru pisao je i sam logoraš pesnik Mihailo Lalić. To Branka@ ne spomenu. Naravno iz tvojih usta sevaju munje na partizanski pokret Verovatno da predstavljaš establišment koji nema pojma o istoriji i čiji su preci bili sa one druge strane. Moj deda nosilac Albanske spomenice, otac partizan (kao maloletan pobegao sa streljanja od četnika) , ja sam se borio u ratovima 1991/1999. nagrađen ordenom. A gde su tvoji bili?
Kako gledaš na ovo?
https://www.pogledi.rs/drazina-odlikovanja/
Dakle, partizani su bili nelegalna paravojna formacija koja je delovala protiv međunarodno priznate Kraljevine Jugoslavije.Normalno da su postojali zatvori za takve ljude, ali izjave ucenjenih četnika, pa i partizana, date posle rata ne treba uzimati kao verodostojne.Imaš i na IN4S izjave o tome kako su četnici postupali prema zatvorenicima.
https://www.in4s.net/cetnicki-partizanski-sud-u-niksicu-slucaj-ljubo-cupic-tadija-tadic/
Rakidžić Svetislav- Mutlinov iz Dolova, čuveni majstor-sarač, moj deda po majci- 45.g. OD TVOJIH OSUĐEN NA SEDAM GODINA TEŠKE ROBIJE JER JE GLASAO ZA MONARHIJU . SVEDOK SVEGA O ČEMU JA GOVORIM I PIŠEM . O TVOJIM PARTIZANIMA KOJI SU U BANATU ČUPALI BRKOVE DOMAĆINIMA, PLJAČKALI IM IMOVINU, BACALI U BUNARE I PERUŠKOM ČISTILI AMBARE DA BI SVOJE NAPUNILI DOK SU SE USELJAVALI NA TUĐE I ARĆILI TUĐE KAO ŠTO RADE DO DANAŠNJEG DANA.
Jovo Milić, moj pok.otac, vojnik Crvene armije, jedan od oslobodilaca Beograda, nosilac ordena za hrabrost i zasluga za narod, svedok monstruoznog suđenja đeneralu Draži Mihailoviću kao Brozov gardista na Belom dvoru , oficir JNA , jedan od onih oficira koji je 60-tih penzionisan jer je baš kao i ja razotkrivao svu mizeriju i laž Brozovog režima , govorio o ustašizaciji Hrvatske i međunacionalnim incidentima u JNA koji su doveli do rata 9-tih, dok su tvoji “partizani” tu istinu krili u ime “bratstva i jedinstva” , a zapravo zbog svojih apanaža .
Ilija Jocić iz Bukovca u Sremu, od ustaša bačen 42. sa ostalim u krečnu jamu, a njegov sin Nikica, moj svekar, 45. g. kao i mnogi drugi u Sremu, zlostavljan i pljačkani od vaših komunističkih komesara !
Branka Milić, tj.ja, učesnik radne akcije ORA Kozara gde sam se na Mrakovici i u Jasenovcu upoznala i suočila sa svom mizerijom vaše NOB i tzv.”bratstva i jedinstva”i sa ustaškim diverzijama u selima podno Mrakovice o kojima su tvoji “partizani” dobro uhljebljeni- ćutali !!! Tridesetpet godina sam radila na poslovima projektovanja i izvođenja mostova i objekata u trupu puta, od 2008.-do 2012. na izradi projektno-tehničke dokumentacije za sisteme vodosnabdevanja i za Crnu Goru koji nam nikada u celosti nisu isolaćeni. Jedna od onih koja se čitavu deceniju odricala na ime obnove Crne Gore da bi me vi sada zvali kriminalcem i teroristom- SRAM VAS BILO !! Jedna od onih koja je ceo život svojim rukama gradila i sticala, a nikada krala, rušila i varala ko vaši Mijanovići, Maljkovićke….i drugi kriminalci u Novom Sadu. Majka sam jedne od 200 najboljih studenata u Srbiji i diplomiranog inžinjera prehrambene tehnologije- master koja svoj drugi master rad završava na Tehničkom fakultetu u Novom Sadu i . Ja sam Branka Milić- ŽRTVA i TAOC komunističkog režima u Crnoj Gori , nalogodavaca i scenarista MONTIRANOG POLITIČKOG PROCESA i TVOJIH KOMUNISTA KOJI SU MI U ZIKS-u PORUČIVALI KAKO “CRNA GORA NIJE RAVNA GORA NITI ĆE IKADA BITI” , KOJI ME TRI GODINE SUDE I TAMNIČE “ZBOG DEKLARISANOG DELOVANJA U RAVNOGORSKIM UDRUŽENJIMA U SRBIJI”, KOJI SU MI PREDLAGALI DA MI U ZAMENU ZA PRITVOR AVANZUJU STAN U NOVOM SADU I DA PRIZNAM NEŠTO ŠTO NISAM UČINILA, ŽRTVA TORTURE, POLITIČKOG, PRAVNOG, PROCESNOG, PSIHIČKOG I FIZIČKOG PROGONA, ŠIKANE I DISKRIMINACIJE KORUMPIRANOG I KRIMINOGENOG REŽIMA U CRNOJ GORI KOJI JE ZBOG ULASKA U ZLOČINAČKU NATO NAPISAO SCENARIO ZA FARSU “DRŽAVNI UDAR” I IZVEO GA PODMETANJEM TRAGOVA NAVODNOG KRIVIČNOG DELA KAO ŠTO STE TO RADILI 48.G. I KAO ŠTO JEDINO ZNATE I UMETE !I VI SEBE NAZIVATE ANTIFAŠISTIMA !!
Oko Zidanog Mosta partizani su se pojavili tek nekoliko dana pošto je glavnina crnogorskih četnika i naroda već bila prošla. Tu, oko ove raskrsnice, partizani će zarobili samo manji broj njih, i to na pravcima desno ka Celju i levo prema Hrastniku. Masovnih likvidacija tu sasvim sigurno nije bilo. Najveći deo crnogorskog VELIKOG NARODNOG ZBEGA uspeo je da pređe austrijsku granicu i preda se britanskoj vojsci, stigloj
sa italijanskog fronta. Međutim, Britanci su ih vratili – partizanima. Oni nisu imali nikakve milosti i likvidirali su ih po mnogobrojnim stratištima u Sloveniji. Tako je termin „Zidani Most“ u posleratnoj i današnjoj srpskoj i crnogorskoj javnosti označio GOLGOTU NACIONALNIH SNAGA – ČETNIKA, NARODA i CRKVE. Čak se taj termini i lokacija uzimaju kao mesto masovne likvidacije svih onih koji su nastradali, tačnije: LIKVIDIRANI BEZ SUDA maja 1945. godine. Prema nekim ne baš preciznim podacima računa se da su na tom prostoru tvoji partizani bez suda likvidirali oko 100.000 ljudi.O ovoj temi tvoji u socijalističkoj Jugoslaviji, odnosno Crnoj Gori, a takođe i Srbiji, nisu govorili ni pisali. Pogotovo ne o zločinu koji je učinjen prema zarobljenim
pripadnicima nacionalnih snaga iz Crne Gore, koji su u najvećoj meri likvidirani na mnogobrojnim stratištima u Sloveniji.
https://www.youtube.com/watch?v=X1gyHZKQOtc
To je smešno, Darinku Radović i njene kćerke su ubile komšije jer su im navodno krali stoku…
Eto i to smo doznali,uvjek ima koristi od nekih vijesti,vazna je istina,a bas se o tome ovdje radi!
Zašto moram da se legitimišem ako bi pisao o četnicima?Pa svi koji su preživeli ratne strahote i danas su još živi dobro znaju šta je radio okupator a šta četnici u Srbiji pa Dobrovoljci, Ljotićevci, Nedićevci ,komite Poljska straža, ustaše, balisti i partizani i ko se protiv koga borio i ko je sa kim bio saveznik.A istoriju sada pišu oni koji nisu bili ni rođeni,većina njih.Dragi istoričari, ostavite ga pisanja o prošlosti nego gledajte ako možete da pomognete da ovo stanje u Srbiji nekako dovedemo u red jer što više partija se namnožava sve je gore.I za vreme okupacije da nije bilo kako je bilo nebi bilo toliko žrtava jer neprijatelju je to odgovaralo međusobno ubijanje a takođe i sada stranim državama odgovara ovo stanje u Srbiji..
DIKTATURA VAM JE ISPRALA MOZAK ! DIKTATURA JE DIKATURA I ROPSTVO JE ROPSTVO, SVE JEDNO DA LI JE ONAJ KOJI NAS POROBLJAVA OBOJEN CRVENOM ILI CRNOM USTAŠKOM BOJOM! I komunizam s jedne i nacizam i fašizam s druge strane, su dve strane jedne iste, ekstremističke medalje. To što su zamenjeni oni koji su ubijali zbog rasne pripadnosti, onima koji su ubijali zbog političkog opredeljenja, to se ne može nazvati slobodom. Što bi naš narod rekao: „SJAŠI KURTA, DA UZJAŠE MURTA“. Uostalom, do 22. juna 1941. KOMUNISTI I NACISTI SU BILI SAVEZNICI, DA VAM OSVEŽIM PAMĆENJE, DA SE NE ZABORAVI. Možda su zato komunisti i govorili samo o svojoj „antifašističkoj“ a ne „antinacističkoj borbi“ (a fašizam i nacizam, iako veoma slični, ipak nisu isto. I jedna i druga su ideologije zla gde bi, slikovio objašnjeno, fašizam predstavljao 8. a nacizam 9. krug pakla.) A protiv i jedne i druge ekstremne strane zla se borio naš Čiča!
Nacisti i fašisti nisu uspeli da mu naude. Nemci, Italijani, Bugari i ostali, i pored svih ofanziva protiv njega i njegovih vojnika (Operacija „Mihailović“, operacija „Kopaonik“ itd.) i pored masovnih streljanja njegovih pristalica, i pored poternica sa velikim nagradama, i pored odvođenja u logore pripadnika Ravnogorskog pokreta, nisu uspeli da unište Jugoslovensku vojsku u Otadžbini niti da uhvate Đenerala. Na žalost, KOMUNISTI su bili uspešniji. Ali za razliku od nacista, koji su želeli da eliminišu Dražu kao protivnika, CRVENIM DŽELATIMA nije bilo dovoljno da ga „samo“ liše života. Želeli su da ga unište kao čoveka! Želeli su da okaljaju njegovo časno ime, da unište sećanje na njega. ŽELELI SU ALI NISU USPELI NITI ĆE USPETI!
Najveci zlotvori Srba su naravno kleroustaski Hrvati i Novonacion Crnogorac,sto su oni radili protiv Srba to nije zabiljezeno u novijoj istoriji.kada se otovre arhivi mada se i sada dosta zna vidjet cemo jos ruznih stvari od kojih zastaje um.
Neka uvazeni gospodin Milosevic nastvavi pa ikao ga nazivaju protivnici portala svakojakim imeno,iznosenje istine vidimo kome smeta,kome su sto kazu csite ruke porodice iz koje je sto ima da se sekira,medjutim jednsmjerna istorija je isto kao sve jednosmjerno od stuje do ulice,dosta je toga bilo,da se cuje malo i druga strana.Protesti ovamo protesti onamo,svaki je zlocin zlocin ,medjutim i u zlocinima ima razlike,
ako hocemo da ga pokusamo podijeliti nikako oprvdati,ali razlike ima.Koja je samo razlika izmedju Ustase koji ubija pravoslavnog Srbina ili izmedju ubistv rodjenog brata iste i krivi i svega drugoga,to su ipak razlike u ludilu ubijanja koje treba znati da su bila i da se nebi ponovila!
U to ime gospodine Milosevicu samo nastavite,a ko hoce da protestvuje ima pravo,ima pravo i da se buni,sve je to demokratija ,ali i portal i pisac ovih clanak ima pravo i duznost da to radi dokle god iznosi istinu!
Komandant francuskog pokreta otpora, GENERAL DE GOL , odlikujući đenerala Mihailovića, izdao je i pohvalnu naredbu, koja je 2. februara 1943. godine pročitana svim francuskim jedinicama:
„Armijski general Dragoljub Draža Mihailović, legendarni junak, simbol najčistijeg rodoljublja i najviših jugoslovenskih vojničkih vrlina, nije prestao voditi borbu na okupiranom nacionalnom tlu. Uz pomoć rodoljuba, on bez sustajanja ne da mira okupatorskoj vojsci, tako pripremajući onaj konačan juriš koji će dovesti do oslobođenja njegove otadžbine i celog sveta, rame uz rame s onima koji nikad nisu smatrali da se jedna velika zemlja može da pokori surovom zavojevaču.“
HARI TRUMAN, predsednik SAD, povodom dodeljivanja odlikovanja Legion of Merit 29. marta 1948. je izjavio: “General Dragoljub Mihailović istakao se kao glavni zapovednik jugoslovenskih oružanih snaga i posle kao Ministar vojni, organizujući i vodeći snage otpora protiv neprijatelja koji je okupirao Jugoslaviju, od decembra 1941. do decembra 1944. Zahvaljujući neustrašivim naporima njegovih trupa, mnogi američki avijatičari bili su spaseni i bezbedno vraćeni na savezničku stranu. General Mihailović i njegove snage, uprkos nedovoljnom snabdevanju, i boreći se pod izuzetnim teškoćama, materijalno su doprineli savezničkoj vojsci i bili učesnici u izvojevanju konačne savezničke pobede.“
O Draži su govorili i njegovi neprijatelji. HAJNRIH HIMLER 17. jula 1942. u jednom naređenju napisao je i sledeće: „Osnovica svakog uspeha u Srbiji i celoj jugoistočnoj Evropi leži u uništavanju Mihailovića. Upotrebite sve snage da Mihailovića i njegov štab pronađete, tako da bi on mogao biti uništen. Svako sredstvo koje tome doprinese je zgodno. Očekujem najtešnju saradnju svih ustanova, od policije i službe sigurnosti do SS-a i policije. Šef SS-a i policije u Srbiji Majsner već je od mene dobio naređenje. Molim javite mi kakvo obaveštenje imamo o Mihailovićem mestu boravka“.
Međutim 1946. sve je bilo uzalud, Đeneral je pao u ruke KOMUNISTIČKIM ZLIKOVCIMA. U „najsvetlijoj“ tradiciji staljinističkih montiranih procesa, dželati su sudili svojoj žrtvi. A na suđenju su se mogle čuti i ove reči, šefa Gestapoa za Srbiju, pukovnika Fuksa:“NIKAD GESTAPO, ČIJI SAM ŠEF STALNO BIO, NIJE IMAO NIKAKVE VEZE SA MIHAILOVIĆEM, ŠTAVIŠE, MI SMO GA UVEK SMATRALI NEPRIJATELJEM BROJ JEDAN“.
Broj Hrvata u jedinicama JVuO nije utvrđen iz jednostavnog razloga što su bili raspoređeni po komandnim potrebama u razne jedinice JVuO.
Ponekad stvarno pomislim da Zemlja nije okrugla. Blagoš u pamet svakom Srbinu koji u ovo vjeruje i koji se ovim uopšte bavi.
Mnogi “Hrvati” u JVuO su bili Srbi katolici.
JUGOSLOVENSKA VOJSKA U OTADŽBINI, predstavljala je vojničku organizaciju SRPSKIH OFICIRA koji se nisu mogli pomiriti sa porazom i shodno tome su stvorili formaciju koja se gerilskim načinom ratovanja suprotstavljala neprijatelju tokom celog njenog postojanja. Svoje delovanje temeljili su na osećanju koje u našem narodu živi i postoji još od davnina – na vekovnom osećaju neprijateljstva i otporu koji je pružan svakom osvajaču koji je ikad kročio nogom na ovu teritoriju. Vođeni tradicijom koju su započeli još hajduci i uskoci i koja se preko Prvog i Drugog srpskog ustanka i balkanskih ratova pronela sve do njihovih dana, oni počinju rat protiv onih koji su po ko zna koji put pokušali da osvoje i porobe našu zemlju, i po ko zna koji put desilo se isto – osvojili su je, ali ne i porobili.
Tokom te i takve borbe, ravnogorci su pokazali ogromnu hrabrost i ostvarili velike vojne uspehe, značajno doprinevši konačnoj savezničkoj pobedi, pokazavši se kao pravi srpski vitezovi, dostojni uloge koju im je istorija dodelila. Ta hrabrost i te zasluge su im decenijama bile osporavane, ali je sećanje na njih, i pored svih negativnih težnji, svih laži i kleveta, ostalo da i dalje živi unutar srpskog naroda, a to sećanje se nikada ne može ni ugušiti, niti izbrisati.
Dana 11. maja 1941. na Ravnoj gori je razvijena zastava 41. PEŠADISJKOG PUKA, JEDINE AKTIVNE ORGANIZOVANE JEDINICE U KRALJEVINI SHS, KOJA POSTAJE STOŽER OKUPLJANJA VOJNIKA /u tekstu imenovanih/ ŽELJNIH DA SE BORE PROTIV OKUPATORA. Na toj zastavi, oko Nemanjićkog dvoglavog orla krunisanog Krunom Karađorđevića stajao je natpis – “S VEROM U BOGA, ZA KRALJA I OTADŽBINU!” Ove reči, deo vojničke zakletve iz zaveštanja naših predaka koji su svoje živote položili u temelje naše države, bile su vodilja pukovnika, a kasnije đenerala Mihailovića i njegovih oficira i oni su kao časni i odani ljudi toj zakletvi ostali verni tokom svih ratnih godina golgote i muka i sve do kraja svojih mučeničkih života.
Predvodio ih je đeneral Dragoljub Draža Mihailović, jedan od najodlikovanijih oficira u istoriji moderne srpske države. Heroj iz Prvog svetskog rata, nosilac zlatne Obilićeve medalje za hrabrost i Belog orla sa mačevima 4. reda.
Odličan članak!
Dodao bih ovo, da neokomunisti konačno shvate:
https://www.pogledi.rs/sporazumi-izmedju-bosanskih-cetnickih-odreda-i-ndh/
Ništa to ne negira da je u pitanju bio fašistički ološ.
NEZNALICA I FAŠISTIČKA OLOŠ SI TI, PAVLE, I CELA BULUMENTA TEBI SLIČNIH ! Na montiranom sudu, u čemu ste vi komunisti velemajstori, oduzeli ste mu pravo na poštenu odbranu, na pošteno suđenje, proglasili ga za narodnog neprijatelja, oduzeli mu ljudsku čast, a na kraju, oduzeli mu i pravo na život i pravo na grobno mesto, da mu se ni dan danas ne zna mesto poslednjeg konačišta. SVE VAM JE BILO UZALUDS! Još jednom se potvrdilo da je pravda spora, ali dostižna!
VI STE KRIVCI, VI STE IZAZVALI KRVAVI GRAĐANSKI RAT U TRENUCIMA NAJVEĆEG STRADANJA ZARAD SVOJIH POLITIČKIH AMBICIJA I CILJEVA!!! KUKAVIČKI I PODMUKLO, UBILI STE NAJVEĆEG PRAVEDNIKA, onog koji je, kada su mu Amerikanci ponudili da pobegne rekao:„ NI POD KOJIM USLOVIMA NEĆU NAPUSTITI SVOJU OTADŽBINU I SVOJ NAROD. SVOJU ZEMLJU NE MOŽETE PONETI NA DŽONOVIMA CIPELA”, kako je rekao Danton, kada su mu predlagali da napusti Francusku. “JEDINO ŠTO DANAS MOGU DA UČINIM JE- DA PONOVIM OVE REČI.JER JA NISAM JOSIP BROZ TITO KOJI NEMA NIČEG ZAJEDNIČKOG /osim ubijanja srbskog naroda kao austrougarski kaplar/NI SA OVOM ZEMLJOM, NI SA OVIM NARODOM, PA NE MOGU DA POBEGNEM .“ Proglasili ste krivim i 17. jula 1946. ubili srpskog Čiču. Ni dan danas se ne zna grob našeg mučenika. Tim finalnim činom svog krvavog pira, skrivanjem njegovog grobnog mesta, želeli ste da se zatre sećanje na njega, ali u tome niste uspeli! Jer kao što ni Turci spaljivanjem tela Svetog Save nisu ugušili svetosavski duh srpskog naroda, tako je i duh besmrtnog đenerala Mihailovića postao jači i nastavio da živi u kolektivnom sećanju! A TU GA NIKO I NIŠTA NE MOŽE UNIŠTITI !!
Povodom suđenja i streljanja, Jerusalimski „Palestin post“ je jula 1946. napisao:“Milost je znak slabosti u svetu političkih Pigmeja. Generala Mihailovića više nema… Britanska vlada oprala je svoje ruke, kao što je rađeno pre dve hiljade godina. Čudovišne stvari desiše se Mihailoviću. Tokom rata, Nemci su uložili sve sile da bi ga smakli sa sveta. I to što ni Adolf Hitler nije mogao, to je sada za njega uradio ovaj suludi svet. Što je Mihailović dočekao juče, to će sutra mnogi doživeti.“
Đeneral Dragoljub Mihailović je jedan od najvećih velikana naše istorije. Vodio je oslobodilački pokret našeg naroda koji je delovao onako kako je u datim okolnostima najbolje mogao, ali nikad na sramotu niti sebe niti tog naroda iz kog je ponikao. A istina, takva kakva je, iako za nekoga bolna, se ne može ni menjati ni prekrajati kako kome odgovara. I ona uvek na kraju izađe na videlo!
Strvi mu se ne znalo!!!
E, bravo, ANONIMUS- TO SE ZOVE EKSTREMIZAM U IME ŽIVOTINJSKIH PRAVA I GOVORI O VAMA, ZVERIMA ! Što reče Cezar: “TRČITE KUĆI, PA NA KOLENIMA MOLITE BOGOVE DA NE PUSTE KUGU, ŠTO MORA PASTI NA TU NEZAHVALNOST!!!”
A mi – SA PONOSOM SE SEĆAMO NAŠEG ČIČE I NJEGOVIH DIV-JUNAKA! Ostvarile su se reči Svetog Vladike Nikolaja iz njegove besede u crkvi Hristova Vaskrsenja u Čikagu, 18. jula 1954: „DRAŽA MIHAILOVIĆ BIO JE LEGENDARNA LIČNOST I ZA VREME SVOGA ŽIVOTA;NO NJEGOVA MUČENIČKA SMRT STVORILA JE OKO NJEGOVOG IMENA OREOL SVETOG RATNIKA. S VREMENOM TAJ OREOL ĆE BIVATI SVE SVETLIJI, A IME DRAŽINO SVE SLAVNIJE. A KOJI SE ZOVU DRAŽINI, NEKA PODRŽAVAJU DRAŽU!!”
Ti znaš bolje od Šarla De Gola, Vladislava Sikorskog i Harija Trumana?
Sjeme im se zatrlo!!!
“Strvi mu se ne znalo!!!”;”Sjeme im se zatrlo!!!……”Još je Čarls Darvin u svojim istraživanjima primetio da i životinje imaju emocije. To što čak i životinje imaju, vama je zakinuto. Vi ste mentalno i duhovno osakaćeni. Tako ćete i završiti.
Zivotinje imaju emocije za razliku id četnika!
Anonimni, bolje ćuti…
DA TI NISI REINKARNACIJA MAKSA LUBURIĆA, TAKAV MI UTISAK OSTAVLJAŠ.
I tebe se sjeme zatrlo olosu retardirani
Bravo , četnici su bili svi Jugoslovenski narodi , a evo i dokaza :
Da , da , ćetnici su širili bratstvo i jedinstvo , a evi dokaza :
https://www.telegraf.rs/vesti/srbija/1462474-kad-cetnici-i-ustase-nazdravljaju-24-fotografije-koje-jednostavno-morate-videti-foto
Sve slike četnika sa Nemcima u nemačkoj zoni u NDH, Italijanima i domobranima nisu sporne, jer da nije bilo te saradnje, nijedan Srbin zapadno od Drine ne bi ostao živ.
Ne postoji nijedan dokaz da su četnici sarađivali sa ustašama, postoji samo ta slika gde nečemu nazdravljaju, ali koja je nastala posle Drugog svetskog rata.
E, slepci jedni indoktrinirani ! Dana 14. maja 2015. u Višem sudu u Beogradu ispravljena je decenijska nepravda. Tog dana, doneta je odluka o pravnoj rehabilitaciji đenerala Dragoljuba Draže Mihailovića! Sudija Aleksandar Trešnjev, predsedavajući sudskog veća, je pročitao sledeće reči: „R E Š E NJ E USVAJA SE ZAHTEV ZA REHABILITACIJU Dragoljuba Mihailovića – Draže, pa se utvrđuje da je odluka Vrhovnog suda Federativne Narodne Republike Jugoslavije – Vojnog veća, I sud. br. 1/46 od 15. jula 1946. godine, u delu koji se odnosi na Dragoljuba Mihailovića, NIŠTAVA OD TRENUTKA NJENOG DONOŠENJA i da su ništave sve njene pravne posledice, uključujući i kaznu konfiskacije imovine, a rehabilitovano lice Dragoljub Mihailović – Draža smatra se NEOSUĐIVANIM…“ A što se tiče činjenice da đenerala Dražu srpski narod nikad nije osudio o tome najbolje govori jedan događaj sa samog suđenja 46.g. Među svedocima je bila i jedna žena iz Hercegovine, Vidosava Tukuljac. Prilikom svedočenja, izustila je reči: „Đeneral Mihailović“. Sudija ju je upozorio da „on nije za nju general, nego optuženi!“, na šta mu je ona prkosno odgovorila:“OPTUŽEN JE OD VAS, OD KOMUNISTIČKE PARTIJE, A NE OD MENE I SRPSKOG NARODAa!“ Ovim rečima je zapečatila svoju sudbinu, ali je odlučno pokazala komunistima da neće uspeti u svojoj zamisli- DA ĆE SRBSKI NAROD, I PORED SVIH REPRESIJA O KOMUNISTIČKIH MONTIRANIH SUDSKIH POSTUPAKA POPUT GOLOOTOČKIH, DAHAUSKIH….I OVOG POVODOM FARSE “DRŽAVNI UDAR”, I PORED SVIH REPRESIJA, PODMETAČINA, LAŽI I NEISTINA UVEK VOLETI I POŠTOVATI VOŽDA TREĆEG USTANKA!
Doneta je odluka da procedura nije poštovana a ne da zlikovac nije kriv. To čak ni sud iz Srbije ne može da kaže.
Biseru, a što tvoje “sudije” koje ga ubiše nisu poštovale proceduru!?Što nisu ispoštovali mnogobrojna svedočenja koja su ostala zabeležena onih koji su svoje živote dugovali đeneralu Mihailoviću i borcima Jugoslovenske vojske u Otadžbini.
**Pismo pilota Donalda Parkersona, objavljeno u „Čikago heraldu“ 12. marta 1946. godine: „Svi smo bili svedoci Mihailovićeve borbe i žrtava. Borio se istovremeno na dva fronta, protiv Nemaca i protiv komunista, štiteći uvek nas, Amerikance, kao deo svoje vojske. Borili su se viteški i to često golim rukama. Ako smo živi, to je Mihailovićeva zasluga. Moja supruga i ja stalno se molimo Bogu za spas tog velikog čoveka. On je član naše porodice.“
**Pismo poručnika Vilijama Rodžera, objavljeno u „Tajmu“ 27. maja 1946. godine:“Pao sam pored Beograda u neki kukuruz, ranjen u nogu. Posle nekoliko sati pronađoše me Mihailovićevi seljaci. Uskoro dovedoše lekara. Pošto sam lečen i izlečen u sakrivenom skloništu, sproveli su me do generala Mihailovića, a on me, sa planinskog aerodroma u selu Pranjani, poslao za Ameriku. Ako su ovi junaci nemački saradnici, onda smo to bili i svi mi Amerikanci u njihovim odredima, jer smo se zajedno kretali i probijali kroz iste obruče smrti. Geringu je dozvoljeno suđenje po demokratskim zakonima, a general Mihailović je u kandžama strašnog komunističkog suda. Nije više u pitanju samo njegov život, nego zločin nad istinom. Ako to dopustimo, biće to sramota za sve demokratske države sveta.“
Čak ni takvo “nepošteno” sudjenje nije zaslužio a jos manje da bude strijeljan, trebao je da omasti konopac!
Pa iz toga upravo sledi da “zlikovac” nije kriv…