Ispovijest
1 min read
Za autora ovih redova je krajnja nemogućnost da intimno emocionalno i razumski racionalno prihvati niz stvari koje je njegova država Crna Gora prihvatila kao svoje odlučno usmjerenje na međunarodno-političkom planu. Ovo čvrsto opredjeljenje ili zablude, kako ko hoće da zaključi i prihvati, proizilaze iz njegovog istinskog formiranja na klasičnom Marksizmu kao sintezi naučne, filozofske, ideološke i političke stvarnosti prethodnih vjekova. To mu je poslužilo kao teorijska osnova da relativno dobro i kritički savlada sve teorijske i praktične tekovine nastale krajem 19. i u toku 20.vijeka.
Kao ubijeđeni komunista, na svemu tome, veoma kritički sagledava sadašnju realnost. I to prvenstveno kao ubijeđeni internacionalista Marksovog tipa, a nikako imperijalnog – podaničkog profila, kako su nam to plasirali naši veliki socijalistički „idoli“, kao što to i danas nude svjetski moćnici pod formom „demokratskog“ podaništva. Priznajemo da je za nešto iznad toga mala bila i Jugoslavija (koja se dobro rvala)a kamo li mala Crna Gora, ali ništa ne bi smjela činiti mimo tradicionalnog dostojanstva.
Crna Gora iz mnogih razloga zaslužuje da bude konstitutivni faktor racionalnih zajednica koje su okrenute medjunarodnoj saradnji i nikada suprostavljanju zemaljama i velikim silama. Sa tog stanovista neprihvatljiva je naša orjentacija prema EU.
Ovo iz nekoliko razloga: EU je lako prikupila satelitske zemlje bivšeg Sovjetskog saveza, koje su istorijski pripadale Austrougarskoj monarhiji, djelimično ili u potpunosti u oba svjetska rata bile su na strani Njemacke i Austrije. Srbija i Crna Gora kao samostalne države i njihove protivnice u oba svjetska rata ili BiH i Makedonija izašle iz Otomanskog ropstva, uključenjem u Jugoslaviju, kao da po nečemu izazivaju podozrenje, pa ih EU drži na dugom štapu od ovog članstva. Nema racionalnog razloga koji bi, na primjer pokazao koje su to prednosti imale Bugarska i Rumunija da budu tako lako primljene u EU.
Isto tako ne treba nam EU ako je u tijelu ove organizacije (25.septembra 2019.) usvojena rezolucija o izjednjačavanju fašizma i komunizma. Komunisti kao izraziti antifašisti, čiji je doprinos nemjerljiv u slamanju međunarodnog fašizma, ne mogu biti dobronamjerni prema onim koji to negiraju.
Crna Gora kao nezavisna država nije u praksi pokazala nikakvo reagovanje, nego krajnje vazalno podaništvo kada je njena vlast, bez pitanja naroda pristupila NATO-u. Više je razloga zbog kojih naš narod ne bi prihvatio ovo članstvo. NATO je neopravdano bombardovao našu zemlju. Pored masovnog ubijanja našeg stanovništva bombama sa osiromašenim uranijumom, posijali su sjeme umiranja čak i nerođenih generacija. NATO je vojna organizacija koja je suprostavljena Rusiji, koju doživljavamo kao svog vjekovnog prijatelja i zaštitnika. Istina ni prema njoj ne prihvatamo podaništvo bilo koje vrste.
Crnogorska vlast ni po kojem osnovu nije smjela donijeti odluku o embargu Rusiji. To je bila odluka u korist svoje štete i pod uslovom da je dobila ogromnu materijalnu pomoć od onih kojima se naša vlast, narodski rečeno, PODVLAČI.
Dakle,sve ovo upućuje, u najmanju ruku, na zaključak da je vlast iskompromitovala našu društvenu neutralnost. Ako je ovo jedan od vidova odumiranja države neka bude krunisan slobodom koju neće ograničavati moć drugih država.
Za nas komuniste država je sredstvo prinude u određenim okolnostima, ali kao vječnom idealu klanjali su joj se najviše fašisti i savremeni identependentisti.
Vladislav Vuković Jugoslovenska komunistička partija Crne Gore
Pročitajte JOŠ:
