IN4S u Riju – deveti dan: Ništa, čekamo utorak!

Već smo bili digli ruke od strijelaca i očekivanja da će baš danas, u posljednjem nastupu, nešto napraviti. Takođe, nijesu nam ni Fris ni Nemeš bili glavne uzdanice u rvanju. (Zna se da čekamo Štefaneka za koji dan.) Pa ipak, u jednom momentu, današnjeg dana, obilatog događajima – sve je ličilo na najavu nečeg lijepog i velikog. Poslije druge faze kvalifikacija u trostavu za mk-pušku, Milenko Sebić je bio ubjedljivo prvi, a iskusni Pletikosić napravio seriju od tri vezane „stotke“, na drugoj strani rvač Viktor Nemeš je dosta lako savladao Uzbekistanca i prošao u četvrtfinale. Reklo bi se, eto medalja kad smo im se najmanje nadali, eto lijepe nadoknade za ono što smo već otpisali sa Novakom, Veljom, barjaktarkom Ivanom i ostalima. Međutim, uslijedila je katastrofalna serija strijelaca, koja je Sebića bacila, sa prvog na 11. mjesto i ostavila ga bez finala, a Pletikosića gurnula čak do 25. Potom je Nemeš poražen od danskog rvača, a šansu u repesažu, da se ipak bori za bronzu, i prvu medalju Srbije u Riju – ispustio je kasno večeras, porazom od Iranca, protiv koga je vodio 2 : 0 veći dio meča.

Ništa onda… što bi se reklo. Nećemo kukati, niti misliti da nas je neko ukleo, niti da smo izbaksuzirani navijačkim očekivanjima. Medalje u Riju već su osvojili Hrvati (2 zlata i jedno srebro), Slovenci (po jednu madalju od svakog sjaja), tzv. „Kosovo“, Portoriko… čak i Fidži! Srbija čeka svoje medalje. Pa eto, zamislite samo, kakva smo mi sportska velesila, kada poslije potpunog neuspjeha tenisera, veslača, plivača i strijelaca (a sve su to redom sportisti svjetskog i evropskog „krema“ u svojim disciplinama),   mi se tek spremamo da navijamo u borbama za medalje koje nam predstoje. Eto, to je sportska Srbija!

Danas su dvije ženske sportske ekipe, odbojkašice i košarkašice, izborile plasmane u olimpijsko četvrtfinale. To su već sami po sebi, rezultati vrijedni poštovanja. Ali, kako naše djevojke igraju, imamo pravo da navijamo i da se nadamo, da neće tamo stati. Iako ih čekaju veoma neugodni protivnici. Košarkašice će igrati protiv Australije, a odbojkašice čekaju protivnika, koji će im (prema novim propozicijama) doći iz žrijeba. Zato je Tezić protiv Holandije izveo kombinovani tim – jer eventualna pobjeda nije mogla da odluči protivnika.

U Srbiji i Crnoj Gori pada noć. Čekamo da se djevojkama pridruže momci, odnosno da vaterpolisti i košarkaši „odrade“ svoje Japance i Kineze, pa da sve naše oči okrenemo ka utorku. Utorak je dan koji će, u mnogome, odrediti konačan uspjeh Srbije u Riju. Ako nas dobri Bog pogleda, i ako nam oprosti sve ljutnje na naše sportske heroje, i sve ono nerealno i prepotentno što je bilo u našim očekivanjima, moglo bi se desiti da se naš saldo na Olimpijskim igrama u Riju, od totalne nule, u samo jedan dan, okrene ka finoj i respektabilnoj brojci. Gledaćemo naše ekipe u četvrtfinalima. Gledaćemo rvača Štefaneka i Bogdanovićku u tekvandou. Toga dana veslaće se finale u kajaku, u disciplinama čije kvalifikacije počinju sjutra. Nastupiće sestre Moldovan sa svojim saborcima. Toga dana u kvalifikacijama nastupa i Ivana Španović.

Pa eto… ništa onda. Čekamo utorak u Riju. 16.avgust 2016. I molimo se, da naše momke i djevojke, Gospod ukrijepi, da pokažemo svijetu, koliko možemo i koliko vrijedimo…

Srbija!