IN4S ANALIZA: Identitet pripadnika ANB koji su zloupotrebljavali položaj u službi niko nema obavezu da štiti

Nedavno objelodanjivanje spiska od preko 270 protivzakonito prisluškivanih osoba od strane ANB u prethodnom periodu, a što je javnosti učinio dostupnim Milan Knežević, predsjednik Odbora za odbranu i bezbjednost u Skupštini Crne Gore, je izazvalo značajnu pažnju domaće pa i šire javnosti.

Knežević je spisak najprije pročitao u parlamentu, a potom i objavio kao dokument ANB koji ima oznaku tajnosti „povjerljivo“.

U pitanju je više od 270 osoba članova i aktivista DF i njihovih porodica koje su boravile na seminaru u hotelima „Palas“ i „Kastel lastva“ u Petrovcu, od 3. do 5. jula 2020. godine i koje je ANB na čelu sa direktorom Dejanom Peruničićem prisluškivala bez odluke Vrhovnog suda.

Zaprepašćuje saznanje da se na spisku priskuškivanih nalaze i neka maloljetna lica, što će predstavljati prvorazredni skandal ukoliko se pokaže tačnim.

Informacije o masovnom prisluškivanju lica – aktivista DF najbolje govore o tome u kakvom se diktatorskom sistemu nalazila, a po ocjenama mnogih, još uvijek nalazi država Crna Gora, posebno što se bez posebnog raloga i bez odobrenja suda tako masovno primjenjuju mjere tajnog nadzora prema političkoj grupaciji koja je registrovana i uredno djeluje na teritoriji Crne Gore kao politički subjekt.
Mjere tajnog nadzora i prisluškivanje, između ostalog, podrazumijvaju uvid u sadržaj raznih oblika komunikacije konkretnih pojedinaca – pisama i drugih pošiljaka koje šalju i primaju,
telefonskih razgovora koje vode, SMS poruka, govornih i video poruka, elektronske pošte i drugo.

To su samo neke od posebnih mjera kojima nadležni državni organi tajno prikupljaju podatke u postupcima kojim žele osujetiti prijetnje po nacionalnu bezbjednost.

Budući da je Ustavom Crne Gore zajamčeno pravo građana na tajnost komunikacija i prepiske, primjenom mjera tajnog nadzora ANB ili policija svakako zadiru u privatnost pojedinca bez njegovog znanja. ANB i policija su ovlašćeni to raditi ali samo ako je to u interesu nacionalne bezbjednosti i samo po odobrenju suda.

Sve drugo predstavlja kršenje zakona i grube zloupotrebe državnih službi i pojedinaca u njima. Primjenjujući mjere nadzora bez odobrenja, ANB na najgrublji mogući način krši prava građana i sama, u krajnjem, dovodi sebe u poziciju da ona podriva nacionalnu bezbjednost umjesto da je štiti. Ne može se štititi nacionalna bezbjednost a istovremeno zadirati u prava i privatnost građana bez razloga jer je i pitanje nacionalne bezbjednosti, posmatrano u najširem smislu, u službi građana i u njihovom interesu.

Sumnja da neki pojedinac, grupa ili organizacija podriva nacionalnu bezbjednost mora biti potkrijepljena konkretnim podacima i saznanjima što bi bilo dovoljno ubjedljivo da sud odobri primjenu mjera tajnog nadzora. U takvim slučajevima nije dovoljna njihova poznata priča o ruskom i srpskom uticaju, evropskoj budućnosti, NATO savezništvu i tome slično.

Rukovodioci sektora bezbjednosti iz ranijeg perioda predvođeni Markovićem, Veljovićem, Peruničićem, Perovićem i ostalima to nisu mogli nikako shvatiti iz prostog razloga što su oni sebe i svoga vođu poistovjetili sa državom a nacionalne i državne interese podredili svojim ličnim i privatnim.
Problem je samo što su oni tokom trodecenijskog vladanja svoju percepciju o državnim neprijateljima i opasnostima kojima je država izložena nametali obavještajnim zajednicama na Zapadu pa je jedan dio njihovih diplomata, posebno onih korumpiranih, nasjeo na manipulacije DPS – ovskih službi i čelnih bezbjednjaka.

Slučaj prisluškivanja grupe aktivista DF nije izolovan slucaj. Sigurno je i običnim građanima jasno da se radi se o pojavi koja je postala jedan od osnovnih poluga preko kojeg se 30 godina održavao režim Mila Đukanovića i koji je doveo državu do propasti koju možda mnogi još uvijek nisu u stanju da uoče.

Niko ne spori pravo ANB da primjenjuje mjere tajnog nadzora ako se sve odvija u skladu sa zakonima i uz odobrenje nadležnih organa, ali je problem kada se to odvija ilegalno i na protivzakonit način, što je slučaj sa DF kao jednoj grupaciji koja je najviše doprinijela promjeni vlasti 2020.godine.

Veoma je opasno da tajna služba na ovaj način nadzire i prati građane a da pri tome „ne ostavlja trag za sobom“ jer se tako stvaraju uslovi za manipulacije i zloupotrebe prikupljenih informacija, koje se, kao što znamo, pojavljuju u medijima pod njihovom kontrolom, ustupaju raznim problematicnim strukturama, utiču na narušavanje medjuljudskih odnosa i mnogo toga drugog. Iskustva govore da to nekada može biti direktan uvod u ugrožavanje bezbjednosti praćenih i nadziranih lica.

Sjetimo se samo jednog detalja iz oproštajne poruke pokojnog Luke Bulatovića gdje on kaže „da sam znao to što sada znam mnogi životi bi bili spaseni“, iz čega se da zaključiti da je ANB vršila nezakonito nadzor nekih lica pa dobijene informacije dostavljala suprostavljenim grupama i klanovima nakon čega se dešavalo to što se dešavalo.

Ako je ANB manipulisala informacijama dobijenim prisluškivanjem Milivoja Katnića, što je izgleda tačno, može se samo pretpostaviti kako su postupali sa informacijama prikupljenim praćenjem aktivista DF.
Sve to govori da je trenutno stanje u kome se nalazi Crna Gora veoma opasno jer ukazuje na spremnost kriminalne klike da izazove haos samo da bi sačuvala svoje bogatstvo i izbjegla ruku pravde.
DF je na dobrom putu pošto je počeo sa objavama i upoznavanjem javnosti o teškim zloupotrebama ANB uprkos činjenici da mnogi, ne samo iz redova DPS, problematizuju objavljivanje dokumenata navodno označenim nekim stepenom tajnosti.

Svi oni moraju znati da dokumenta i podaci koji ukazuju na zloupotrebe ANB NE MOGU BITI TAJNA I NIKO NEMA OBAVEZU DA IH ŠTITI. Ti koji su davali oznaku tajnosti takvim dokumentima su samo ulagali trud da se prikriju krivična djela koja su u tim dokumentima opisana.

To tako treba posmatrati i to jeste tako. Obaveza je svih nadležnih da se takva dokumenta i podaci objavljuju, redovno upoznaje javnost i da se isti hitno ustupaju nadležnim organima radi preduzimanja adekvatnih mjera.

Isto tako, identitet pripadnika ANB koji su zloupotrebljavali položaj u službi niko nema obavezu da štiti, već jedino ima obavezu obavještavanja nadležnih organa kako bi se ta lica krivično gonila.
Da bi se stanje bezbjednosti koliko – toliko dovelo na jedan zadovoljavajući nivo a u bezbjednosnim institucijama zaveo red, trebaće dosta političke volje i odlučnosti novog rukovodstva sektora bezbjednosti, ali i dosta vremena.