Ikona Donbasa: Legendarni komandant Givi

19-og jula 1980, rođen je heroj Donbasa – Mihail Tolstih, poznatiji pod nadimkom Givi, koji je stradao od krvničke ruke u februaru prošle godine. Ipak, nepobitna je činjenica da je ovaj mladić ispisao neke od najsjajnijih stranica moderne ruske istorije, i postao jedan od simbola beskompromisne borbe protiv fašizma.

Ukrajinske specijalne službe su dugo vremena “lovile” mladog Givija – i, na žalost, uspjeli su da mu se približe. Njegovim ubistvom ukrofašisti su nanijeli ozbiljan udarac, prije svega psihološke prirode: poslije ubistva popularnog Motorole (Arsenija Pavlova), 16. oktobra 2016. godine, u narodnoj miliciji nije se pojavio niko toliko harizmatičan i voljen kao Givi.

Ukrajinci su pratili svaki korak slavom ovjenčanog komandanta, i pažljivo pripremili teren za teroristički napad. Mjesto i vrijeme ubistva izabrani su profesionalno – šest ujutro, kada je budnost stražara nakon neprospavane noći bitno smanjena, a pomračina omogućava uljezima da se kreću neprimjetno, i stignu do linije vatre.

Čini se da su napadači dobro poznavali teren, kao i mjesto na kom je boravio Givi. Znalački su odabrali i oružje kojim je izvršena egzekucija – automat “Osa”, provjereno najefikasniji u zatvorenom prostoru (tokom avganistanskog rata, sovjetski vojnici su ga koristili za obračun sa mudžahedinima u pećinama). Sve u svemu – nije imao nikakvu šansu za preživljavanje u takvim okolnostima.

Kada su kijevske vlasti pokrenule rat u Donbasu, bez oklijevanja, stavio se u službu odbrane svog ognjišta, i čitave domovine. Pridružio se borcima u Slavjansku, u jeku najljućih bitaka, i postao jedan od najumješnijih komandanata DNR-a. Sa svojim bataljonom bio je stacioniran na aerodromu Donjeck. Jedan je od organizatora “ilovajskog kotla”, i sa svojom družinom je dvije nedjelje herojski odolijevao naletima daleko brojnijih ukrofašista, i uspio da sačuva grad od svakodnevnih pokušaja proboja.

O neustrašivosti ovog mladića, koji je nadimak Givi uzeo u čast djeda, koji se borio u Drugom svjetskom ratu (od kojeg je i naslijedio vrelu gruzijsku krv), isprijedale su se legende. Nije se saginjao ni pod kišom metaka, predvodio je očajničke i, na prvi pogled, ludačke operacije i – uvijek je postizao vojni uspeh.

Novinari su nazvali mladog pukovnika (na dan smrti Mihail Tolstih je imao samo 36 godina) gruzijskom reinkarnacijom čuvenog ratnog generala iz 1812, Petra Bagrationa.

Postao je istinski heroj, omiljen u čitavom Donbasu. Kada bi mediji javili da u susret agresoru idu on ili Motorola, ljudi su bili spokojni: “Protiv njih, nacisti su bespomoćni”.

Kao komandant dobrovoljačkog bataljona “Somalija”, unaprijeđen je u čin pukovnika, i nagrađen mnogim ordenjima i medaljama, uključujući i najveći – Orden “Heroja DNR”-a.

Sam Givi nikako nije volio to što ga je narod idealizovao. “Ja nisam heroj. Shvatite, pravi junaci su moji ljudi, koji ratuju na prvoj liniji fronta. Ja sam samo njihov komandant, to je sve. Pobjedu donose moji artiljerci, vojnici na frontu, moja pješadija. Razumite me, molim vas, ja sam samo običan vojnik Donjecke narodne republike”, rekao je nakon oslobođenja aerodroma.

Danas je situacija na Donbasu znatno povoljnija. Narod, pripremljen na svaki mogući scenario, ujedinjen je u čvrstoj namjeri da fašistima ne dozvoli ni da zakorače na svetu rusku zemlju. Givija više nema, ali legenda o neustrašivom pukovniku još dugo će napajati snagom ruske mišice. A pjesme, i uspomena na njega, izrodiće nova pokoljenja zaštitnika otadžbine i slobode, koji će pronositi slavu ruskog oružja.

I izazivati panični strah kod neprijatelja!