„I ogradih hram u mjestu zvanom Cetinje, i nazvah ga Mitropolijom zetskom“: Osnivačka povelja Ivana Crnojevića

Cetinjski manastir, Foto: Mitropolija
Na današnji dan, 4. januara 1485. godine gospodar Zete Ivan Crnojević, nakon prenošenja sjedišta Zetske mitropolije s riječkog grada Oboda na Cetinje, izdao je Cetinjskom manastiru, izgrađenom istovremeno kad i crkva posvećena rođenju Bogorodice, osnivačku povelju u kojoj piše: «I ogradih hram u mjestu zvanom Cetinje, i nazvah ga Mitropolijom zetskom, ako ugodno bude milostivoj gospođi (Bogorodici). I tu postavih mitropolita kir Visariona da vlada svim, i poslije njega njegovi nasljednici«.
U ratu 1476. godine Ivan je izgubio znatne oblasti. Poslije dvije godine Turci su uzeli njegov Žabljak i više ga nijesu napuštali. Pritisnut od Turaka, Ivan se morao povući iz zemlje. Lutao je Italijom. Obećao je, ako se srećno vrati u zemlju, da će sagraditi manastir Bogorodici u slavu. Svoj zavjet je ispunio čim se pojavio u Crnoj Gori 1481. godine. Pošto je malo sredio prilike, pregao je da izgradi na Cetinju manastir. Radovi su bili već uveliko u toku 1483. godine… Manastir je završen najdalje do avgusta 1484. godine, kad je Ivan mogao da stavi kameni natpis:
”V ime Roždestva ti presveta Bogorodice, szidah si sveti hram tvoj v leto 6992 (1483/84)”. Početkom januara 1485. godine izdao je manastiru povelju, kojom mu poklanja mnoga dobra za izdržavanje. Tu je, zatim, smjestio Zetsku mitropoliju, a u Cetinje je prenio i svoj dvor. Podizanjem dvorca i manastira pod Orlovim kršem, Ivan Crnojević osniva takav centar koji će, u uslovima terenske nepristupačnosti i borbenog raspoloženja okolnog stanovništva, postati žarište slobodoljubivih ideja, koje se neće gasiti čak ni onda kada Turci, u svojim najezdama, uspiju da ga spale i poruše… No, bez obzira na to koji su uslovi i kakvi motivi doveli do podizanja Cetinjskog manastira, ovo djelo spada među najvažnije poduhvate u istoriji Crne Gore. Jer Cetinjski manastir je kroz nekoliko vijekova nadahnjivao i duhovno krijepio Crnogorce, ulivao im onu duhovnu snagu bez koje, u onako surovim uslovima života, tako reći na golom kamenu, a pri tom u neprestanoj borbi s Turcima, ne bi mogli istrajati.” Ivan Crnojević je 4. januara 1485. godine izdao manastiru osnivačku povelju kojom je novu zadužbinu obdario posjedima i prihodima, “vrlo skromnim doduše, jer su i njegove mogućnosti bile male”.
Osnivačkom poveljom, u sporazumu s ondašnjim mitropolitom zetskim Visarionom, Ivan je odredio da “sveštenejši otci arhijereji” sa svom “bratijom” moraju održavati “opštežitije” bez obzira na visinu manastirskih prihoda i da niko ne smije “ništa stezati ni u svoju kjeliju držati”. Za narušitelja ovih principa, uz kazne i progonstva, predviđao se i progon iz manastirske zajednice.
Tekst Povelje
Na današnji dan prije 537.godina izdata povelja o vlasništvu Cetinjskog manastira koji je postao središte Zetske mitropolije
OSNIVAČKA POVELJE CETINJSKOG MANASTIRA KOJU JE GOSPODAR ZETSKI IVAN CRNOJEVIĆ IZDAO NA PERGAMENTU 4. JANUARA 1485.G.
Povelja, hrisovulja ili diploma glasi:
,,Vozljubljena braćo!
Noć u snu, a dan približi se!
Odbacimo djela tamna i budimo čeda svjetlosti!
I čujmo šta govori Slovo Božje besmrtno ka ljudima:
– Priđite k meni svi utruđeni i obremenjeni, i ja ću vam dati pokoja!
I opet, tvoreći čistotu, koju hvali rekavši:
– Blaženi čisti srcem, jer će ti Boga ugledati!
Stoga i ja, grijesima smjerni i nedostojni rob Hristu nazvati se Ivan Crnojević, popuštanjem Božjim zaradi sagrešenja mojih, kad sam bio izgnat iz moga otačastva izmailtskim carem, sultanom Mehmedom, koji mnoga carstva primi i mnoge careve pobijedi, i niko njemu suprotstaviti se ne uzmože, i kada sam došao u strane Italije, nađoh prečudni hram Prečiste Vladičice naše Bogorodice, blizu grada zvanog Jakina, zvani De Lorita, i u njemu vidjeh nerukotvoreni obraz Presvete Matere Boga našega, koja mnoga čudesa i znamenja stvara, što i očima našim vidjesmo, i padoh ničice na zemlju pred njenim strašnim obrazom, i pomolih se njenom milosrđu, i objete moje svesrdačno dadoh njenom blagoutrobiju:
Ako se umilosrdi na mene, nedostojnoga roba svojega, i povrati me u zemlju otačastva mojega, da potrudim se crkvu stvoriti u časno ime njeno.
I prošenje moje ispuni, i ja se potrudih svedušno i svesrdačno objete moje ispuniti, koliko mi bi mogućno. I sazdah hram na mjestu zvanom Cetinje, u slavu i hvalu te Gospođe, Matere Božje, u ime Roždestva njenog.
I manastir pri njoj stvorih za pokoj monasima, koji i Mitropolija zetska nazvasmo, ako bude ugodno milostivoj Gospođi.
I priložih njenom prečasnom hramu koliko mi bi moguće, u dogovoru sa podružjem mojim i sinovima mojim.
Najprvo priložih podvinograd moj, na dobro, koji sam nasadio trudom mojim, da se daje vina gotova polovina crkvi od svake ljetine.
I još priložih što god su imali Ostojići, Ratko sa bratom i sinovcima, donje dobro, pa Ilijinu zemlju i loze i goru i vodu i svekoliko. A njima dadoh u zamjenu dobrom voljom na Začiru zemlju za zemlju, a lozu za lozu, dub za dub – uvijek u vlasništvo. I još darovah jednu vodenicu moju u Obodu, koja je prema vodenici komske crkve, da bude zamjena. I što je bilo kućne zemlje, to sve rekosmo da su stubovi crkovni. I još priložih strugare sa metohom njihovim, da tu stanuju kmetovi crkovni, koji će raditi crkvi. I tako učinismo za kmetove koji se nasele na crkvene baštine, sve na dobro, da ni jednoga dana gospodskoga ne daju nikome, niti da im na rabotu zapovijeda iko osim crkva svoju rabotu, a oni su crkveni rabotnici. I još da daju crkvi svaka kuća po tri krblje vina i po jedan star pšenice, a drugi star urodice (?). I još priložih planinu našu baštinsku Lovćen, što god je radne zemlje svekoliko, ili da je crkva sama obrađuje ili da je daje na dohodak. I ko god bi na dohodak posijao žito, da daje crkvi četvrtinu i da svaki svoj dohodak žita preda manastiru. I da niko ne sije bez pitanja crkvenih otaca – arhijereja s bratijom. I tako, na taj način priložih dohotke od Gornjeg polja na Cetinju što je god naše među kazivanjima i po biljezima koji su postavljeni – ko sije da daje crkvi četvrtinu na Cetinju – dokle smo mi za sebe držali, davana je trećina dohotka. A za datu zemlju učinismo da se daje crkvi četvrtina, da je svaki sam donosi u manastir. Još priložih jednu vodenicu gornju, na Vrelima. I još priložih stup zemlje gornjem dobru kojim se založio Đorđe Mrkišić za 40 perpera na zalogu. Ako li je uzmogne otkupiti Đorđe za sebe, ali za drugoga nikoga, da da crkvi 40 perpera, a zemlju da uzme za sebe. Ako li bi htio da je crkvi otkupi a drugom da je proda – da ne mogu da je prodaju.
I još priložih drugi stup zemlje na Jablanu koji mi založiše Ostoja Radosaljić i Đorđe Mrkšić za 80 perpera. Ako li bi je mogli otkupiti sami za sebe, a ni za koga drugoga, da daju crkvi 80 perpera, a zemlju da uzmu za sebe. Ako li bi htjeli da je crkvi otkupe, a drugome da je prodaju – da ne mogu da je prodaju. I ova oba stupa zemlje, koje su kod mene založili, i ja im dao gotove dinare moje, poznato je svim Cetinjanima i svim kmetovima dobrskim. I još priložih od carine kotorske 30 perpera da se daju crkvi svake godine na Roždestvo Prečiste. I još priložih od Dubrave koju posjekosmo na Cetinju kako ide put od Cetinja k Vrtijeljci, desnu stranu od Đinova brda do naše međe, da niko ništa ne smije taći osim crkve. I još priložih drva naša zakonita koja o Roždestvu Hristovu donose Vreljani i Ugnjani: svaka kuća po 80 bremena (sic!), i to uvijek da predaju manastiru. Još priložih na Cetinju komad zemlje pred crkvom, od potoka u ponor i do puta koji ide ka dvoru, neka je crkvi za ćipur ( ćipur – gradina, prev.). I ovo što smo priložili Svetome časnome hramu Prečiste, nijesmo to kome silom zamijenili ni oduzeli što nijesam ja kome dao ili roditelji moji. I još što je imala mala crkva komska i Gorica, koje su obje sagradili naši roditelji u ime Prečiste. I kako su zapustjeli sudom Božjim, i to i svekoliko priložismo ovome časnome hramu presvete Vladičice naše na Cetinju – ili su kmetovi, ili zemlja ili vinogradi, ili vodenice, ili dohoci od carine ili od soli ili od ribe. A ova crkva da čuva sjećanje na ktitore kad im ishodni dan. I da ima dva ili četiri kaluđera koji će držati službu Božju u Prečistoj. Ako li bi se kad Gospod Bog umilostivio, i Prečista Njegova Mati, da se one crkve opet naslijede i obnove u smirenju kako je i prije bilo, da je crkva slobodna da svaka svoje uzme. A oci arhijereji ove crkve, ili ko bude stariji, da svime time ovladaju i daju sve pod zapovijest ovoj crkvi. I još učinismo sa najsvetijim ocima arhijerejima, s preosveštenim Mitropolitom zetskim, kir Visarionom, i sa Episkopom kir Vavilom, i sa bratijom cijelom: da bude ovdje u manastiru Prečiste opštežitije, imali malo ili mnogo, i da nijedan brat nije voljan sebi ništa prisvajati ili u svojoj ćeliji držati osim zajedničkog, kako svuda gdje su opštežitija pri manastirima zakon nalaže. Ko se usudi da razruši opštežitije i postane prestupnik zakona opštežitija po svojoj volji, da ga skruši Majka Božja i dušom i tijelom! I da primi pedepsiju i izgon iz manastira kao Božji prestupnik i zlobnik. Time ti se molim, Mati Prečista Vladičice Bogorodice, i nadam se u Tvorca Boga mojega da će za vjekove biti sačuvana tajna riječju neizrečena. Primi ovaj mali moj prinos u dar kao sina svojeg, i Bog naš dva novčića one uboge udovice. I pokri me krovom milosrđa tvojega i budi mi pomoćnica u danima Strašnog suda. I po sada neka izvoli gospodovati zemljom ovom ili sin moji ili unuk, ili drugi kogod od drugoga plemena i drugoga jezika koji bude određen Sudom Božjim. Toga srdačno i smjerno molimo i zaklinjemo da naši više naznačeni prilozi budu poštovani neizmijenjeno i stalno, na vjek vjekov ovom časnom hramu Preslavne Matere Boga našega. A ja sam Božjim crkvama ništa ne uzeh, ni porekoh, nego čak koliko uzmogoh – priložih i to potvrdih. Ako li se drzne zlobe sijač i naš suparnik đavo nešto oduzeti ili poreći od onoga što smo napisali, neka takvi bude proklet od krepke desnice Vladike Velikoga našega Tvorca neba i zemlje! I sile časnog i životvornog Krsta! I od Apostola vrhovnih, i od tajni Svetih otaca poniklih. I od svih svetih od vijeka Bogu ugodnih. I da su podobni Judi izdajniku. I narečene uzmi i razapni, krv njihova da se prolije na nas i na čeda naša, i Prečista Mati Božja suparnica da mu bude na strašnom nelicemjernom sudu!
U ljeto 1485. pisa se, mjeseca januara, 4. dana, na Rijeci. Toga radi i potpisujemo i pečat naš obični postavljamo na znanje svima.“
U Hrista Boga blagovjerni i Bogom štićeni gospodar zetski, Ivan Crnojević.“
Povelja se danas nalazi u arhivskom odjeljenju Narodnog muzeja Crne Gore na Cetinju
Pripremio: Miomir Đurišić
Izvor: Mitropolija
Admin pusta da se vrijedjaju Srbi a nece da pusti ako napises poturica ili sto za montenegrine. Cudan srpski portal.
Pametnom dosta, Crnogorci kad se kaže podrazumijevalo se da oni nisu „nacija “ nego Crnogorci teritorijalno , a nacionalno Srbi , ko to ne shvata i dalje ostaje pri tome da su Crnogorci „nacija “ taj je gluplji nego što misli !!!
Zetsku eparhiju osnovao je 1219 sveti sava srb
Crnogorci su staari Zetski Srbi..To jasno svakom.
Pa jeli Mitropolits postavio Ivan Crnojević ili neko iz Srbije ???
Znaci sve jasno.Da sam montenegrin,ne bih blejao vise ovdje.Zeta znaci na Cetinje,e vala blago nama.
Znaci Duklja=Zeta=Crna Gora , tako kad kažete za Crnogorce oni Dukljani vi ste upravu 100%
U ovom tekstu se ne pominje Duklja tako da komentar nema smisla.
Ne ne. Marsovce i crnogorce ivan crnojevic ne pominje jer u njegovo vreme 1485 nisu postojali. Potpisuje se samo kao gospodar zetski.
Ma ljudi ne lupajte gluposti to je jovo kapidjic pravio i milo na radnim akcijama i dule radijator i ovi danasnji pioniri su uzinu nosili ovim gromadama ljudskim koji su i crkvu napravili i bosnjake stvorili pa mi nijesmo svjesni kakve svece imamo i jovo kapidjic je skoro i ostrog osvojio i jos titograd napravili za sjecanje na svetoga jozu broza .
dakle, Ivan Crnojevic kao CRNOGORAC gradi manastir CRNOGORCIMA. izda i povelju da je manastir sagradjen za CRNOGORCE. taj manastir je vjekovima CRNOGORCIMA bila duhovna i moralna snaga. taj manastir su CRNOGORCI krvlju branili. u kom dijelu i kome nije jasno da se u svakom dokumentu naglasava da su crkve u crnoj gori crnogorske a ne srpske? (mozda zato sto su zadnje dvije dinastije pocele da udruzeno sa srbima ratuju protiv osmanskog carstva pa su tim prilikama isticali da su sa srbima braca? ali,po oruzju. jer su bracom zvali i ruse sa kojima nemaju dodirne tacke. ali su bracom zvali i albance i bosnjake sa kojima su rame uz rame ratovali protiv osmanskog carstva. i sve to tek i 19-tom vijeku. prije toga nisu postojala ,,braca,, srbi)
Kao prvo Ivan Crnojević nigde u svojim poveljama ne spominje Crnogorce. Kao drugo Crnogorci nisu smatrali Srbe za “braću po oružju“ već za jedan isti narod kome i oni pripadaju. O tome postoji masa svedočanstava, zapisa, govora, udžbenika u školama koji sve to potvrđuju.
i svi ti udzbenici i zapisi datiraju nakon 1870 godine. A prije toga?
Otkud onda Arsenije III Crnojevic direktni potomak Ivana Crnojevica, rodjen na Cetinju 1633 posta Srpski Patrijarh? Sta mu se desi da postade Srbin u najteza vremena otomanske okupacije? ARSENIJE III CRNOJEVIC, PATRIJARH SRPSKI 1674-1690. Evo objasni ovo? Hvala
Nije Crnojević no Čarnojević i veze nema sa Crnojevicima
Ali Lazikomito..Vladika Vasilije Petrovic 1754g napisao ISTORIJU CRNE GORE..I tamo pise CRNOGORSKI SLAVENOSERBSKI NAROD…Citaj malo Drpsovac. Kupi neku knjigu od Drps sinekura
Bravu, Pravi NeSoju, znači znaš da postoje velika slova! Ivan Crnojevic kao vladar Zete gradi manastir Zetskoj mitropoliji, svim tadašnjim žiteljima države Zete! Tada ne postoji pojam Crna Gora, poslije raspada Zete svako pleme je vlast za sebe! Mnogo kasnije, pojam Crna Gora i Brda kao ravnopravni činioci, iako su Brda bila i veća i brojnija se pominju u svim aktima vladika crnogorskih i brdskih, zaključno sa Njegošem, pa crnogorskim i brdskim knjazom Danilom, pa crnogorskim i brdskim knjazom Nikolom, sve do 1867. ili 1868. kada se Brđani utapaju u četvoronahijane!
tu zetu predvodi ista dinastija sve do crne gore. imena se mijenjaju ali se narid ne moze primijeniti. duklju,zetu,crnu goru nikada nije predvodio srbin…niti ce ikada. uvjek je bio crnogorac
Tebe mora da je istoriju učio Frizer Jevrem! Zeta se raspada 1499. godine. Nestankom Crnojevića kao graditelja otpora, naredna dva vijeka ne postoji nikakva vlast na ovim prostorima. Tek 1697. godine, počinje neka vrsta okupljanja oko crkve, ali daleko od naznaka bilo kakve države. Heraković-Petrović Danilo, jedan iz plejade kaluđera ( neki smiješni likovi to nazivaju dinastijom kaluđera) počinje da prikuplja prvo neka plemena iz 4. Nahije, itd…da bi se tek 1878. godine međunarodno priznala Crna Gora i trajala sve do bjekstva Nidžovoga 1916. Kapitulacijom i padom pod ropstvo Austrougarske nestaje ta Crna Gora!
Crnogorci su Srbi.
Netačno. Ivan Crnojević je bio gospodar Zete. Koristio je ćirilicu.
Razumijem ja da ti zelis novu naciju pa bila crnogorska ili.koja god samo da ti ublazi bol od kompleksa jer si poturica. Poturceni Srbi su najgora fela. Da kralj Nikola nije bio onako malo izdajnik po vise pitanja vi poturice tj vasi preci po oslobodjenju od Turaka bi morali vrstiti vjeru koju ste prodali i mi danas ne bi imali probleme koje imamo a i u prvom i drugom svetskom ratu bi nam bilo lakse jer bi bilo manje zlocinaca i zlocina od poturica koji su uvjek sa okupatorom protiv nas svoje nednokrvne brace ali druge vjere.
Cinjenica da je svakih 300 godina menjano ime (Crna Gora – Zeta – Duklja) govori u prilog tome da se nije radilo o nacionalnom identitetu nego o teritorijalnom. Ne postoji narod koja svakih 300 godina resi da promeni ime i tako 3 puta. To je besmisleno za neki narod ili naciju. Obrnuto. Narodi se bore protiv toga da im se menja ime. Zbog toga ratuju. Medjutim, za teritorijalni identitet nije retko da menja ime. Teritorije menjaju ime (obicno u zavisnosti od osvajaca tj. vlasnika). Erdelj-Transilvanija-Sedmogradsko, Njujork-Novi Amsterdam, Petrovgrad-Lenjingrad, Pozun-Bratislava, Breslau-Vroclav, Kenigsberg-Kalinjingrad, itd. itd.. u nedogled. pa sve do Juzna Rodezija-Zimbabve a sveverne Rodezija-Zambija.
Istina, ali ne vredi sa njima polemisati. Oni znaju samo istoriju pisanu od pre 30 godina (J. Brković, Adžić itd.).
NJIMA NIŠTA NIJE SVETO,SEM NJIHOVOG DŽEPA! VEČITO GLADNI,OČI SU IM GLADNE! NIKAD NE MOGU DA SE ZASITE I DA OSETE RADOST I TOPLINU OBIČNOG ŽIVOTA! NIKAD SREĆAN I ZADOVOLJAN JER JE UVEK MALO,DAJ JOŠ….. ITAKO U NEDOGLED!
OVO JE SINOC IZNIO UVAZENI NAS CETINJANIN JOVAN JOCO MARKUS CESTITI CETINJANIN OD CESTITE FAMILIJE , BIVSI PRESJEDNIK OPSTINE 80IH GODINA I OVE PODATKE KOJE JE DAO NEMA STO PROVJERAVATI . TO JE SVE TACNO IOSJECA SE ONAKO KAKO SE OSJECA KRALJ NIKOLA I NJEGOS . PA VI PROTUMACITE . JOCO JE TU DA MATIRA OVE TZV .MILOVE KOMITE KOJI NIKAD NIJESU USLI U MANASTIR NITI U CRKVE NITI ZNAJU ZA BOGA I NEBIH IM PREŠORUCIO NIKOME NI OVOME DAMJANOVUCU NI OVOME RASPOPU I PRELJUBNIKU DA NALAZU BADNJAK JER JE OVE GODINE ZABRANJENO NALAGANJE ZBOG EPIDEMIJE I NEMOJTE SE SLUCAJNO USUDITI .
Dje doticni gospodin uvazen.
Svako zna da je Ivan Crnojević bio liberal i Crnogorac. Još onda se vikalo: Eviva, kir Visarion. Eviva Pircio Biroli. Eviva Monte Zeta. Ču Zećanin, ma nemojte!
Ka sto zna da su i amebe srpskog porijekla…Vi ste zadojeni a ograničeni…Vazno da Srbija i Srbi imaju kontinuitet drzavni i u ovakvim okvirima ?Duklja-Dukljani…Zeta-Zećani…Crna Gora – Crnogorci…Nacije nastaju tek kasnije…Bez naravno kod Serba dje su imali naciju prije Hrista i ako ime vuku od Serv, Servi…robovi, sluge…tako da… Nemate kontinuitet bez CG nemate identitet…roblje
Braco a sto ce vam ovaki komentari i potreba da cetaskim ustasama i evivasima ista dokazujemo i razjasnjavamo. Ada znaju oni sve ovo bolje i od nas no im istorija prije 1945 ne odgovara pa zato za sve sto im ne pasa kazu da je falsifikat. Za njih je falsifikat i povelja Ivana Crnojevica, i sve sto su govorili i radili sv.Petar Cetinjski i Njegos i kralj Nikola. Za njih je falsifikat i popis iz 1905 po kom u Crnu Goru zive sve sami Srbi, a sad tvrde da su falsifikat i Njegoseva djela pa time i Gorski vijenac za koji ovi njihovi znanstvenici po najnovijoj verziji tvrde da su ga u Beograd falsifikovali. Njihovim ludostima nema kraja i kako su krenuli nadmasit ce cak i albanske istoricare.
Laž prvo je Ivan prihvatio izbjeglice sa kosova koje nijesu htjela da budu raja, pošto je CG bila prazna niko živ tu nije htio da živi, pa je tim kosovskim vlastelinima dozvolio da budu seljaci i organizirao ih u plemena razumijete li vi mene, e kad ih je tako organizira’ onda je reka’ nevalja mi više onaj mitropolit sa oboda no ću ja kir visariona postavit za mitropolita iako je Beograd tj Peć i dalje imala glavnu riječ i pitala se ko će bit mitropolit ali šipak ih je Ivo ista pita’ no doveo grke neke ali dobro evo će sad zdravaN da ih pita jer on je sa kosova zbjega u cuce kod Iva
Koristim priliku da predlozim i zamolim redakciju Dana ili Vijesti da za Vaskrsnje izdanje novina odstampa.Povelju u originalu i sa prevodom i pokloni je Crnoj.Gori.
Da je svaki dom ima i da falsifikatori ucute
Šta će sad komite kad saznaju da nijesu Crnogorci već Zećani, da im je crkva zetska i da zbore zetskim a ne crnogorskim jezikom?
Mijo borac protiv nepravde,… Nagrada stiže brzo, samo nastavi,…
Znaju oni sve, nego neće, ne odgovara im,… pa se gicaju, gore, evavišu,…
REKOŠE MI ovin IZ ckm DA JE OVA POVELJA PISANA L A T I N I C O M ! Znaju ljuđi – zboraše Drago Boškov !