I kupi čivija po najskupljoj ceni, da Hrista na krstu bar malo odmeni

Mitropolit Amfilohije
Matija Bećković
Onaj bistri dečak iz Donje Morače,
što je prodavao zukve petrovače,
da se domogne knjige i obuće,
i u pustinju pobegne od kuće.
I u vreme jagme za značke i prnje,
svoje golo telo obuče u trnje
i kupi čivija po najskupljoj ceni,
da Hrista na krstu bar malo odmeni.
Ali čim se krsnim znakom znamenov’o,
nema toga ko ga nije kamenov’o;
i to kamenje posta mu imanje,
svaki kamen njemu, jedan Hristu manje.
I sad, one ruke, od zukava grube,
gologlavi starci prilaze da ljube.
I na okrst Hristove cele vasione,
sem izvan neba crne zemlje one,
nigde ne dođe da zvona ne zvone!
Remek djelo.
Jedna od najljepših pjesama ikad napisanih na srpskom jeziku. Umjetničko savršenstvo.