Hrvatska neumorna u borbi i protiv – mrtvih Srba
1 min read
Hrvatska zastava i zastava EU
U Hrvatskoj je nedavno stupio na snagu novi Zakon o grobljima, koji predviđa mogućnost uklanjanja nadgrobnih spomenika ukoliko se procijeni da „vrijeđaju vrijednosti domovinskog rata“, „veličaju okupatore“, ili „vrijeđaju vjerska, nacionalna i etnička osjećanja građana“. Ova formulacija, koja izaziva brojne kontroverze, omogućava institucionalnu intervenciju nad obilježjima koja nose elemente vezane za JNA ili srpsku zajednicu u Hrvatskoj.
Zakon i njegova primjena
Prema pisanju Jutarnjeg lista, zakon eksplicitno predviđa uklanjanje spomenika koji „veličaju agresora“, a kao kriterijum se uzima i datum podizanja spomenika – samo oni podignuti nakon 30. maja 1990. mogu biti predmet uklanjanja.
Domovinski pokret, desničarska politička organizacija koja je inicirala donošenje ovog zakona, najavio je rušenje između 40 i 60 spomenika, uključujući one u Vukovaru, Žagroviću (kod Knina) i drugim sredinama u kojima žive ili su živjeli pripadnici srpske zajednice.
Ciljana obilježja: Spomenici pripadnicima JNA
Na udaru se posebno nalaze spomenici palim borcima Jugoslovenske narodne armije. U Žagroviću su prijavljena dva nadgrobna spomenika kao „vrijeđajuća“, jer prikazuju pokojnike u JNA uniformi. Slične inicijative stižu iz Vukovarsko-srijemske i Šibensko-kninske županije.
Primjena zakona izazvala je zabrinutost kod srpske zajednice u Hrvatskoj, ali i među organizacijama za ljudska prava, koje upozoravaju da je riječ o potencijalnom primjeru diskriminacije prema mrtvima, ali i indirektnom pritisku na žive da se odreknu svog identiteta.
Slučaj „Leks Šoškoćanin“
Radna verzija zakona u medijima je nazvana „Leks Šoškoćanin“, aludirajući na Vukašina Šoškoćanina, komandanta srpskih snaga u Borovu Selu tokom 1991. godine. Njegova porodična kapela i spomen-obilježje, prvo oštećeno, a zatim uklonjeno, bila je jedna od prvih žrtava primjene novog zakona. Sporna nije bila samo ploča – već i sama kapela.
Novi front: Revizija Drugog svjetskog rata
U isto vrijeme, Domovinski pokret najavio je formiranje komisije za reviziju istorije Drugog svjetskog rata, sa ciljem identifikacije i „dostojne sahrane“ ustaša i domobrana čiji su ostaci ostali rasuti po Sloveniji i Austriji. Ta inicijativa dodatno pojačava strahove da se kroz institucionalnu politiku relativizuju zločini i rehabilituju kolaboracionistički pokreti.
Srbija: Grobovi neprijatelja, ali bez revanšizma
Srbija, za razliku od Hrvatske, na svojoj teritoriji čuva groblja neprijateljskih vojnika – njemačkih, austrougarskih i drugih – koja su uređena i nedirnuta. Ovaj pristup odražava tradiciju ratničke časti, gdje se i neprijatelju ukazuje osnovno poštovanje u smrti. U Srbiji je zakonom zabranjeno skrnavljenje grobova, bez obzira na nacionalnost ili istorijski kontekst.
Ćirilica kao problem
Jedan od sporednih efekata novog zakona u Hrvatskoj jeste i strah od upotrebe ćirilice. Brojni građani srpskog porijekla, kako javljaju regionalni mediji, izbjegavaju da na spomenicima koriste ćirilično pismo, kako ne bi izazvali reakcije ili rizikovali uklanjanje nadgrobnog obilježja. U nekim slučajevima, porodice su čak prenosile posmrtne ostatke u Srbiju, kako bi obezbijedile trajnost obilježja.
Novim zakonom Hrvatska ulazi u opasno područje gdje se istorijsko pamćenje zakonski briše, a groblja postaju prostor ideološke intervencije. Dok institucije EU ne reaguju, a domaća desnica gradi politički kapital na „čišćenju“ nepoželjnih tragova prošlosti, pojedinačne porodice, sjećanja i čitavi narodi ostaju bez glasa – čak i kad su njihovi bližnji već odavno u tišini grobova.
Svi Hrvati su ustaše, šta vam tu još nije jasno
Nisu. Ustaše su samo pokatoličeni Srbi i tu i tamo poneki Čeh (npr. Pospišil), Poljak, Galicijan itd