Hoćemo li opet za džabe krečiti???

Piše: Emilo Labudović

Odavno sam sahranio optimizam da se u Crnoj Gori može nešto promijeniti na bolje. Možda bi se u njoj nešto i dalo makar pomjeriti sa mrtve tačke, ona ni toliko. I da nas strefi atomska bomba prije bi nas pobila nego promijenila. Zle sluge gorih gospodara, još od Petrovića pa naovamo.

Ipak, bar desetak dana sam gajio nadu da će makar u jednom ćošku ovog tamnog vilajeta zaplamsati drhtavi plamen svijeće i obasjati istinu o nasilju države u ime države, skinuti fantomke sa „crnih trojki” i sjenke sa zločina nad poslenicima javne riječi. Formiranje Anketnog odbora, koliko god sva istorija ovih tijela ne uliva pretjeranu nadu u vaskrsnuće istine, bila je prilika da se makar ustalasa žabokrečina koja je zapragla sve pore crnogorskog društva. Ali, avaj…

Normalno je da u radu Anketnog odbora učestvuju i poslanici opozicije. Red je da mu na čelu bude opozicioni poslanik. Ali, ako još uvijek u Crnoj Gori ima naivca koji vjeruju da će ćela onog nadobudnog Nikolića posvijetliti u tom mraku, da će onaj pocrnogorčeni Švaba uprijeti prstom u bilo koga osim u Andriju Mandića (onom Zirojeviću bi se još i moglo omaći nešto poštenja i istine) i da će svi zaleći za istinom o „svojima” i njihovim nepočinstvima, onda je sve otišlo…. u Honduras. Uz činjenicu da njih trojica čine polovinu personalnog sastava Odbora, uz prevagu predsjednikovog glasa, perspektiva je više nego jasna: dugo i jalovo tapkanje u mjestu i zaključci koji više skrivaju nego objelodanjuju.
Anketni odbor, svakako, ne može niti da zamijeni niti da nadomjesti rad organa gonjenja i suđenja, ali bi trebalo da ih makar uputi na prave tragove i svjedoke. Ali, za takav rad Anketnog odbora potrebna je atmosfera međusobnog povjerenja, čvrste riješenosti da se raskrsti sa prošlošću i okrene novi list. Ima li toga danas u Skupštini Crne Gore? Jesu li današnji DPS, a sa njim i najvći dio opozicije, dovoljno reformisani i oslobođeni bremena tridesetogodišnje prošlosti? Sve dok je nad njima politička avet u liku im doživotnog (po)časnog predsjednika – nema šanse. A samim tim su i šanse da Anketni odbor ispuni svoju svrhu na nivou vjerovatnoće da će Zemlju pogoditi asteroid.
I da se vratim na početak: optimizam u boljitak ove i ovakve Crne Gore, a sa njim i očekivanja od Anketnog odbora su, kako je beznadežnim slučajevim govorio moj gimnazijski profesor srpskog jezika, već odavno – pluskvamperfekat! Ili, kako to kaže jedna stara srpska poslovica: „koga biše i je..aše, ostade mu ko od baba”!

Živi bili, pa vidjeli.