Hoćemo li opet za džabe krečiti???

Emilo Labudović
Piše: Emilo Labudović
Odavno sam sahranio optimizam da se u Crnoj Gori može nešto promijeniti na bolje. Možda bi se u njoj nešto i dalo makar pomjeriti sa mrtve tačke, ona ni toliko. I da nas strefi atomska bomba prije bi nas pobila nego promijenila. Zle sluge gorih gospodara, još od Petrovića pa naovamo.
Ipak, bar desetak dana sam gajio nadu da će makar u jednom ćošku ovog tamnog vilajeta zaplamsati drhtavi plamen svijeće i obasjati istinu o nasilju države u ime države, skinuti fantomke sa „crnih trojki” i sjenke sa zločina nad poslenicima javne riječi. Formiranje Anketnog odbora, koliko god sva istorija ovih tijela ne uliva pretjeranu nadu u vaskrsnuće istine, bila je prilika da se makar ustalasa žabokrečina koja je zapragla sve pore crnogorskog društva. Ali, avaj…
Normalno je da u radu Anketnog odbora učestvuju i poslanici opozicije. Red je da mu na čelu bude opozicioni poslanik. Ali, ako još uvijek u Crnoj Gori ima naivca koji vjeruju da će ćela onog nadobudnog Nikolića posvijetliti u tom mraku, da će onaj pocrnogorčeni Švaba uprijeti prstom u bilo koga osim u Andriju Mandića (onom Zirojeviću bi se još i moglo omaći nešto poštenja i istine) i da će svi zaleći za istinom o „svojima” i njihovim nepočinstvima, onda je sve otišlo…. u Honduras. Uz činjenicu da njih trojica čine polovinu personalnog sastava Odbora, uz prevagu predsjednikovog glasa, perspektiva je više nego jasna: dugo i jalovo tapkanje u mjestu i zaključci koji više skrivaju nego objelodanjuju.
Anketni odbor, svakako, ne može niti da zamijeni niti da nadomjesti rad organa gonjenja i suđenja, ali bi trebalo da ih makar uputi na prave tragove i svjedoke. Ali, za takav rad Anketnog odbora potrebna je atmosfera međusobnog povjerenja, čvrste riješenosti da se raskrsti sa prošlošću i okrene novi list. Ima li toga danas u Skupštini Crne Gore? Jesu li današnji DPS, a sa njim i najvći dio opozicije, dovoljno reformisani i oslobođeni bremena tridesetogodišnje prošlosti? Sve dok je nad njima politička avet u liku im doživotnog (po)časnog predsjednika – nema šanse. A samim tim su i šanse da Anketni odbor ispuni svoju svrhu na nivou vjerovatnoće da će Zemlju pogoditi asteroid.
I da se vratim na početak: optimizam u boljitak ove i ovakve Crne Gore, a sa njim i očekivanja od Anketnog odbora su, kako je beznadežnim slučajevim govorio moj gimnazijski profesor srpskog jezika, već odavno – pluskvamperfekat! Ili, kako to kaže jedna stara srpska poslovica: „koga biše i je..aše, ostade mu ko od baba”!
Živi bili, pa vidjeli.
MRTVO MORE
O zabokrečini je davno, davno
pisao jedan naš pisac.
Ponavlja se !
IPAK, mislim da je BAR gorka NADA
na mjestu.
Malkice bolje nego prije 30-og avgusta,
tamo neke davne godine.
Pomjera se, dragi Emilo:
Skupština ( sa teškoćama, ali…);
Vesna ( na slobodi, doduše, ali i nije na vlasti);
Anketni odbor sa svim manama.
Ipak !
Pokojni Duško se tu i tamo POMINJE;
Promjene tektonske, napolju;
Cunami još nije stigao do naših obala.
Stići će.
Kadli, tadli…
P.S. Rezignirana kolumna, ali poslastica.
Mislio sam da niko ne može nadmašiti Čak Norisa, ali ovaj Emilo ga zajeba.
Ne znam, misliš li u pozitivnom smislu.
Dadoh ti glas.
Da, Čak Noris je hrišćanin i konzervaticac.
Oboje potrebno i ugrozeno.
Treba pozvati narod da bojkotuje montirane izbore.I onda se nebi mogla formirati vlast,pa da se sve uruši jer je trulo.Komplet sistem je kriminalan.