Hadži-Perivoje Popović: A Ministarstvo vjera…!?

Piše: Perivoje Popović

Valjda je malo onih koji se bave javnim društvenim djelatnostima u Crnoj Gori, malo ili nimalo, a da ne znaju i ne shvataju što je vjera. Pogotovu je čudno da se to pitanje postavlja u Svetoj Gori, koja se nekim Božjim čudnim čudom nazva CRNA GORA.

U Crnoj Gori, i mnogo prije toga njenoga nesaznajnog i blagoslovenog imena egzistirale su, kao što i danas intenzivno žive tri vodeće istorijske i kažu još tradicionalne (!) konfesije: hrišćanske – pravoslavna ( najbrojnija ) i katolička vjera i islamska vjerska zajednica.

Kad je riječ o pravoslavlju onda moramo da pomenemo velike Svetitelje: Sv. Jovana Vladimira, dva Sveta Simeona ( Nemanja i Dajbabski ) , Sv. Savu (po djedovini), Sv. Vasilija Ostroškog, dva Petra ( po: I.Lakušiću), Svete Velikomučenike, djecu i učitelje Momišićke, ili zajedničke (manje ili više) hrišćanske svetitelje : Sv. Tripuna-Trifuna, Blaženu Ozanu Lješansku, Sv. Leopolda, npr, potom novojevanđelistu Marka Miljanova ( po poč. Mitropolitu Amfilohiju ) i još brojne za vjeru mučenike i mučenice, oprosti mi, Gospode, grešnome.)

Ja se ipak nadam da će nova, prva demokratska vlast, nakon decenija i decenija ove i one torture u Crnoj Gori, imati više senzibiliteta za vjeru kao predominantnu bit čovjekovog postojanja. Vjera nije prosto pravo, niti zapadnjačko kvazi-ljudsko pravo – vjera je suština, vjera je naš lik pred Gospodom, sobom i ogledalom časti i dostojanstva. Ima i onih koji „naopako“ vjeruju, ali i oni vjeruju, ima i onih koji vjeruju da ne vjeruju, ali i oni vjeruju kako ne vjeruju.

Dakle, ne priliči narodima ( ili da budem savremen, građankama i građanima) Crne Gore, da svoju izabranu, rođenu ili srođenu vjeru podvode pod pojam “ljudska i manjinska prava“ –  CRNA GORA, SVETA ZEMLJA, OTADŽBINA SVETITELJA I SVETINJA MORA DA IMA MINISTARSTVO VJERA, ILI BAR DIREKTOTORAT ZA VJERE, AJDE DA UŠTEDIMO, PA KAKO BOG OCIJENI.