Guča i Budva: Srpska truba kontra montenegrinskog džeza

Piše: Ivan Milošević

Da li Budvi trebaju trubači iz Guče? Tobožnji montenegrinski dušebrižnici nemaju dileme da truba iz Guče ne treba da trubi u Budvi i da to nije u skladu sa imidžom toga grada i prestonice domaćeg turizma. Oni podsjećaju na brojne džezere, bluzere i ostale muzičke dive koje su gostovale u tom gradu i da nije primjereno da njima uz rame stanu trubači iz Guče. Još i dodaju sve ono što ide uz Guču, a to su po njima volovi na ražnju, pjevačice po stolovima ili kako oni kažu „srpska seljačka kultura“, nije za Budvu i Mediteran. Više im je, ističu, primjeren džez, rokenrol, opera i ostali muzički pravci. Dodaju i da nije lijepo da strani turisti slušaju trubače. Valjda će im pokvariti dušu, kontaju oni.

Mislim da se ne varam da je Goran Bregović napunio svjetske muzičke dvorane predstavljajući srpski folklor, pa i trubače. Ukomponovao ih je u svoju sliku doživljaja svijeta i nijesam primjetio da je neko osudio njegove koncerte i mistične, zavičajne glasove iz srpskih gudura. Naprotiv, dio svoje slave duguje baš takvim nastupima.

Naravno, to je samo jedan dio priče o Guči i Budvi. Trenutno je mnogo odlučujući onaj politički i ideološki, odnosno montenegrinski otklon prema svemu što je srpsko i dolazi iz Srbije. Mislim da se pojave neki novi Rolingstonsi, ali da su iz Beograda, nekako ne bi bilo zgodno da nastupaju u Budvi, jer se ne uklapaju u trenutni montenegrinski imidž. Ukoliko ne bi ni takvi Roligstonsi prošli, što onda da se čudimo što Novocrnogorci trenutno nemaju sluha za trubu iz Guče.

Ali, hajde da od svega ovoga apstrahujemo Guču i pozabavimo se Budvom. Kakva je to turistička metropola, šta to ona nudi, šta se to u njoj dešava i kakva je njena sudbina? I površna šetnja tim gradom otkriva njene brojne antimetropolske osobine, pa neću da ih nabrajam i tako vrijeđam osnovnu intelegenciju čitalaca. Istakao bih njenu građevinsku i kriminalnu istoriju, koja je i po tvrđenjima samog DPS-a i njenog vođe, bila centar basnoslovne korupcije, mafijaškog udruživanja, otimanja i uništavanja životnog prostora. I danas nije ništa bolje po tom pitanju i svakoga dana na stranicama štampe objavljuju se brojne korupcionaške i ostale afere vezane za Budvu. Po svemu tome reklo bi se da u Budvi svaka druga zgrada nije sagrađena po propisima, da je svaki drugi plac otet od nekoga sirotana, a vidjeli smo i kako se hvale i kako žive djeca političkih vođa toga grada. Nijesam nešto primjetio da se ovi kontenegrinski dušebrižnici osvrću na te pojave, skoro da su ih zaboravili, ali im zato smetaju trubači iz Guče!

Mislim da ovoj i ovakvoj Budvi ne trebaju ne samo trubači iz Guče, nego joj ne trebaju ni ostale muzičke i ostale svjetske zvijezde. Ne zbog toga što oni nijesu dostojni ovoga grada, nego Budva nije dostojna njihovog dolaska. Grad koji je izgrađen na ko zna kojim i čijim parama trebalo bi da dočeka neke druge goste, posebno one iz pravnih i krivičnih službi. Međutim, od toga dok je DPS na vlasti nema ništa, a montenegrinski tobožnji intelektualci braniće Budvu od Guče i tako dokazivati svoj partijski patriotizam. Zbog toga oni i hrle u „Top hil“, kako bi se tamo sačuvali ne samo od srpskih truba, nego i od sebe samih i Budve koja više nije ni nalik onome što je nekada bila!