„Grešnici“ sa dva pasoša
Piše: Jovan Lakićević
Dugo sam mislio da nije nikakav grijeh imati u životu dva pasoša. Čak da tako nešto predstavlja izvjesnu prednost za one koji ih posjeduju.
Pokazalo se da, kad je riječ o ljudima u politici, uopšte nijesam u pravu!
Pomenuću, tim povodom, nekoliko friških slučajeva.
Milojku Pajiću, aktuelnom premijeru Crne Gore, ili, tačnije, njegovoj kandidaturi za predsjednika države, ozbiljno je, pored ostalog, zamjereno, što pored pasoša Crne Gore ima i srpski pasoš.
Predsjedniku Skupštine CG, Andriji Mandiću, dugogodišnjem čelniku najjače srpske stranke u Crnoj Šumi, milogorci , pored ostalog i zbog toga, traže, ako ne glavu, ono bar titulu, odnosno funkciju! Na ruku im idu i separatno šovinistički propisi, koji, uprkos svojevremenom obećanju Poglavnika, i dalje ne dozvoljavaju uvođenje dvojnog državljanstva za dva dijela istoig naroda, podijeljenog, prije osamnajest godina, u dvije države!
Moram priznati, „ničim izazvan“, da i sam spadam u takve grešnike, pošto sam davnih dana bio tzv visoki funkcioner u Srbiji. No, kako mi se srpski pasoš negdje zagubio, crnogorski će mi dobro doći kada budem prelazio granicu do vječnog počivališta na Biljegama u Donjoj Morači. Olakšavajuća mi je okolnost što se odavno, ni za šta, sem za spomenute Biljege ne kandidujem.
Znam, međutim, da unuk generala Arsa Jovanovića, naačelnika Generalštaba JNA, prve Brozove žrtve nakon Rezolucije IB, Miloš, predsjednik NDS, kao francuski student i doktorant, ima podosta problema sa dvojnim državljanstvom. I to je godinama, glavni adut njegovih kritičara. Uprkos tome što je samo poslanik, a ne kandidat za neke državne funkcije. Čak je dobio i pogrdni nadimak – Miloš „Francuz“.
Milošu bi se moglo zamjeriti štošta drugo, recimo njegovo pristajanje uz najnoviju koaliciju, na šta njegov đed Arso sigurno ne bi bio ponosan. Ali ovo…
Ovaj tekst ispisujem zbog četvrtog „slučaja“, koji bi, zaista mogao postati problem.
Riječ je o kandidatu za jednu visoku, ministarsku funkciju Srbiji, koji, kako se moglo čuti, ima naše i izraelsko državljanstvo. Možda i treće, SAD, s obzirom na to kako je njegov kolega iz Vašingtona u Beogradu, govorio nedavno, očinski toplo , o njegovim mnogim vrlinama. Ja bih dodao da je riječ o negdašnjem mladom članu „Otpora“.
A „Otpor“, kao što je, valjda, poznato, ima međunarodnu reputaciju, pa, sledstveno tome, i njegovi članovi mogu imati više pasoša…
Volio bih da ova priča ispadne bespotrebna i da sve prođe bez neprijatnih političkih posljedica. Ali, nikad se ne zna…
Bar neće moći da se kaže da na tako nešto nijesmo na vrijeme ukazali!
Obrni okreni, ni jedan od njih ne dolazi slučajno u poziciju da služi global nacistima. Naravno to ne znači da treba bojkotovati izbore, nego naprotiv, izaći što masovnije. Isto se odnosi i na Srbiju i na Crnu Goru, kao i na Republiku Srpsku. Jedna jedinstvena srpska stranka u Crnoj Gori, da ne bi rasipali glasove, otvorene poslaničke liste, da bi mogli birati ljude kojima znamo pasove unazad, koje poznajemo kao istinske patriote, časne i poštene ljude. Ima ih, mudro ćute, čekaju da prođe ovo „smutno doba“, mada mi se čini da su nama smutni vjekovi, posebno ovaj poslednji, sve se prebrzo dešava u svijetu, ni ćutanje neće pomoći. Korona šou nam je pokazala koliko da je opasno i ćutati. Jedan si od rijetkih koji se ne povija, jasno mi je da ne možeš puštit „jezik“, ali ti ipak hvala i za ovoliko, slamka među vihorove.