Goran Šarić, glas razuma iz Hrvatske: Pristojan narod slavi pobjede, a ne protjerivanje naroda

Hrvatski istoričar, teolog i žestok kritičar političkih elita u Hrvatskoj, Goran Šarić, ovih dana boravi u Srbiji. Za portal “Patriot” on je govorio o današnjoj Hrvatskoj. Srbiji, međusobnom konfliktu…

Njegova porodica u Rijeci dobila je ozbiljne prijetnje od hrvatskih nacionalista pošto je Šarić javno rekao da ne proslavlja „Oluju“ jer je Hrvatska u njoj očistila samu sebe od svog naroda.

– Moj rad bi se u Hrvatskoj mogao nazvati „Sve što nikad niste hteli znati o sebi, a imali ste koga pitati.” Nije ovo ni prvi, ni zadnji put da mi prijete. Na to sam već navikao. Intelektualac je po definiciji čovek koji se bavi stvarima koje ga se ne tiču. U današnje vreme ima malo intelektualaca, a mnogo intelektualnih prostitutki. Da sam se plašio prijetnji ili se vodio materijalističkim interesima, sad bih sedeo u Katoličkoj crkvi. Pristojni narodi slave pobjede u kojima su porazili vojsku jednake ili veće snage ili poraze u kojima su časno izginuli. Protjerivanje krajiške sirotinje praktično bez ispaljenog metka nije nikakav razlog za slavlje. Pogotovo u situaciji kada su, kao što i sami primećujete, Hrvatska i Srbija suočene sa demografskom katastrofom, kao uostalom i čitav Zapad. Nije uzrok tome samo loša ekonomska situacija, jer slične probleme imaju i bogate evropske zemlje, kao i jedna od najbogatijih i najuređenijih zemalja sveta – Japan. Kriza Zapada je prije svega moralna i duhovna, vrednosna i idejna. Samo povratak večnim vrednostima koje nadilaze hedonizam i konformizam može dati smisao ljudskom životu. To su istinska duhovnost, porodica i nacija. Ta matrica najviše se očuvala ovde, u Srbiji, među običnim narodom. Srbi se još imaju čemu vratiti, za Zapad je, čini mi se, prekasno- kaže Šarić. 

On je pokušao i da objasni korijene srpsko-hrvatskih sukoba.

– Istorija hrvatsko-srpskih odnosa je istorija teških riječi. I još težih djela. Bilo je, doduše, i svijetlih momenata. Međutim, trenutno je jedan od temelja hrvatskog identiteta narativ o Hrvatskoj kao žrtvi-pobedniku, a o Srbiji kao agresoru. Sve dok je to tako, iluzorno je očekivati bilo kakvo suštinsko poboljšanje odnosa. U jednom dijelu hrvatskog društva, možda čak većinskom, srbofobija je vrlo važna odrednica. Na tome onda poene skupljaju političke elite kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji, umjesto da se i jedni i drugi bave stvarnim problemima koji su isti svim ljudima na Balkanu. Više-manje svi hoteli, banke, telekomunikacije u Hrvatskoj u rukama su stranca, a oni zabranjuju Bajagin koncert u Karlovcu. U isto vrijeme, strani trgovački lanci poput „Lidla“ ušli su i u Hrvatsku i u Srbiju, sa cijenama većim nego u Nemačkoj, ali platama nekoliko puta manjim. Nikad nećete čuti Katoličku crkvu da o tome govori, ali će zato redovno organizovati klerofašističke tribine, na kojima negiraju genocid u Jasenovcu, pojašnjava Šarić.

Hrvatski istoričar poznat je i po stavu da Srbi nikad neće shvatiti da im Hrvati nijesu prijatelji, kao što ni Hrvati nikada neće shvatiti da im Srbi nisu neprijatelji.

– Mudri rabini kažu da ne vidimo svijet onakvim kakvim on jeste, nego onakvim kakvi smo mi. Hrvati Srbe gledaju kroz prizmu sebe, i obrnuto. Hrvatsko društvo se homogenizovalo i hrvatski nacionalni identitet se izgrađivao kroz sukob sa Srbima. S druge strane, u Srbiji nema jasno definirane ni nacionalne svijesti, ni nacionalnog identiteta, nego je na svim nivoima prisutan autošovinizam kakav nisam video čak ni kod Jevreja. Bez obzira na to što propagandni, psihološki i hibridni rat Zapada protiv Srbije nikad nije prestao, veliki deo odgovornosti za takvo stanje stoji na srpskim elitama, koje su prečesto onaj najgori, a ne najbolji deo srpskog društva, smatra Šarić. 

On se osvrnuo i na obnovu ustaštva u Hrvatskoj. Na tu pojavu EU blagonaklono gleda.

– Kad dođete u Rijeku, prvo što uočite jesu nove fasade na soliterima. To je sufinansirala EU. I to je slika i prilika Evropske unije. Važno je ono što se vidi spolja, a unutra cirkus, ljudi u dugovima, pod blokadama, banke im oduzimaju stanove… A fasada ružičasta. EU je važno da se sprovode zakoni koji njihovim korporacijama i bankama omogućuju da iz Hrvatske iznose ekstraprofite, sve ostalo tolerišu, pa čak i fašizam, pogotovo kad je on, kao u baltičkim zemljama i Ukrajini, rusofobnog karaktera. Hrvatske političke i intelektualne elite pokazale su se potpuno nesposobne u vođenju države i drugo im ne preostaje nego da dnevnik svaki dan počinje kao da je 1991. godine, zaključuje Šarić.