,,Glas Crnogorca“ 1873: Braćo Srbi iz Crne Gore i ostalih srpskih krajeva, pokrenimo svu srpsku snagu za braću našu u Bosni
Srpska tri prsta
Crna Gora nije u izobilju, naročito sada u ovoj oskudnoj godini, ali to smo uvjereni, koliko može pružiće im pomoć. To se isto nadamo i iz drugijeh srpskijeh i Srbima prijateljskijeh krajeva, naročito iz Boke i Dalmacije, ovako je glasio apel za pomoć Srbima iz Bosne, koji je objavljen u ,,Glasu Crnogorca“ u septembru 1873. godine.
Cetinjski list pozvao je čitavu Crnu Goru da sakupi svu snagu da pomogne svojoj braći koja pati pod Turcima.
– Braćo Srbi, naša braća u Bosni užasno trpe. Od propasti samostalnosti cjelokupne srpske države njih je gnjavio Turčin, a sad je trpljenje njihovo prevršilo svaku mjeru. Da im se pomogne, moraće se pokrenuti, možda brzo, i njihova sva srpska snaga, poručio je ,,Glas Crnogorca“.
Dodaje se da su u najvećoj nevolji oni Srbi koji su izbjegli iz Bosne u Austriju jer se oni, kako se ističe u tekstu, sada ne mogu vratiti jer ih u Bosni čeka smrt, a u tuđinstvu propast.
– No, međutijem imamo pred očima znatan broj Srba iz Bosne u preteškoj i najvećoj nevolji. To su Srbi Bošnjaci koji su od zuluma valije bosanskog, Mustafa Asim Paše, prebjegli u Austriju. Oni se sada vratiti ne mogu jer ih u otadžbini njihovoj čeka smrt, a u tuđinstvu propast. Pomognimo zato braći svojoj, apelovao je list.
– Crna Gora nije u izobilju, naročito sada u ovoj oskudnoj godini, ali to smo uvjereni, koliko može pružiće im pomoć. To se isto nadamo i iz drugijeh srpskijeh i Srbima prijateljskijeh krajeva, naročito iz Boke i Dalmacije. Mi ćemo rado primiti svaki i najmanji rodoljubni prilog i oporavljati trpećima, a listu donijećemo imena priložnika, zaključuje se u pozivu za pomoć.
* Prvi broj ,,Glasa Crnogorca“ je štampan na Cetinju 21. aprila 1873, a poslednji 20. decembra 1915. godine. Ponovno je počeo izlaziti juna 1917. u Francuskoj, a u Italiji je 1922. štampan poslednji, 95. broj. Ukupno je izašlo 2374 brojeva.
Pročitajte još:
,,Glas Crnogorca“ 1873: Da! Crna Gora prijatelj je Rusiji i svojoj ruskoj braći!
danas nije ponos biti srbin ili srbkinja iz Srbije. Razvrat, blud, nepostenje je nacelo te srbe tako da ih se samo stidimo
od trenutka kad su srbijanci istripovsli da su glavni srbi, značenje riječi srbin se drastično promjenio, samim tim mnogi se više ne osjećaju tako
herceg, jedini koji se više ne osjećaju Srbima su takvi ka ti, koji bi sjutra iz interesa prodali i vjeru za večeru a ne samo naciju. Izdržali smo mi u svojoj pravoslavnoj vjeri i srpskoj naciji čak u vrijeme turske okupacije, a eto u mirno doba pod Titom i Milom mnogi se rasrbiše iz interesa. Ali nas i dalje ima dosta Bogu hvala koji ne prodajemo pradjedovsku vjeru i naciju za pun stomak i dzep.
To su Srbi bošnjaci. Toliko o posebnosti „Bošnjačke“ nacije.
Odkud nama to namećete „Srpska tri prsta“?
I slepac vidi da su to ustaška tri prsta Vuka Draškovića i SPOvaca. Samo ste oskrnavili srpsku zastavu postavljajući ispred nje ovaj ustaški fašistički (nacistički) simbol.
Pogledajte na litijama kako pravi Srbi pozdravljaju sa „tri prsta“ – sastavljeno.
Vi mangupi to po sistemu „Srpska latinica“?
Montenegrini (ustaše) u nokdaunu!
Da su Cetinjani i Cgci ikada išta vrijedili ne bi im se desilo danas ovo što im se dešava.
Tako je to. Nekada ponos srpskog roda, danas ponizni Sekulin okot.
Haaaa Komlene, vidji sto cini ova VeljeSrpska propaganda