Gdje smo ovo

„Gdje smo ovo? Da li smo već u Albaniji, Sloveniji, Slovačkoj, Češkoj, ili dalekoj Litvi? Uporna latinica na javnim gradskim mjestima, napadno prisustvo nespretnih engleskih natpisa, a ipak se čuje slovenska leksika – gdje smo ovo? Može li biti ovo Crna Gora o kojoj sam nešto saznao iz knjiga, je li Njegoš živio u ovoj zemlji? Je li Crna Gora danas samo po ovim brdima, i kamenju? Otkud ova uporna priča o evropskim integracijama, zar vi nijeste Evropa? Pa vi ste najbliži Grčkoj, odakle je krenula Evropa. Zar vi u Evropu treba da idete preko Amerike? Ništa mi nije jasno. Kakva je ovo ubitačna propaganda za NATO pakt!? Zar vas NATO nije bombardovao, zar nije razgromio Jugoslaviju“, pita me moj prijatelj Jaroslav, s kojim putujem po Crnoj Gori iz gradića u gradić, i svraćamo u kafane na crnogorsku lozu. Jaroslav dolazi iz starog ruskog grada Jaroslava. Obilazi slovenske zemlje i kulture, od Kamčatke do Praga i Dubrovnika. Razumije srpski jezik, ali više na osnovu opšte slovenske leksike i morfologije? Kao i svi ljudi koji imaju širi pregled stanja slovenskog naroda i svjetskih zbivanja, odmah uočava neke važne stvari, koje mi kao da ne vidimo, a nema neki hendikep, što mnoge stvari naše svakodnevice u koje smo se upetljali i spetljali ne zna. „Da mi nijesmo na Aljasci?”, pita… ”Da vas Rusi nijesu nekad prodali Americi, pa to zaboravili? Ili, da li nijesmo negdje u Argentini ona je nekad bila deponija raznih ekstremnih ideologija – od fašističkih do komunističkih frakcija. Kad slušam vašu televiziju, kad pogledam vašu štampu, ne osjećam blagorodstvo slovenske duše, sve neke istrage, pretrage, procesi, krimina, nerasvijetljena ubistva. Da li je vaša stvarnost zaista takva? Gdje je blagorodstvo slovenske duše? Ja vidim i osjećam to blagorodstvo na licima vaših ljudi, ali još ne mogu da znam gdje sam. Da nijesmo možda u Azerbejdžanu po primorju se čuje neka mješavina arapskog i slovenskog jezika? Da nijesmo u Turskoj? Možda je ovo Turska sve od Kosova, a srpske narodne pjesme bile samo egzil bundžijama, bogotražiteljima, guslarima i pijancima? Ne nijesmo u Turskoj, negdje smo u nekoj slovenskoj državici, koja treba da se do kraja preorganizuje. Duša je slovenska, osjeća se, a namjere su neslovenske! To vam tako, vjerovatno, nameću vaše vođe?! ‘’Čto slučilos s geroičnim Černogorcam”? Još malo, pa će se i vaša leksika teško identifikovati. Stranci, ili, daleki potomci rasutih Srba kad dođu ovdje, govoriće domorocima: Podsjećate me na nekog poznatog, ali ne mogu da znam ko ste. Ako ne znate baš ko ste sad, pokušajte da mi kažete ko ste bili nekad.

Vidim, vaši politički prvaci više liče na NATO agente, nego na državnike, ako se predstavnici ove države mogu tako nazvati. Istina, u intenzivnim tranzicionim procesima postkomunističkih prostora nijedna ta država nije sigurna da je država. Evo, Rusija je tek sad pokazala da je slobodna država, i uzbunila cio zapadni svijet, pa i slovenski. Na ovaj ili onaj način. Amerika i Evropa pretvaraju se u histerične tetke, bolje reći karakondžule, koje opominju Rusiju da će je stići kazna, ako ne pogne glavu i ne stane sa svojim imperijalnim namjerama. Znate, „tranzicija“ je eufemizam za neutralizaciju naroda. „Narod“ je kategorija iz vremena romantizma. Lokalnim liderima još je dozvoljeno da upotrebljaavju tu žvaku „narod“, koji je na tim prostorima osuđen na nepostojanje, ali u jeziku još „postoji“, da bi bio do kraja neutralizovan. Ovom ostatku naroda ostaće na kraju da čisti ulice, da zalivaju gradeko zelenilo, i rade druge komunalne poslove. Dozvoliće im se da komuniciraju na svom domorodačkom jeziku, a u državnim službama, naravno, komuniciraće se isključivo na engleskom…“

Rekoh mu: „Dragi Jaroslave, tvoja pitanja i zabrinutost su na mjestu! Misliš kako često i ja pomišljam, ali kod nas ima i onih, usamljenih pojava, koje duboko uzbude i obraduju. Kao da je ovo na površini sve privid i laž, a unutra istina. Evo pogledaj jedan primjer NATO propagande na našem Univerzitetu“. Izvadim lap-top, i nađem prilog gdje poslije propagande ministra finansija Žugića ustaje studentkinja Đurđina Turković i jasnim, srčanim, gospodstvenim tonom skreše ministru u lice da se „prodao za dolare da bi trovao um mladim ljudima“, šireći dobrodošlicu „krvničkoj organizaciji NATO-a, koja nas je ubijala i gazila“. Potom, bacivši propagandni materijal NATO-a pod noge, kaže: „Evo, ovako ga gazim pred vama, kao što su oni gazili nas“. Vidi, ima sjajnih primjera u našem narodu, dragi Jaroslave, kažem mu. Kao da ustaju iz „Gorskog vijenca”!

(AUTOR JE KNJIŽEVNIK)