Galijašević: Zapad i njegova politika protektorata pobjedili su u FBiH, ali su poraženi u sudaru sa politikom Dodika!

RS je izvor najvažnijeg spoljnotrgovinskog suficita Srbije – pri čemu se u RS ne živi ništa lošije nego u Srbiji, iako je Srbija često vrlo kooperativna sa Zapadom, a RS u konfrontaciji zbog odbrane svog statusa. U RS se ne živi ništa gore nego kod Bošnjaka koji su bili poltroni svakoj imperiji ili u Hrvatskoj, pod krilom Zapada.

Srbiji ne treba politika u kojoj će Jelena Trivić, britanski špijunčić, doći u «Oko magazin» na RTS-u, šest sati prije početka izborne tišine. Srbija treba da sebi postavi pitanje – kakvu Republiku Srpsku želi. Želite li slabi privezak, želite li NATO snage na granici BiH i u RS, želite li RS kao neprijateljsku tvorevinu, kao vrata kroz koja ćete u NATO i vi proći lakše? Ako želite, onda vam je ova Republika Srpska smetnja. Onda morate dovesti američke i britanske špijune na vlast.

Poraz Izetbegovića je strateški poraz ideologije osvajanja prostora džihadom. Radikalnom islamizacijom Bošnjaka doveo je do toga da Bošnjaci izgube osjećaj da BiH treba da bude zajednička država. Međutim, i SDP, kao i SDA, ima cilj da se Bosna unitarizuje! Razlika između SDA i SDP je u tome što je SDP vrlo negativno nastrojena prema predjedniku Turske Erdoganu, Iranu i Saudijskoj Arabiji. SDA je pobjedila u svim muslimanskim kantonima, osim Sarajeva, tako da pobjeda SDP i nije mnogo uvjerljiva.

Ekspert za bezbednost Dževad Galijašević dao je intervju Serbian Radio Chicago posvećen izborima u BiH.

Njegova početka procena je: „Dodik je pobjedio, a Izetbegović izgubio“. Razgovor je dalje tekao ovako:

Kako komentarišete rezultate izbora?

– Veliki pobjednik je SNSD jer je to najuticajnija stranka u cijeloj BiH. Dobila je dvije važne pozicije koje se biraju direktno -predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH. Dodik je pobjednik u tri četvrtine opština u RS. Njegov SNSD će formirati vlast i ima dovoljno kapaciteta da to uradi sam.

Kad se na to doda koalicioni potencijal u koji ulaze Socijalistička stranka Petra Đokića i Čubrilovićev Demos, Ujedinjena Srpska Nenada Stevandića, pa i pozicija Nenada Nešića – jasno je da Dodik predvodi koaliciju koja ima više od dvije trećine podrške u parlamentu i sposobna je da očuva stabilnost RS.

Stejt department, Velika Britanija i Njemačka, uz mehanizme EU, NATO, NVO i medija predvode ideju da u BiH treba da se vodi politika protektorata. Oni su pobjedili u Federaciji, ali su poraženi u sudaru sa politikom Dodika!

Oni nisu uspjeli da poraze Dodika i da promjene ljude iz RS, iako su se služili raznim igrama – pa čak i sumnjivim situacijama kao što su glasanja pojedinih koalicionih partnera pri izboru predsjednika RS.

Podrška (koalicionih glasova) za Željku je bila veća nego za Dodika što pokazuje političku režiju i dogovorenu aktivnost. Pokušalo se srušiti Dodika na ovim izborima – umanjiti njegov kredibilitet.

On je jedini stvarni nacionalni državotvorni lider na Balkanu! Zapad je htio da na ovim izborima ukloni i njega i njegovu ideju sa političke scene.

Njegova politika je politika Dejtonskog sporazuma, koji je RS stavio u rang države koja brine o sebi, zarađuje za sebe i ne gura ruke u tuđe džepove, kao političko Sarajevo.

Kakva Republika Srpska je potrebna Srbiji?

– Trebalo bi da je Srbiji potrebna jaka RS koja će biti strateška dubina same Srbije. Dodik je to postigao:

1) RS je izvor najvažnijeg spoljnotrgovinskog suficita Srbije – pri čemu se u RS ne živi ništa lošije nego u Srbiji, iako je Srbija često vrlo kooperativna sa Zapadom, a RS u konfrontaciji zbog odbrane svog statusa. U RS se ne živi ništa gore nego kod Bošnjaka koji su bili poltroni svakoj imperiji ili u Hrvatskoj, pod krilom Zapada.

2) RS je natjerala BiH da ne uđe u NATO pakt. To Srbija treba da podrži. Srbija je navodno statusno neutralna iako je IPAP-om i drugim sporazumima daleko više odmakla u saradnji sa NATO nego BiH koja je pod NATO okupacijom.

3) RS je nametnula Bosni da ne prizna Kosovo i da se ne uništi srpski identitet koji je tamo sijan desetinama vjekova, gdje ni jedna rječica ni ulica nisu imale albanski naziv do okupacije 1999.

Tako je Bosna stala geostrateški iza leđa Srbije.

Nije knez Lazar otišao na Kosovo zbog mita, nego zato što je vojnički znao da se Srbija ne može braniti u Nišu i Beogradu. Ako pada Kosovo, pada cjela Srbija.

4) Stav Dodika, njegovo «NE» sankcijama Rusiji je moralni stav. Srbe je NATO bombardovao. Potom su uslijedile sankcije. Ako bi se Srbi uključili u uvođenje sankcija svojim prijateljima, bilo bi to ismijavanje vlastite istorije!

NE NATO paktu, NE Kosovo i NE sankcijama. To je politika Milorada Dodika i takva politika bi normalnoj Srbiji bila potrebna.

Srbiji ne treba politika u kojoj će Jelena Trivić, britanski špijunčić, doći u «Oko magazin» na RTS-u, šest sati prije početka izborne tišine. Ili, politika u kojoj će Mirko Šarović, predsjednik SDS biti intervjuisan na udarnoj nacionalnoj televiziji u Srbiji.

Ako Srbija bira između personaliteta Trivić-Šarović, a ne politiku NE NATO paktu, NE lažnom Kosovu i NE sankcijama, onda Srbija treba da se preispita i da sama sebi postavi pitanje – kakvu Republiku Srpsku želi. Želite li slabi privezak, želite li NATO snage na granici BiH i u RS, želite li RS kao neprijateljsku tvorevinu, kao vrata kroz koja ćete u NATO i vi proći lakše?

To je ključno pitanje odbrambene politike Srbije. Na tim pitanjima Srbija treba da definiše svoju politiku. Želite li u NATO, želite li zaista priznati Kosovo i želite li uvesti sankcije Rusiji. Ako želite, onda vam je ova Republika Srpska smetnja. Onda morate dovesti američke i britanske špijune na vlast.

Šta podržava Srbija podržavajući Jelenu Trivan?

Vučić i Dodik sarađuju i sreću se na raznim skupovima, i nadam se da razmjenjuju informacije i koordiniraju i nadam se da u Beogradu ne postoje dovoljno snažne odmetnute snage.

Trivić i PDP su «muslimanska braća» za Republiku Srpsku. Oni su jutro poslije izbora bili u britanskoj ambasadi u Sarajevu. Zamislite da neko ko je izgubio izbore bude primljen kod zamjenika ambasadora sa zahtjevom da se ponove izbori u cjeloj RS.

Zamislite to licemjerje da se ne skriva podanički odnos prema Britaniji i to da ste njihovi špijuni. Pogledajte koliko je novca dobila PDP za kampanju. Procurio je izvještaj generala Nacionalne agencije za bezbjednost SAD koji kaže da Trivić traži da se umiješa u retoriku SNSD.

Tražila je da prodaje patriotsku priču, dok je, kako piše, spremna da slijedi politiku deinstitucionalizacije i razvlašćivanja RS. Ona je spremna da realizuje politike slabljenja entiteta i uklanjanje blokada.

Komšić je opet izabran bošnjačkim glasovima. Plenković je preglasavanje nazvao nezdravom porukom. Milanović je Komšića nazvao prevarantom i rekao da je spreman da podrži teritorijalnu samoupravu Hrvata u BiH. Sarajevo je reklo da će Milanović biti proglašen za personu non grata…

– Komšić je britanska priča, antihrvatski član Predsjedništva koji cio svoj kabinet i saradnike bira iz redova Bošnjaka. Hrvati to neće dugo trpiti, otpor će biti snažan, političke odluke istrajne i sve će raditi uz podršku Vatikana, Berlina i pojedinih katoličkih centara Evrope.

Ambasador SAD u Sarajevu Majkl Marfi: „Nećemo BiH prepustiti Rusiji!“

Ako proglase ujedinjenje hrvatskih kantona u jednu teritorijalnu jedinicu i važenje određenih propisa na tom terenu, to će biti opasna igra jer moraju negirati legitimitet visokog predstavnika, a tada bi visoki predstanik postao instrument za kažnjavanje Hrvata. Hrvati bi onda morali da krenu putem kojim ide RS, a to je da se zapadni intervencionizam i OHR stavi gdje i pripada, na nelegitimno razbojničko mjesto.

 U kakvoj se sada poziciji nalaze Izetbegović i SDA?

HDZ može vratiti u političku igru Izetbegovićevu SDA, a da onda i od SNSD zatraže da budu dio zajedničke koalicije na nivou BiH. Tako bismo imali podjeljenu političku moć u Sarajevu. U Parlamentu i izvršnoj vlasti bi bio uticaj SDA-HDZ-SNSD, a u Predjsedništvu BiH bi bila Cvijanović i antihrvati Komšić i Bećirović.

Komšić je ovaj put bio preskup za SDA koja mu je organizovala biračko tijelo. Kada je to tijelo zatrebalo stranci, SDA ga nije mogla vratiti sebi.

Poraz Izetbegovića je strateški poraz ideologije osvajanja prostora džihadom. Radikalnom islamizacijom Bošnjaka doveo je do toga da Bošnjaci izgube osjećaj da BiH treba da bude zajednička država.

Ako je zajednička, onda ne smijete provocirati jednog stranca da nezakonitim i nemoralnim rješenjima produbljuje sukobe tri naroda.

Međutim, i SDP, kao i SDA, ima cilj da se Bosna unitarizuje!

Razlika između SDA i SDP je u tome što je SDP vrlo negativno nastrojena prema predjedniku Turske Erdoganu, Iranu i Saudijskoj Arabiji.

SDA je pobjedila u svim muslimanskim kantonima, osim Sarajeva, tako da pobjeda SDP i nije mnogo uvjerljiva.