Galijašević: Srbiju na „liniju vatre“ izvodi mreža koja se finansira sa najvišeg globalnog nivoa

Prenosimo analizu eksperta za bezbednost Dževada Galijaševića u programu TV Pink povodom pitanja: da li je prekompozicija moći na Balkanu nešto što treba da nas uznemiri i kako funkcionišu strane agenture na našim prostorima.

Bosna i Hercegovina je carstvo obavještajnih službi, s obzirom na to da ni jedna nije inkriminisana. Jedina obavještajna agencija BiH je napravljena, organizovana i kadrovski usmerena od strane Velike Britanije.

Jedan od tjelohranitelja iz britanske ambasade nam je bio prvi direktor obavještajne agencije u dva puna mandata, a danas je ambasador pri NATO.

Ciljevi britanske politike i njeni geopolitički interesi na Balkanu teško da su se mjenjali posljednja tri vijeka. To je uvijek bilo ograničavanje ruskog uticaja, a imali smo i faze djelimičnog ograničavanja njemačkog uticaja.

Možemo razumjeti britanske ciljeve, ali je glavno pitanje kakav je naš odgovor!

Nije više u pitanju samo prikupljanje informacija ili uspostava kontakata. Britanci su odavno uspostavili kontakte na Balkanu.

Srbija je za njih najvažnija zemlja ovog prostora. Ona je, u stvari, srce Balkana i bivše SFRJ. Ona je jedina organizovana država: Hrvatska i Slovenija su marionetske države, a BiH, Makedonija, Crna Gora su protektorati, kao i Kosovo, u većoj ili manjoj formi.

Saradnička mreža koju su Britanci uspostavili u Srbiji, dobila je posebnu moć poslije devedesetih godina. Tada je postala dio javne bezbjednosne obavještajne i mreže cijele Srbije.

Ne govorim samo o Kanvasu ili Otporu, ili o strukturama o kojima je govorio njihov tvorac Srđa Popović.

Bilo bi zanimljivo da se u Srbiji napravi jedna serija o porodici Popović. O Srđi mlađem i Srđi starijem, barem sa aspekta njihovih knjiga – o onome što su oni napisali u „Nedovršenom procesu“ protiv Đinđića.

Vidjeli bismo kako se javnost usmjerava i skreće sa uloge britanskih službi u ubistvu premijera sklonog njemačkim geopolitičkim interesima. Ali, vidjeli bismo kroz mlađeg Srđu Popovića kako se od vanrednog profesora Harvarda postaje rektor na najstarijem škotskom univerzitetu „Sent Endrjuz“. I, kako on zamišlja „Mustru za revoluciju“ – za rušenje Srbije.

Danas, kroz fakt-čeking mrežu, Srbija je gotovo javno napadnuta.

Ako pogledate KRIK, Istinomer, Raskrinkavanje iz Bosne ili Crne Gore, Faktograf iz Hrvatske, ako pogledate Junajted medija u Srbiji ili KKR Grupu i njihovo djelovanje, vi ćete vidjeti – finansijere.

Ustvari, mreža finansijera je sa najvišeg globalnog finansijskog i obavještajnog nivoa.

Ona je duboko antisrpska. Jasno je da je njihovo djelovanje neprijateljsko djelovanje.

Ključno je pitanje: šta je odgovor na djelovanje ove mreže, ne samo u sferi informisanja i kreiranja javnog mišljenja, nego i u sferi kontrole i nadzora nad tajnim i javnim službama, u sferi pripreme kontakata za izvođenje agresivnijih akcija.

Danas, kada se geopolitički konflikti dižu na viši nivo i kada SAD, a Britanija im je glavni partner, dižu tenzije sa Kinom u Južnom i Istočnom kineskom moru, a sa Rusijom u Ukrajini, očito je da Srbija kao partner koji sarađuje sa ove dvije zemlje postaje zemlja na liniji vatre – kako su to govorili Amerikanci.

Očito je i da ova saradnička mreža više nije dovoljna za kontrolu situacije.

U tom smislu, treba biti posebno oprezan kada je riječ o bezbjednosti lidera Srbije i političkog sistema u Srbiji. U tom smislu treba konačno preispitati ulogu saradničke mreže u neprijateljskom djelovanju protiv same Srbije.

Ciljevi obavještajnih službi više nisu samo prikupljanje i analiza informacija sa nekog terena.

Ciljevi su daleko veći i interesi su daleko širi: kontrola javnih i društvenih procesa, uticaj na vladine odluke, čak i formiranje vlada i njihovo funkcionisanje, svrgavanje vlada i destabilizacija država, izvođenje terorističkih akata.

Dakle, sve je to u arsenalu djelovanja britanskih obavještajnih službi i uopšte tajnih službi.

Dobro je što u Srbiji postoji ozbiljna debata i što se u Srbiji zna razlikovati državni interes i državna politika u odnosu na ono što predstavlja izdaju državnog interesa.

U Bosni i Hercegovini ta granica ne postoji.

Šta je državni interes BiH, ako vama upravlja neki Savjet za implementaciju mira, ako vama upravlja neki Valentin Incko – propali diplomata slovenačkog porijekla, a inače iz Austrije, ako vama upravljaju razni visoki i specijalni predstavnici, ako svaki izborni proces prati dolazak britanskih specijalaca kroz razne vrste operacija: operacija „Padobran“, operacija „Igman“ ili neke druge?

Ako se iz BiH krene po ofanzivnom planu djelovati protiv Srbije kroz obavještajnu operaciju „Ušće“ koja je imala 12 operativno-tehničkih mjera – što je složeni napad koji je pratilo i djelovanje hrvatskih tajnih službi…

Dakle, kad se sve to uzme u obzir, Srbija mora računati sa tim da se na nju izvode napadi i iz njenog susjedstva, a istovremeno i iz saradničke mreže koja je masovna, brojna, ima svoje agente od uticaja na svim mogućim mjestima, ima ogromne logističke resurse. Pogledajte ko stoji iza tih resursa.

Pogledajte KRIK koji je usmjeren na destabilizaciju vlasti, na napad na predsjednika Vučića. Vidjećete da iza njega stoji Nacionalna zadužbina za demokratiju NED, što je obavještajni detašman Demokratske stranke Amerike, vidjećete da stoje Rokfelerovo bratstvo i Soroševa fondacija. Ali, vidjećete da novac daje i EU – što je ustvari pokušaj Njemačke da bude prisutna u tim procesima.

Na našem prostoru, njihovo djelovanje je javno. Naši odgovori su uvijek ograničeni – ja bih rekao – i diplomatskim pritiscima, i ekonomskom politikom i pritiscima i političkim djelovanjem.

Danas je obavještajna služba mač geopolitičkog interesa svake moćnije države.

I teško je nositi se sa tim, s obzirom na to da je Srbija ipak sama u nastojanju da bude država.

Izvor: Fakti.org