Galijašević: Nije moguća „Bolja SDA“ – najbolja SDA bila bi SDA koje nema

Piše: Dževad Galijašević

Kako je Stranka Alije Izetbegovića decenijama oblikovala svijest i politička stremljenja Bošnjaka?

Kako se SDA sukobljavala oko unutrašnje raspodjele moći i zašto je Titoizam kao kruta, staljinistička, bosanska, ideološka forma jugoslovenskog socijalizma – jedina građanska ideja za koju Bošnjaci znaju i kojom se diče?

Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini konačno su završeni i sve je uglavnom jasno.

Ovi izbori, održani u sjeni korona pandemije, pored trijumfa HDZ-a na hrvatskim etničkim prostorima te pobjede SNSD-a u 45 opština uz podjelu vlasti sa opozicijom u Banjaluci i Bijeljini, donijeli su velike potrese na „etničkom frtalju BiH“ koji kontroliše SDA.

Stranka demokratske akcije (SDA) izgubila je sva načelnička mjesta, u velikim gradovima: Tuzli, Zenici, Bihaću, ali i najznačajnije pozicije u sarajevskim opštinama: Centar Sarajevo, Ilidža, Novo Sarajevo, uz opštinu Stari Grad koju je i prije izbora držala opozicija.

Za SDA, Sarajevo je, ipak, najbitnije mjesto na planeti

Moć, uticaj i bijes stanuju u Sarajevu a mržnja se rađa kao izraz čaršijskog straha da bi jednom ta moć mogla nestati ili se dijeliti sa drugim narodima, multiplicira se i množi putem radikalnih a navodno građanskih, medija.

Sarajevo je veliki i važan grad svim Bošnjacima koji je kao urbani frankenštajn istorijsko i kulturno kopile osmanizma i germanske Evrope, prisiljeno ponekad uvažiti tu strašnu činjenicu da u njemu, i cjeloj Bosni i Hercegovini, postoje srpski i hrvatski, identitet i interes.

Oni koji idu u Sarajevo, ako žele biti poštovani i priznati kao dobronamjerni, moraju vjerovati industriji lažnih vijesti – sarajevskim medijima a ne svojim očima.

Prolaznici i gosti moraju zažmuriti na bradate fanatike i zakrabuljene žene, koje sreću na ulici a hvaliti „Evropski Islam“, koga u Sarajevu više uopšte nema.

Iako se mediji, stranke i stanovnici zaklinju u Evropski put, taj put je noćna mora, koju Sarajevo uopšte ne želi i koga se iskonski plaši. Zato poraz SDA nije poraz jednog stanja duha, još manje poraz feudalne osmanske svijesti, koja je vjekovima oblikovala duh i stremljenja sarajevskih i bosanskih muslimana.

Tačnije, SDA, definitivno, nije poražena od prave opozicije građanskih ili lijevo orijentisanih partija, već zbog unutrašnjih podijela: od svojih otpadnika, koji su formirali nove stranke ili nastupili kao nezavisni kandidati.

Te unutrašnje podijele u SDA nisu završene.

U ovom trenutku, u vrhu stranke i u članstvu, stvara se grupa politički agresivnih i ambicioznih kadrova koji bi da izvrše smjenu cjelog rukovodstva, sipajući  najniže uvrede protiv Sebije i Bakira Izetbegović.

Iz asocijacije mladih SDA Ilidža putem saopštenja je poručeno da ovako više ne može te da je narod kaznio bahato i nasilničko ponašanje koje se ukorijenilo unutar funkcionera ove stranke.

Novoizabrani načelnik Banovića Bego Gutić, uprkos pobjedi na izborima, kritikovao je vrh stranke jer mu nije pružila nikakvu podršku u kampanji, te je čak optužio i jednog od najbližih Izetbegovićevih ljudi, Safeta Softića, da je radio otvoreno protiv njega.

Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka podnio je ostavku na funkcije u Kantonalnom Odboru SDA Sarajevo, a načelnik Novog Grada Sarajevo, Semir Efendić, optužio je vrh SDA da je stranka zbog kandidata za načelnika Ilidže i prvog čovjeka KO SDA u Sarajevu Fikreta Prevljaka, gubila glasove od Sarajeva do Bihaća.

Osim Aljoše Čampare i njegovog rođaka Denisa Zvizdića, najglasniji zagovornici “bolje SDA” su i ratni šef policije u Tešnju i dugogodišnji parlamentarac,  Šemsudin Mehmedović, zatim novi načelnik Banovića Bego Gutić, i neki kadrovi sa lokalnog nivoa.

Također je u vremenu ovih turbulencija unutar SDA, pao u oči i istup Edhema Bičakčića, bliskog saradnika Alije Izetbegovića iz takozvanog zatvorskog kruga Mladih muslimana, koji je poručio Bakiru Izetbegoviću da „..mora što prije povući suprugu Sebiju sa svih političkih funkcija i vratiti pod okrilje SDA brojne disidente koji su imali značajnu ulogu unutar stranke“.

Njegovo eventualno pristupanje ovom bloku najavilo bi pokušaj povratka u SDA i drugih  uticajnih pripadnika Mladih mualimana i prijatelja Alije izetbegovića, koji su napustili SDA ili iz nje najureni. Ipak, pitanje je: kako bi to oni, mogli biti „Bolja SDA“

Naziv “bolja SDA” postao je i opcija novog imena, za slučaj da se mora formirati nova politička stranka.

Ta bi stranka već na svojoj osnivačkoj skupštini pokazala privrženost idejama Alije Izetbegovića, sama ceremonija bi obilovala ikonografijom Alije i ključna ideja bi bila upravo vraćanje na Alijin put.

Pa se zbog toga puta smjenjuju njegov sin i snaha?!

Svakako, da samo neupućeni mogu povjerovati u mogućnost da SDA bude bolja, slijedeći stranputicu na koju je Bošnjake doveo Alija Izetbegović koristeći SDA kao oruđe svoga nedovoljno promišljenog nauma.

Podsjećanja radi: kada je, 26. maja 1990. godine Alija Izetbegović u sarajevskom hotelu „Holidej in“ svoj prvi, javni politički govor u SFRJ i SR BiH započeo Bismilom („U ime Boga, milostivog, samilosnog) na osnivačkoj skupštini SDA, bilo je jasno, da pred tadašnjim Muslimanima stoji dug i trnovit put, praktično proces u kome će se konstantno mješati vjera, politika nacija i država, uvijek u korist, navodne vjere,

I ova takozvana, „Bolja SDA“ krenula je tim putem.

Da je to karikatura i ismijavanje vjere – najbolje potvrđuje činjenica da su se sarajevski pobjednici, a odmetnici od SDA, dogovorili da za gradonačelnika grada Sarajeva imenuju Bogića Bogičevića.

Zar može postojati veće licemjerje i ismijavanje Islama, kada, Alijini muslimani, izaberu za glavnog u Gradu osobu koja je ateista a u svome imenu, kao iprezimenu, nosi ime Boga? Samo po sebi, to je ironija bez premca.

Uprkos svemu, pokušaj da se „ljubav prema svojoj stranci“ nametne i izjednači sa ljubavlju „prema domovini“ ili prema vjeri, nije dao rezultate.

Vrlo malo ljudi je bolovalo od te političke i identitetske bolesti.

Nije li stoga paradoksalno da i danas, baš u ime vjere i vjerovanja, politike, istorije i identiteta, u Bosni i Hercegovini funkcioniše takva ideja uskogrudo shvaćenog prostora i njegovog interesa; neshvaćenog vlastitog i tuđeg identiteta; smisla i suštine društvenih odnosa te nacije, države ili istorije?

Jer, kome je, uopšte, potrebna Bosna i Hercegovina bez religijskog i etničkog identiteta njenih, ustavotvornih, naroda!? Uz koji, naravno, ide i njihova kultura, istorija, državotvornost!

Reći da je “Bogićevo bosanstvo“ zamjena, surogat, i to još bolji i primjereniji od “bošnjaštva“ „srpstva“ ili „hrvatstva“, besmisleno je jer nikakvih “Bosanaca“ nije bilo, nema, niti ih može biti kao naroda, pa je tako i ovo besmisleno “bosanstvo“ samo ekser zakucan u mrtvački sanduk u koji bi da smjeste, kao kakvog mrtvaca, žive i realno postojeće, istorijski, kulturno i državotvorno potvrđene, narode u Bosni i Hercegovini – Bošnjake, Srbe i Hrvate!

SDA to nikada nije mogla shvatiti ili prihvatiti i samo je bila smetnja neizbježnom rezultatu istorijskih procesa u kojima se ona raspadala i djelila da bi ostala ista.

Sve njene podjele, koje su samo bile sukob zbog sukoba oko kolača vlasti, krenule su još čim je osnovana, ali joj, nisu nimalo pomogle, niti su je učinile boljom strankom.

I kad su, odmah nakon osnivanja SDA, istu napustili  potpredsjednici:Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović; i kada je razočaran i naoružan ušao u rat i sa njom i sa Bošnjacima se sukobio „Krajiški Babo“, Fikret Abdić; i nakon što se mastilo na Dejtonskom sporazumu nije ni osušilo kada je otišao Haris Silajdžić, poslije njega, silom prilika, Bakir Alispahić, Hasan Čengić, braća Latić, pa Ejup Ganić, Edhem Bičakčić i svi „Mladi muslimani“ a za njima, Fahrudin Radončić….

Kada je Bakir preuzeo vođstvo u stranci, otišli su mnogi: Kasumović, Hadžibajrić, Fazlić, Konaković, Muzur, Šepić, Ahmetović, Kukić… i mnogi drugi, koji su napravili pokrete i stranke, postali načelnici i predsjednici opština i slavljeni kao nove nade evropske politike kod Bošnjaka. Ali, nisu ponudili ništa bolje od onoga što je SDA bila i što su bili sami dok su bili tamo.

Zato bi najbolja SDA bila ona SDA koje više nema.

(Izvor: Fakti)