Galijašević: Alija nije bio „sultan“, a ni musliman – radio je u interesu Amerikanaca i Engleza
1 min read
Agresivni „NATO Zapad“ je prihvatio sarajevski koncept patriotizma, koji formuliše i zastupa samo jedan narod i samo jedna vjera kao ideologiju negacije pravnog i političkog statusa druga dva naroda i njihovih religija.Neko bi rekao: Zapad voli Islam u Bosni, ali nije to baš tako.
Zapad je kroz Izetbegoviće (Aliju i njegovog sina Bakira), SDA i Muslimansku braću, Al Kaidu i ISIL, realizovao principe temeljnih interesa svog zlokobnog i pljačkaškog mentaliteta.
Istina je da Alija nije bio „ni Kalif ni Sultan“, jer nije bio ni musliman. On je svo vrijeme svoga političkog i mizernog,ljudskog života, bio tek maligna izraslina i politički karcinom na tkivu svoje zemlje, svog naroda i vjere kojoj je navodno pripadao i u koju se zaklinjao. Lagao je sve svoje: i najbliže i najdalje, ali je iskreno provodio ciljeve politike Engleza i Amerikanaca, uredno se pravdajući Arapima, Turcima i Irancima.
Bilo je to jasno, nakon pune mobilizacije sarajevskih političkih snaga u vezi sa podnošenjem godišnjeg izvještaja Savjetu bezbjednosti UN o radu kancelarije Visokog predstavnika u BiH. Uzbunu je izazvala vijest da bi Rusi i Kinezi mogli osporiti legitimitet Kristijanu Šmitu a da bi se za govornicom Ujedinjenih nacija, mogao pojaviti Predsjednik Savjeta ministara Zoran Tegeltija, koji je već bio stigao u Njujork.
Šmit je ekspresno pozvao u društvo, njemu pristajućeg, člana Predsjedništva Šefika Džaferovića pa su ova dva „dilbera“, Švabo i Bošnjak kao u doba Drugog svjetskog rata i zloglasne „13. SS Divizije – Handžar“, nastupili zajedno protiv Srba, ali i zalutalih Hrvata.
Iako im je za govornicom javno osporen legitimitet ipak su oni, ispričali šta su htjeli a sve je, na kraju, glasanjem, začinio ambasador dinastije Izetbegović, „stari sarajevski musliman“, zvani „Kiseli“, znakovitog imena „Sven“ i starog bosanskog prezimena „Alkalaj“. Njegova učestala antiruska glasanja, u ime cijele BiH, stvorila su kod neukih ljudi uvjerenje da je Bosna i Hercegovina, zavela sve moguće sankcije Rusiji, jer je inače poznato kako te sankcije i zavode ambasadori.
Nakon što je lično, Milorad Dodik demantovao te tvrdnje i poslao jasnu poruku: „Dok sam ja u institucijama vlasti – nikada ova zemlja neće uvesti sankcije Ruskoj Federaciji“.
Ubrzo se oglasio i Ambasador Rusije u Sarajevu, Igor Kalabukhov, i potvrdio Dodikove riječi, ističući ono najvažnije: „Mi znamo kako se donose odluke u institucijama BiH i znamo da odluke o sankcijama nisu donesene. BiH je za Rusiju, prijateljska zemlja i to će ostati“.
Čudno je bilo da zvanična Srbija nije povjerovala ni Dodiku ni Kalabuhovu, nego je nastavila sa dokazivanjem da je Bosna uvela sankcije Rusiji i da tu ni Dodik ni Republika Srpska nisu mogli ništa.
Na ove, ne baš dobronamjerne izjave u doba izbornih aktivnosti na svim nivoima u BiH, Republika Srpska je odćutila, izbjegavajući svađu sa „majkom Srbijom“. Ali, nisu ćutali Rusi: otkrili su da njihove državne kompanije: Gasprom, ZarubežNjeft, Optima grupa i Nestro Petrol, cijela Rafinerija nafte u Brodu pa Rafinerija ulja u Modriči i SBER banka – rade potpuno slobodno i bez ikakvih ograničenja.
Da nijedan ruski diplomata nije stigmatizovan niti protjeran; da nijednom političaru i zvaničniku nije zabranjen ulaz u BiH i da bi bilo nemoguće, zavesti bilo kakve sankcije, državi koja je pokrovitelj Dejtonskog sporazuma i član Savjeta za inplementaciju mira.
Koliko god puta Alkalaj glasao, nigdje u svijetu, osim možda u Srbiji, ambasadori ne uvode sankcije drugim državama.
Svakako je i problem što je ta BiH, zabranila ulazak 37. intelektualca iz Srbije, odlukom šefa Obavještajno-bezbjednosne agencije, kome je mandat istekao prije tri godine i koji ima tri lažne diplome, slavnog Osmice.
„Srbiji smo mi, bolan, uveli sankcije a ne Rusiji“, zlurado odjekuje Sarajevskom čaršijom.
Nakon debate u Savjetu bezbjenosti, Šefik Džaferović je konačno posjetio Memorijalni centar 9/11, položio cvijeće i odao poštovanje žrtvama terorističkog napada na „Blizance“ u Njujorku, što je trebao uraditi davno. Jer, da nije bilo njega, Šefika, taj memorijalni centar nikada ne bi bio napravljen: on je najzaslužniji što Amerikanci, konačno, imaju te dane i mjesta za simbolično obilježavanje nacionalne žrtve i stradanja.
„Sjećanje na 11. septembar opominje nas na nužnost borbe protiv zla i pošasti terorizma koja predstavlja prijetnju cijelom čovječanstvu“, poručio je Džaferović.
Istina je da su napad na NJTC Jedanaestog septembra, organizovali i izvršili bosanski mudžahedini uz pomoć odmetnutih dijelova američke obavještajne zajednice.
Veliki je broj, svjetskih terorista koji su voljom Alije Izetbegovića i uz pomoć i potpis: Mirsade Žutić Beganović, Bisere Turković i Šefika Džaferovića dobili novi „bosanski identitet“ i državljanstvo BiH, a među njima i glavni organizatori i izvršioci napada na Svjetski trgovinski centar: Halid Šeik Muhamed, njegov saradnik Remzi Bin Al Sibh, zatim glavni operativac Muhamed Ata kao i Zijad Jarah te dva pilota: Halid al Mihdhar i Nanjaf al Hazmi. Od 19. poginulih terorista – 14. ih je ratovalo u BiH a šest je dobilo i državljanstvo.
Nakon napada na WTC i Pentagon, među prvima je pismo dobila BiH. Interpol iz Vašingtona se tri dana poslije terorističkog napada obratio Interpolu Visbadena koji je proslijedio, ne baš prijatno pismo, Interpolu BiH.
Interpol BiH je Savjetu ministara, koji je tada vodio Zlatko Lagumdžija, dostavio SVOJU OBAVIJEST sa „uređenim pitanjima“ i zahtijevima.
Taj dokument, je pokazao da Obavještajna i Bezbjedonosna zajednica u SAD odlično znaju na koji način su korišteni resursi BiH u ovom napada u kome su bosanski državljani bili najvažniji organizatori i izvođači terorističkog napada.
Ekspresno, Alija Izetbegović je za sedam dana podnijeo ostavku u Predsjedništvu BiH a poslije mjesec dana napustio politički život ostavkom na predsjedničkom mjestu u Stranci demokratske akcije.
U roku od šest mjeseci, dolazi do raspuštanja Izetbegovićeve tajne službe – „Agencije za istragu i dokumentaciju – „AID“ koja se spaja sa Sigurnosnom Nacionalnom Službom – SNS, Hrvatske Zajednice Herceg Bosna i nastaje nova, Federalna Obavještajna Sigurnosna Služba – FOSS.
Poslije toga, mnogi mudžahedini su protjerani iz Bosne i Hercegovine, oduzeta su im državljanstva – zatim, mnoge humanitarne organizacije su dobile zabranu rada u BiH – zabranjena je Aktivna Islamska omladina kao radikalni islamistički podmladak SDA.
Zakašnjelo klečanje Šefika Džaferovića je baš korisno i Ameri mogu biti zadovoljni tim simboličnim pranjem krvavih bosanskih ruku, na zgarištu američke moći.
Pročitajte JOŠ:
