Filosofija i stvarnost

Piše: Ivan Milošević

Čemu danas filosofija? To pitanje postavlja se još od starih Grka, pa sve naovamo do savremenih filosofa. Svaki odgovor bio je tako formulisan da je zahtijevao nova zapitkivanja: Čemu filosofija? U ovom pitanju, zapravo, se nalazi i smisao filosofiranja. Filosofija i jeste filosofija, jer u svakom vremenu samu sebe dovodi u pitanje i nanovo kreće u osmišljavanje sebe same, ali i svijeta i čovjeka u njemu.

Tamo gdje se čovjek pita zašto je čovjek, filosofija počinje da diše i uvodi čovjeka u mišljenje o sebi samome, svijetu u kojem živi i iluzijama od kojih je naša i ovovremena stvarnost satkana.

Pitanje čemu filosofija je, zapravo, pitanje: čemu čovjek i svijet? I na to pitanje, barem iz ugla filosofije, nema odgovora – jer svaki odgovor važi za vrijeme ili epohu u kojem je dat, a novo vrijeme i nova epoha zahtijeva novi odgovor. Zbog toga je filosofija potraga za nesaznatljivim, potraga za suštinom koja nam stalno izmiče i dešifrovanje njenih rijetkih projava u stvarnosti.

Projave suštine, naravno, ne vide svi, naslute je samo oni koji se griju na ognju filosofije i njenoj upitanosti nad samom sobom i svojim smislom. To traganje za nesaznatljivim je ideja vodilja filosofije, a oni koji u toj intelektualnoj avanturi zastanu i proglase neku od brojnih pojava suštine konačnom, i koja objašnjava sve ono prije i poslije nje, postaju bez sumnje obrazovani ljudi, možda državnici, prosvijećeni političari, ali ne i filosofi. Jer filosofu ne priliči da staje na jednoj usputnoj stanici na putu do suštine (tu može samo da predahne). Njegova misija je da u ovom svijetu ne bude dio ovog svijeta, već njegov nemilosrdni kritičar. Filosof sumnja u sve što vidi oko sebe, pa sumnja i u sopstvenu sumnju, ali to ne radi da bi sebi obezbijedio neki lagodni intelektualni položaj, nego da bi druge poučio i natjerao da misle o sebi i smislu, te sa tih pitanja skinuo naslage manipulativnih ideologija, političkih mešetarenja i kvazifilosofskih odgovora.

Pa, čemu filosofija u našem vremenu? Kao i ranije, tako i u našem vremenu filosofija postavlja nemilosrdna pitanja i raksrinkava „ribare naših duša“ (Đuro Šušnjić). Nakon filosofskog propitivanja (zašto i čemu) padaju sve maske manipulatora našeg svijeta, od tobože velikih državnika do očeva nacije i humanista sa imperatorskim pretenzijama. Poslije filosofskog zapitkivanja svi oni, ogoljeni do kosti, prikazuju se kao prizemni, ali i nadareni, manipulatori koji višak energije ili duhovnog talenta, umjesto za otkrivanje suštine, koriste za vladanje ovim svijetom. Možda su se oni na prvom filosofskom stepeniku i pokazali kao filosofi, otkrili nešto od suštine, ali to saznanje, umjesto da upotrebe za nastavak intelektualne avanture, iskoristili su kako bi drugima nametnuli svoje saznanje i od njih stvorili vjerne sljedbenike. Oni koji traže sljedbenike uvijek kažu da znaju više od njih, te da bez njih ne mogu ništa, ali da zajedno mogu sve. U takvom društvu, filosofija nema šta da traži i bez imalo pardona ona napušta taj karavan i cirkus ljudskih sujeta i duhovne nemoći, i nastavlja putem gdje je samotnjaštvo intelektualni izbor i odgovor na filosofsko pitanje: Čemu?

Koga filosofija grije uvijek je zimomoran. Taj apsurd tjera filosofa da ne zastaje i ne predaje se čarima ovoga svijeta, jer njegov svijet je negdje sakriven iza svega toga i suština je njegovog pogleda na svijet. Vatra i zima kao na filmskoj traci smjenjuju se na filosofskom traganju i ne daju filosofu da bude čvrsto na nogama ni u ovom ni u onom svijetu („Putem je ovim grenje. I dublje li nas nema dublje se otvori spasenje“, Momčilo Nastasijević).

Zato svako vrijeme traži filosofa. On je taj koji saopštava njegovu suštinu, odvaja dobro od zla, smisao od besmisla, pitanje od odgovora. Filosof uvijek pita ono što niko ne pita, odgovara ono što neko drugi i ne sanja, kritikuje ono što niko ne kritikuje. On sumnja u ono što drugi smatraju nesumnjivim, on traži ono što niko ne traži, on na kraju voli ono što niko ne voli. Sudbinu samotnjaka i intelektualnog viteza koji nikada ne osvaja svoju princezu.