Fildžan Crna Gora

Piše: Božidar Rovčanin

U moru dobronamjerno, arhipastirski upućenih sintagmi svom narodu „paganskom pred raspeće“, blaženopočivše Njegovo visokopreosveštenstvo je uputio i onu poslanicu duboku, koja stala je u tri riječi, slova tri: „Fidžan CG“.

Naravno, nađose se odmah jadni pagani da tumače riječi kao da je Pandorino troslovje, a ne pokušaj oslobođenja Nade! Od mudrosti, zlonamjernici načiniše čudovište, a od lijeka otrov.

A šta to poručuje semantička sintagma „fildžan CG“? Da li je to krilatica koja treba da targetira i tangira Bošnjake ili Crnogorce u CG, ili nam nudi onoliko značenja koliko kadri smo da zahvatimo. Prema pameti. Neznavenima malo – pametnome dosta!

Fildzan je u osnovi grčkog ili hebrejskog porijekla, a u našem je slučaju turcizam i treba da nas podsjeća na imperiju koja nas je orobila, ali sa sobom donijela sve te džezve, rahatlokume, tufahije, duhane i kahve. Malo maka, šerbeta i opijuma, bureke, burazere, budale i batale, musterije, muštuluke i muštikle…

Fildžan je riječ koja bi trebalo da asocira na ropstvo. Fildžan je onih pet lukova na korotnoj crnogorskoj kapi. Mjera ropstva i granica orobljenog uma. Fildžan CG je orobljena CG čije spoljašnje, fizičko ropstvo i nije toliko bitno, koliko je bitno duhovno porobljavanje na koje se čovjek samoosuđuje, a režim mu samo pomaže.

Kada ste čuli u CG da neki intelektualac gradžanista kritikuje liberalni, ili korporativni kapitalizam koji je, recimo, kritikovao rođeni Amerikanac Luis Mamford još 1933? Kada ste čuli da se problematizuje bespogovorna i nesumnjiva teorija progresa, evolucije, tumačenja germanske ili latinske istorijske škole, euroatlantske integracije, da se polemiše o bipolarnom, unipolarnom ili polipolarnom pogledu na svijet, da se kritički govori o Haškom sudu ili o nju ejdžu makar u količini u kojoj se o tome govori na tv stanicama zapadne Evrope ili Amerike. Šta to u svijetu i životu nema alternativu? Kakva je to idolatrija ako EU nema alternativu, ili makar nema protivtežu na spekulativnom planu, makar? Naprotiv, cg umjetnici se bave industrijalizacijom i mašinizacijom, robotizacijom, uhljebljenjem prvenstveno, a nikako temama dehumanizovanoga prostora o kojima je davno, davno pisao, recimo, urbanista i arhitekta Frenk Lojd Rajt.

Kada ste čuli „građanski korektne“ naše stručne komentatore da su doveli u pitanje bilo šta što dolazi kao rješenje, kao doktrina i kanon iz neke kancelarije za Zapadni Balkan. E, ta zatvorena svijest i orobljeni um, to je fildžan CG koja će za svaku četvorolisnu djetelinu reći da je botanički pokušaj da se od CG napravi teokratija. Svakoga crnog odžačara ona će ocrniti da je koljač.

Kada će se iz aspekta humanosti čuti kritika bombardovanja ili agresije u ime humanosti 1999. Kada ćemo od lažnih humanista čuti nešto u korist zaštite čovjekovog dostojanstva: Čovjeka u Kninu, Čovjeka u Prizrenu ili Peći, Čovjeka u Srebrenici, Čovjeka u Zagrebu, Slatini ili Velici…a ne samo odbrane krnjih teorija genocida i raspravu o pravnim terminima. Kada ćemo osuditi komentar nekog “ intelektualca“ koji ono što se desilo nad jednim narodom u toku Prvoga i Drugoga rata ne može nazvati genocidom, jer, nažalost, međunarodno pravna definicija genocida nastala je tek nakon 1948? Da li se ovo zove nemoral? Kada ćemo vidjeti, recimo, okrugli sto u PG čija bi tema bila: Definicija rata i pravila ratovanja. Kada će to biti tema fildžan CG. Nikada!!! Kada je neki komentator učeni, crnogorski ispričao priču o Siriji, Libiji, Palestini, Osetiji, Dagestanu, Kongu, Nigeriji…

Do kada će se u fildžan CG sve sto je kritičko promišljanje, što je upitanost i savjesnost pred nečim što upravo nastupa ili što će se tek zbiti, ili preispitivanje dobronamjerno nečega sto je bilo, proglašavati desničarenjem, fašizacijom i remećenjem nekakvog neprirodnog, titoističkoga sklada i harmonije. Do kada će se plodotvorni, blaženi, sveti dijalektički skepticizam nazivati uznemiriteljem lažnoga sklada u prećutanim istinama. Da se harmonizujemo u dobrim namjerama!!!! Zašto bi bilo koje pitanje ili tekovina bili tabui. Ako se tumače i kritikuju remek – djela i vrhunci ljudskoga umijeća, vještine i mudrosti, šta je problem da se sa svih aspekata i strana sagleda i presuda u Srebrenici ili presuda u slučaju Državni udar, Zidani Most ili bilo koji sudski ili parlamentarni akt ili dokument. Pozivajući se nesumnjivo na mišljenje nekog zemaljaskog, korporativnog suda, zalažemo se za diktaturu istih. Ne smetnimo sa uma da zalažući se nesumnjivo za cementiranje nekog trenutnog naučnog dostignuća ili iskustva, štetimo istoj. Da se time zalažemo za diktaturu vaksera koji su za um štetni koliko i beskompromisni i fanatični antivakseri. Kome odgovara tabu ili kanon koji to nijesu. Je li spisak zabranjenih tema totalitarizam? Da li je sloboda i oslobođenje od 30. avgusta otvaranje pitanja i dijaloga svih zainteresovanih strana, ili dobronamjerno ćutanje o svemu što nam nije sasvim jasno, ili nam se čini netačnim, nepotpunim ili pogrešnim.

Nije valjda opasno voditi dijalog svih sa svima, po svim pitanjima i osnovama. Ili da ukinemo priču o demokratiji u CG? I o tome može da se polemiše! Što da ne? Bolje je i ukinuti, nego se u demokratiji bojati drugačijeg mišljenja.
Sjećam se, još smo u osnovnoj školi učili Isakovićevu „Kašiku“ sa početka pedesetih kao iskakanje iz klišea crno bijeloga svijeta. Navođena je kao književni primjer da u bijelome može biti nečega crnoga, što implicira da i u crnome može biti makar kakvoga bijeloga. Nisam provjeravao kako stvari stoje u današnjim čitankama. Vjerovatno u njima nema mjesta za mlađanog Isakovića, ali ima za komesare u crnim kaputima!!!

Da li smo shvatili dobronamjernu riječ Oca: „Fildžan Cg“?!!!