Feminizam (ni)je ženstvenost

U deceniji u kojoj se ravnopravnost polova smatra standardom modernog društva, savremeni feminizam je ušao u fazu duboke unutrašnje krize. Ono što je počelo kao borba za pravo glasa, obrazovanje, rad i izbor — preraslo je u konfuznu ideološku arenu u kojoj se sve češće gubi sama suština onoga što znači biti žena.

Od ravnopravnosti do borbe za moć

Ključna riječ ranog feminizma bila je ravnopravnost. Pravo žena da bude jednaka u izboru, ali ne nužno i u ulozi. Ta jednostavna formula u novijim godinama zamijenjena je terminom osnaživanje (empowerment), koji u sebi više ne podrazumijeva jednaka prava, već ulazi u teren moći – a svaka borba za moć, ma ko je vodio, povlači sa sobom hijerarhiju, dominaciju i takmičenje.

„Kad kažemo da nekoga ‘osnažujemo’, mi mu dodjeljujemo moć. Ali u toj moći prestaje partnerstvo i počinje borba – a onda nije više riječ o ravnopravnosti nego o nadmetanju“ – prof. K. H. Bjornson, Univerzitet u Oslu, esej o jeziku feminizma, 2021.

Upravo ova jezička promjena postala je dio šireg fenomena u kome se žene sve češće pozivaju da „budu moćne kao muškarci“, umjesto da budu jednako vrednovane u svojoj različitosti. To dovodi do paradoksalne situacije – žena više ne zna da li treba da bude kao muškarac, njegova suprotnost, ili i jedno i drugo u isto vrijeme.

Trans ideologija i nova neravnopravnost

Jedan od najkontroverznijih aspekata savremenog feminizma jeste odnos prema trans ideologiji. Borba za prava transrodnih osoba, iako prepoznata u ljudskopravnom smislu, dovela je do neočekivanog i bolnog sudara – ponovne dominacije muškarca u ženskom prostoru, ovoga puta u novoj formi.

U mnogim zemljama, biološki muškarci koji se identifikuju kao žene danas imaju pristup ženskim sportovima, svlačionicama, skloništima za žrtve nasilja, pa čak i kvotama za žene u političkom životu. Ta praksa, tvrde brojni kritičari, narušava osnovnu pravdu za žene kao biološku i društvenu kategoriju.

„Borili smo se za ženski prostor, a sada gledamo kako ga gubimo. Ironija je što to radimo u ime inkluzivnosti“ – J. K. Rouling, pisac i aktivista, 2020.

S druge strane, ekstremno liberalni glasovi poput Džudit Batler, jedne od vodećih figura postmodernog feminizma, insistiraju na tome da je rod društveni konstrukt i da je ograničavanje ženskih prostora na osnovu biologije – diskriminacija: „Feminizam koji ne uključuje trans žene, nije feminizam“ – Džudit Batler, intervju za „The New Statesman“, 2021.

Ovaj konflikt pokazuje duboku podvojenost savremenog feminizma – između onih koji insistiraju na biološkoj realnosti i onih koji brane fluidne pseudo identitete kao novu normu.

Tradicionalno ne znači nazadno

Kada se govori o ženstvenosti, tradicionalni glasovi sve češće dobijaju na aktuelnosti, ne zato što žene žele povratak u „kuhinju“, već zato što traže poštovanje za uloge koje nisu nužno povezane sa javnom moći, već sa privatnom vrijednošću.

„Biti žena znači imati sposobnost stvaranja, njegovanja, očuvanja. To nije manje vrijedno od komandovanja“ – Igumanija Efrosina, Manastir Pećina, Crna Gora.

Psiholog Džordan Piterson smatra da je feminizam u svojoj radikalnoj formi izgubio kontakt sa realnošću: „Ne možete očekivati da će društvo funkcionisati kad potpuno izbrišete prirodne razlike. Rod nije društveni eksperiment – on je biološka i evoluciona činjenica“ – Piterson, intervju za Daily Wire, 2019.

U regionu, sličnu poentu iznijela je političarka Marija Šerbeziš: „Nismo se borile da budemo iste kao muškarci. Borile smo se da budemo poštovane kao žene.“ – konferencija o ženskom liderstvu, Beograd, 2022.

Između izbora i pritiska

Globalni i lokalni trendovi pokazuju da je sve manje prostora za ženu koja ne želi da bude „moćna“, koja ne želi liderstvo, koja bira porodicu, vjeru ili intimnu sferu kao svoj prostor ostvarenja.

Takva žena često bude optužena da je „izdala“ feminizam. Ali upravo to postavlja ključno pitanje: da li je feminizam izgubio svoju suštinu onda kada je prestao da brani izbor i počeo da nameće oblik ženstvenosti?

Ženska istorija je istorija borbe: ne samo protiv muške dominacije, već i protiv nametnutih definicija od strane društva čija je težnja da im se ukine sloboda i pravo izbora kroz kulturne, religijske i druge rigidne restrikcije. Da li je feminizam danas zaista u službi žene – ili se žena sve češće prilagođava njegovim zahtjevima? Da li ženstvenost znači slabost ili posebnu snagu? I šta znači biti žena u svijetu koji od nje traži da bude sve – ali više nije siguran šta to sve podrazumijeva?