Feljton: Kad su vakat kaljali insani – nekad i sad (V dio)
1 min read
Istorija se ne piše na osnovu „raznih priča“
Možda ne bi smetalo da napomenemo i Rastoderovo, u svojoj studiji, polemisanje o zločinu upravo sa Đilasovim stavovima, jer u “Besudnoj zemlji” Milovan Đilas navodi i razloge ovih groznih ubistava, koje sam opisuje na osnovu, kako sam tvrdi, “raznih priča”.
Ako je suditi po intervjuu Đilasa sa Džordžom Urbanom, objavljenim 1979. godine u decembarskom broju časopisa „Encounter”, onda Rastoder konačno poentira, jer je za tu temu našao iskusnog sagovornika, pravog memoaristu i učesnika događaja.
Kao ilustraciju navešćemo iz intervjua samo nekoliko pitanja i odgovora.
Urban: Međutim, vi ste na obe (ili pak na tri ili četiri?) strane obnovili stara plemenska trvenja . Započetom lancu osveta i protivosveta data je nova, sveža životna snaga.
Đilas: Pokolja između muslimana i pravoslavaca, Srba i Hrvata bilo je u svakom slučaju. Ako išta, komunistička intervencija je doprinela da se ovakva katastrofa ograniči jer smo se često borili i protiv jedne i protiv druge strane istovremeno. Naravno, ne kažem da su komunisti bili anđeli – daleko od toga! Mi smo takođe morali dobrim delom odgovarati.
Urban: “Anđeoski” svakako nije pridev koji bih spremno povezao sa bilo kojim vidom vaše borbe. Jedan od mnogih primera divljanja koji mi se urezao u sećanje jeste vaš opis uništenja jednog zarobljenog italijanskog bataljona:
“Svi italijanski vojnici – ceo treći bataljon 259-te čete Murđe divizije – poslati su u smrt… Mnogi leševi bačeni su u reku Ramu. Nekoliko ih se zakačilo između debla i ja sam zajedno sa našim oficirima zlobno uživao pri pomisli kako italijanski oficiri na mostovima i obalama u Mostaru prestravljeni od užasa posmatraju Neretvu zagušenu leševima njihovih vojnika.”
Bestijalna stvar je i učiniti i uživati u tome.
Đilas: Apsolutno; međutim, dozvolite mi da vam ispričam kakvi su nas groteskni razlozi naveli da to uradimo. Nije bilo nikakve vojne potrebe da pokosimo ovaj bataljon. Vojnike smo mogli odvesti kao zarobljenike, ili smo ih mogli razoružati i vratiti ih – kako smo ponekad činili. Zašto nismo učinili ni jedno ni drugo? Zbog toga što smo bili pod prinudnom logikom slavnog sovjetskog primera. Okružili smo ove jedinice i tražili smo njihovu predaju: Međutim, one su to odbile.
Postojalo je nepisano pravilo u ono vreme u Crvenoj armiji prema kojem nikada nije trebalo poštedeti nemačke vojnike kada su okruženi i odbijaju da prihvate kapitulaciju. I mi nismo mogli, mislili smo, da se pokažemo manje oštrim i žilavim od Rusa – i eto zašto smo, kada su Italijani prinuđeni na predaju, poubijali ceo bataljon.
Urban: U čemu je zapravo to zlobno uživanje?
Đilas: Bilo je to, kao i u mnogim drugim slučajevima, pitanje ideološke nepomirljivosti i mržnje. Takva je, može se reći, priroda čoveka u ratnim uslovima. Nisam ponosan na to, jednostavno priznajem činjenice.
…Urban: Gledate li možda na sebe kao na jednu vrstu zabludelog sina koji je morao da se uvali u greh pre nego što je mogao da se vrati i pokaje?
Đilas: Ne, ne vidim nikakvu potrebu da se kajem; nema nikakvog iznenadnog preobražaja u mojim pogledima. Oni su se menjali postepeno i prirodno. Greh? Krivica? Ne patim ni od kakvog osećanja krivice, iako znam da imam mnogo slabosti i uvek se prisećam izvesnih stvari iz svoje prošlosti kojih se radije ne bih prisećao. Ipak, zbog toga ne patim.
Urban: Šta je sa vašim sećanjem na nenaoružanog nemačkog vojnika čije ste grlo prerezali i koga ste zatim udarali kundakom dok nije izdahnuo? I još jednog Nemca ste pokazali Raji Nedeljkoviću da ga ubode?
Đilas: O, apsolutno ne osećam nikakvu krivicu zbog toga. Bili smo u ratu. Da ga nisam ubio, on bi otkrio naš položaj, a nemački vojnici su bili blizu. Međutim, ja bih ga ubio čak i da nije imao tu mogućnost.
Urban: Zašto?
Đilas: Zbog toga što je bio Nemac i što sam ja njih sve mrzeo. Oni su ubili mnoge moje prijatelje – mrzeo sam ih kao naciju.
Urban: Mislim da se čovek ne može boriti u ratu bez ovakvih brutalnih instikata, postajući bolji…
Đilas: Čovek je slab, vrlo slab, životinja. Bio sam, moram vam to reći, ponosan kada sam čuo da su nemački gradovi zbrisani sa lica zemlje, da su na stotine hiljada civila ostali pod ruševinama! Takav je bio brutalan uticaj rata na moj mentalitet…
… Urban: Nije li pokazivanje lojalnosti komunizmu u takvim slučajevima išlo predaleko?
Đilas: Mislim da jeste. Međutim, dozvolite mi da vam ispričam još jednu stvar. Iako nikada ne bih mogao ubiti svoga oca iz osećanja privrženosti komunizmu, ne bih oklevao da izreknem smrtnu presudu bratu ako bi se utvrdilo da je pružao podršku neprijatelju ili da ga odmah pošaljem na partizanski sud.
Vjerujemo da je o Đilasovom odnosu prema zločinu komentar nepotreban, ali isto tako smatramo da je, bar što se ovih zločina tiče, o kojim govori u svom intervjuu, pravi memoarista i učesnik događaja.
Rastoder, dakle, po svom izuzetnom metodološkom postupku, sagledava istorijski događaj kroz literaturu, kojoj, naravno, daje mjesto u studiji prije dokumenata i prikaza u štampi iz vremena kada se događaj desio, jer u literaturi se nalaze, kako mudro zaključuje, „činjenice provjerljive u primarnom istorijskom izvoru“.
Da se još trenutak vratimo Đilasu i razmotrimo koliko su „provjerljive činjenice“ u njegovom literarnom štivu.
„U Šahoviću su vlasti dojavile pobunjenicima da će sprovesti za Bijelo Polje veću grupu muslimana pohapšenih pod izgovorom da budu spašeni, jer da im je život u opasnosti. Crnogorci su ove dočekali na zgodnom mjestu i pobili. Tu, na groblju kod Šahovića, ubijeno je pedesetak muslimana.“
Činjenica je da je na tom mjestu ubijeno 28 talaca, a ne pedesetak kako piše Đilas.
„I moj otac, koji nije bio sklon surovostima, nerado je pričao o svemu tome. I on je osjećao stid od sudjelovanja u tim zbivanjima, kakav vjerovatno osjećaju, kad se otrijezne, pijanci poslije izvršenog nedjela.“
Na kraju ovog pasusa Đilas stavlja fusnotu koja glasi:
„Zbog netačnih, pa i nedobronamjernih tumačenja, dodajem, istine radi: moj otac nije učestvovao u masakru, nego je bio pošao da zauzmu Bijelo Polje, pa ih je redovna vojska vratila.“
Provjerljiva je činjenica „nego je bio pošao (Nikola Đilas) da zauzmu Bijelo Polje pa ih je redovna vojska vratila.“
Od koga je trebalo da zauzmu Nikola Đilas i ostali Bijelo Polje? Zapaljivi i podstrekački govor na sahrani Boška Boškovića, u kom se krivica za njegovo ubistvo svaljuje na muslimane i poziva se na osvetu, drži i Niko(din) Cemović, „poglavar bjelopoljskog sreza“. „Osvetnici“, dakle, u surovi pohod polaze i na inicijativu „prvog čovjeka“ Bijelog Polja i onda odjednom, po Đilasu, kreću da „zauzmu“ Bijelo Polje. A, pored svega, svi koji su učestvovali u ovom događaju upravo su bili najveći zagovornici stvaranja Kraljevine SHS. Jedan od najžešćih boraca za ujedinjenje i novu državu je bio upravo Boško Bošković čijoj sahrani prisustvuju. Od koga, dakle, da zauzmu Bijelo Polje? Moguće – od sebe samih.
Đilas u ovom dijelu tvrdi i da njegov otac „nije učestvovao u masakru“. Ali isto tako malo kasnije navodi:
„Osuđivali smo oca što se i on poveo za gomilom, mada u pokolju nije učestvovao: kao bivši oficir, nije mogao izostati iza svojih kolega i svojih bivših vojnika, a da ne bude osramoćen.“
Da li ovoj rečenici treba komentar. Ili:
„On sam je pričao da je čitav pohod zamišljao drukčije, kao pogubljenje nekolicine muslimanskih prvaka. Ali sve se istrglo ne samo iz dizgina plemenskih glavara, nego čak i onih koji su zločine vršili.“
Šta ovi pasusi govore? Jeli Nikola Đilas učestvovao u „pohodu“ ili ne? Po Milovanu Đilasu – nije, a u stvari jeste.
Ovo su dakle, po Šerbu Rastoderu, pouzdane „činjenice“ Milovana Đilasa.
Da ovome dodamo još jedan prilog – Hakija Avdić tvrdi „da su masu od 2000 naoružanih Poljana, Kolašinaca i drugih predvodili: Nikola Đilas, penzionisani žandarmerijski major…“.
„Činjenica provjerljivih u primarnom istorijskom izvoru“ kod Đilasa ima napretek.
„Ubijeno je oko tri stotine pedeset ljudi, mnogi na grozovit način.“
Odakle Milovanu Đilasu ovaj podatak. Da li je i njega izveo iz „raznih priča“.
Činjenica je da nikada nije utvrđen broj žrtava u Vraneškoj dolini 1924.
„Najljepše je u svemu što Boška nijesu ni ubili muslimani, nego Crnogorci, kolašinski glavari. To je moj otac doznao kasnije, od pouzdana druga.“
Opet Đilas obznanjuje činjenice čak, posle ove rečenice, i opisom ubistva Boška Boškovića.
O ubistvu Boška Boškovića biće kasnije riječi, ali ono što je činjenica je da se nikada nije saznalo, niti je utvrđeno, ko je ubio Boška Boškovića.
Ovaj važni i respektabilni istorijski izvor Šerba Rastodera „Besudna zemlja“ Milovana Đilasa obiluje detaljima „masakra“ u svojim literarnim opisima koji su nastali na osnovu, kako sam autor mnogo kasnije navodi u intervjuu, – „bilo je za ovaj slučaj vezano raznih priča, koje sam ja unio u „Besudnu zemlju“, mada neke nijesu tačne“.
Vjerujem da nam neće biti zamjereno na upitima o istinitosti Đilasovih priča, koje se eto koriste, čak, kao istorijski izvor i validno svjedočenje.
Do istine o nesrećnom događaju u Vranešu valjda treba ići nekim drugim putem.
Taj put je isključivo upravljanje metodologijom istoriografije, a ne bavljenje „raznim pričama“ iz romanensknog štiva jer u njima ima „činjenica provjerljivih u primarnom istorijskom izvoru“.
Nadam se da će autori feljtona pomoći u rasvjetljavanju tog perioda na koji se niko, vjerujem, pretjerano ne ponosi. I da ne pretjerujemo, tragedije su se dešavale i prije i pole 1924. Stoga, nadam se da će feljton obuhvatiti i detalj koji profesor Rastoder, svjesno ili ne, preskače. Bitno za nauku, bitno za sagledavanje i razumjevanje pune istine. Istorijske prilike. Istorijske prilike treba objasniti, šta je predhodilo Vranešu te 1924. godine.
Pričati o Hirošimi, a ne pomenuti Pearl Harbor, Drezdenu, a ne pomenuti London, Srebrenici, a ne pomenuti Bratunac Vraneš, a ne pomenuti 1905/6, balkanske ratove i Prvi svjetski rat i ulogu muslimana u njemu, u najmanjem je jednostrano i površno, a možda i zlonamjerno.
Bitno je spoznati istorijske prilike u kojima se nešto desilo, pravilno, uz činjenice, utvrditi šta se desilo i onda dati tom događaju ocjenu. Da li je to bio zločin, genocid, sukob, ili nešto četvrto. drago mi je što se komunikacija među komentatorima odvija bez mržnje i uvreda i što gotovo niko ne spori da se nesreća desila i da su stradali nevini.
Da ovaj Brđanin ne brani Njegoša on bi načisto propao jer ga pismeni ljudi ne znaju branit!? Čudim se kako nije upotrijebio još uz ovo i gomilu psovkli jer mu je to uobičajeno. Ali ipak nije izostao onaj fašistički metod: Za jednog ubijenog Njemca biće strijeljano 100 Srba.Ovaj s brda prijeti Šerbu nešto slično: Na svaki udarac vratićemo ti …desetostruko, a pogotovu ako (mi) takneš vladiku Rada.
„VUK NA OVCU SVOJE PRAVO IMA KA TIRJANIN NA SLABA ČOVJEKA “ – „AL TIRJANSTVU STATI NOGOM TO JE DUŽNOST LJUDSKA NAJSVETIJA “ ,- „KOME ZAKON LEŽI U TOPUZU TRAGOVI MU SMRDE NEČOJEČSTVOM “ — ETO TO REČE NAŠ SVETI ČOVJEK VLADIKA RADE I SADA GA ŠERBO OPTUŽUJE SA NEKOM BEZOČNOM BRATIJOM ZA GENOCID I DA NJEGOŠA DANAS TREBA IZUČAVATI NA NEKI NOVI NAČIN , KAO DA NJEGOŠ NIJE IZUČEN , PROUČEN , NAUČEN I PRIZNAT ISKONSKOM MUDROŠĆU I HUNANOŠĆU LJUDSKOG RODA TE DANAS TREBA DA GA IZUČAVA I DAJE MU OCJENE NEKA POLITIKANTSKA BAGRA LEGIONARA „KNJIŽEVNIH I ISTORIČARSKIH KRITIČARA“ . ČERBO KAO VRLI LEGIONAR ADVOKAT TURAKA I POTURICA A I OVI ŠTO GA PODRŽAVAJU , HOĆE JEDNIM PRIMJEROM KRVNE OSVETE (KOJU NIKO NE PODRŽAVA ), DA NAM ZAMAŽE OČI I OPRAVDA 500 GODINA TURSKE OKUPACIJE BALKANA I POMORA BALKANSKIH NARODA , ROBSTVA , IZRABLJIVANJA NARODA ,NATURANJA VJERE , OBIČAJA I NJIHOVE AZIJATSKE „KULTURE“ RUŠENJA CRKAVA I SPOMENIKA NAŠE KULTURNE BAŠTINE , NABIANJE ŽIVIH LJUDI NA KOLAC DA UMIRU DANIMA ( PROČITAJ ŠERBO MALO IVA ANDRIĆA NE SAMO ĐILASA ) , ODSIJECANJE LJUDSKIH GLAVA I POIGRAVANJE SA NJIMA UZIMANJE BEGOVSKOG DANKA PRVE BRAČNE NOĆI ITD ITD . JESMO LI MI ŠERBO SRBI DOŠLI DA POROBIMI ANADOLIJU ILI SU TURCI DOŠLI IZ AZIJE A VI IM SE PRIDRUŽILI DA NAM SVE OVO RADITE PET VJEKOVA . LAKO JE SADA REĆI TO SVE JE NEČOVJEČNO ALI ČOVJEK JE NESAVRŠENO BIĆE RANJIVO I OSVETOLJUBIVO . JEDAN VELIKI SRPSKI PJESNIK JE NAPISAO „MENE SVE RANE MOGA RODA BOLE I S NJIME STUPAM KRSTU I GOLGOTI „“ A TI ŠERBO SADA PIŠEŠ KAO DA JE TO PRIMJER NEČOVJEČNOSTI KOJI SE DESIO VAMA POTURČENJACIMA OD STRANE SRBA A ZABORAVLJAŠ SVE ONO ŠTO STE VI PRIČINILI NAMA I DRUGIMA OKO NAS . BOLJE BI BILO DA NE POTPALJUJEŠ LJUDE JEDNE NA DRUGE VEĆ DA IH MIRIŠ KAO ŠTO TO RADI VELIKI EMIR – NEMANJA KUSTURICA , KOJI SVE RADI DA BI LJUDI BILI LJUDI . MI NIŠTA NIJESMO ZABORAVILI IZ NAŠE ISTORIJE I VALJANO I NEVALJALO , ALI NEMOJ DA MISLIŠ DA SVAKI UZROK NEMA SVOJU POSLJEDICU . NA SVAKI UDARAC VRATIĆEMO TI SA RAZLOGOM DESETOSTRUKO A POGOTOVO KAD NAM TAKNEŠ VLADIKU RADA GENIJALNOG BESMRTNIKA , KOJEGA MI SRBI SMATRAMO VELIČINOM DOSTOJNOM DRUŠTVA TOLSTOJA ,DOSTOJEVSKOG , BALZAKA , ŠEKSPIRA I MOGIH SVJETSKIH DRUGIH VELIKANA
NOLI ME TANGERE ! MOLIM TE ! NIJESAM TI JOŠ SVE REKAO .
Istina je da se veliki broj muslimana odselio za Tursku. Iako nemam precizne podatke, a nema ih ni profesor Rastoder, siguran sam da se veći dio zadržao u Kraljevini SHS. Pljevlja, Pazar, sela u Bosni su bila odredišta za veći dio prognanih muslimana sa svojih ognjišta, ali i dalje su u svojoj državi. Tako da ta činjenica uz onu, neko reče, a ja znam da je tako, muslimani iz Vramneša nisu bili ostavljeni bez svoje zemlje. Dakle jesu protjerani od strane okolnih stanovnika pravoslavaca, ali su zadržali vlasništvo nad zemljom. To nije slučaj sa Srbima sa Kosmeta nakon II svjetskog rata, dakle 20 godina kasnije. Muslimani su vrlo regularno prodavali svoja imanja nakon 1924. godine. I da ponovim Mijomire, užasne stvari su se dešavale, ali ne onako kako ih je predstavljao komunistički vođa Đilas i njegov nestašni učenik Rastoder. Pozdrav i od boga zdravlje.
I s moje strane pozdrav Aleksandru i Anonimnom i hvala što ste me podsjetili da mom kratkom komentaru dodam još jedan važan dio a to je objašnjenje zbog čega je Kraljevina SHS stopirala tu Šahovićku akciju? To što nije nastavljen napad na ostale muslimane prije svega Bijelog Polja i okoline.To nije znak njihovog čovjekoljublja i pravdoljublja već je bio glavni strah Kraljevine da će takav postupak imati vrlo negativne posljedice u Evropi i svijetu. Praktično tek osnovana Kraljevina SHS nije mogla da se nosi sa posljedicama svog fašističkog čina pa je morala da sve hitno zaustavi.Najbolji dokaz tome je što je sve postala državna tajna o kojoj niko nije smio da govori ili piše.Ne zaboravite da u pozadini svega tinja prikrivena ideja o velikoj Srbiji a ona je podrazumijevala prije svega etničko čišćenje ciljanog prostora. Prema tome, po mome mišljenju, pravoslavni narod ovog kraja ne smije na svojim leđima i savjesti da nosi krivicu za ovaj genocidni zločin. Nije to pravedno! Narod je oduvijek vjerovao svojim vođama i na njihov poziv išao u borbe do smrti. Kad ih je načelnik sreza Bjelopoljskog Niko(din) Cemović u govoru na sahrani ubijenog pozvao da „kazne poturice“koji su lažno okrivljeni, masa naroda je pomislila da ide da se bori „za krst časni i slobodu zlatnu“a ne u nekakav genocidni zločin.Ne smije se zaboravit ni to da je ogroman procenat tog naroda bio nepismen i da su guslarske pjesme jedino „štivo“ gdje su učili istoriju; da je napad na „poturice“ junaštvo opjevano u guslarskim pjesmama. Eto mog priloga da se skine moralna odgovornost za to sa naroda a da se prava odgovornost locira na glavnog predstavnika državne vlasti, načelnika Bjelopoljskog sreza,Niko(dina) Cemovića i Kraljevinu SHS.
Hvala potvrdio si moje tvrdnje.
„Cetinje“ i „Anonimni“ traže argumente da se zna ko je kriv. Evo argumenata a vi razmislite imate li šta protiv toga.
Moje ukazivanje da je kraljeviuna SHS kriva za genocid temelji se na tome da je njen načelnik bjelopoljskog sreza Niko(dim) Cemović pozvao rulju da se van zakona obračuna sa golorukim i nevinim narodom sela Šahovići. Pri tom je angažovao žandrmeriju da pohapsi muškarce koji bi ev mogli pružit otpor i pokupi nešto oružja što je bilo u selu da nebi neko od napadača stradao pa je sjutradan te pohapšene muškarce predao gomili koja ih je odmah poklala. Dakle ,Država i njeni službenici su glavni zločinci a ne nepismeni narod kojeg su nahuškali. Ta država se zvala Kraljevina SHS. Nikog nijesu procesuirali za taj zločin a sve je čuvano kao državna tajna te se o tome nije smjelo ništa pričat.To su ARGUMENTI a ne moja neopravdana mržnja prema toj Kraljevini koja ne zaslužuje da se sa bilo kakvim poštovanjem pomene.Vi je poštujte jer vam se ona takva sigurno dopada Tu nema ni najmanjeg zadaha mržnje Cetinjanine , nema ni bezočnosti gospodine Anonimni. Vi ovako ne komentarišete. Vi vašu istinu mjerite na kilo kao u kasapnici. To je bezočnost.Pozdrav ako ste ga zaslužili.
Postoji jedna stvar koja rusi tvoje teze. Ako je kao sto tvrdis kraljevina SHS planski unistavala muslimanski zivalj zasto je poslala vojsku i sprijecila unistenje muslimana u BP.Zasto srpska vojska nijje nakon oslobodjenja unistila muslimane.Mogli su to da urade,nista im nije stajalo na putu.Kao sto su tvoja turska braca uradila u Jermeniji.Nisu jer im to nije ni bio cilj. Turci su bili okupatori a poturice njihovi izvrsioci.Ti mi sad kazi kakav je odnos bio nakon oslobodjenja prema okupatoru i saradnicima okupatora u evropskim zemljama,recimo Francuskoj.Mada vidim da su za tebe turci bili poslanici kulturne rijeci i humanitarni radnici.Vidis kako Djido opisuje demokratske akcije saveznika prema civilima u Njemackim gradovima,da ne pominjem Hirisimu. Hocete li ti i Serbo napisati knjigu i o tome.Trebalo bi i te zlocine rasvjetliti i taj tabu treba razbiti,a ko ce drugi nego on. Siguran sam da ce svojim sjajnim istraznim metodama nesumljivo utvrditi da iza toga stoje Srbi.
Neka ste razobličili Šerbove falsifikate. Vi ste pravi!!!
Mijomire mali vraže. Ti nisi musliman niti Musliman. Oni nemaju takvih podlaca sigurna sam. U najgorem slučaju si neki prizetko koji se dokazuje tazbini. jasno da se radi o Dukljaninu, jer ko dtugi može neargumentovano bezočno i podlo iznositi komentare bez utemeljenja koji ne doprinose pomirenju niti da se istraži istina. Aj zdravo sad.
Cuj ti Miomire,ako imas problema sa Kraljevinom SHS,i dinastijom Karadjordjevic, to je tvoja licna stvar,i vec po kozna koji put to ponavljas,vjerovatno imas neki arhivski dokument pa nebi bilo lose da ga prilozis kao svoj dokaz,ako ne providno je i zalosno sta govoris.
Ako ti se pisanje i iznesena misljenja ne svidjaju,iznesi svoja bez politickoh zloduha,u svakom slucaju ovdje su tvoji komentari zadah mrznje ,i osobina malog psihopate,sto je tvoja licna stvar,ovdje ljudi pokusavaju doci do istine o jedno nedjelu,tvoje ucesce ovdje svjedoci samo to da ima jos takvih osoba kao te zle 1924.
Vranješkom dolinom se zbilja treba dobro pozabaviti!
Da li će ovaj feljton uticati na Šerba, ikoliko i kako? – Pitam se.
Nije to glavno pitanje već da li će saznanje o tom užasnom zločinu koji je organizovao lično načelnik bjelopoljskog sreza Nikodin Cemović, dakle država Karađorđevića, izazvati pravedan gnjev, ne toliko prema učesnicima koji su većinom bili seljaci željni pljačke vrlo primitivno guslarski vaspitani,već prema tadašnjoj srpskoj državi i kraljvini Karađorđevića koja je glavni inicijator i organizator svega toga!!!
Đilas: Čovek je slab, vrlo slab, životinja. Bio sam, moram vam to reći, ponosan kada sam čuo da su nemački gradovi zbrisani sa lica zemlje, da su na stotine hiljada civila ostali pod ruševinama! Takav je bio brutalan uticaj rata na moj mentalitet… – Istina, nažalost.