Feljton: Kad su vakat kaljali insani – nekad i sad (IV dio)
1 min read
Beletristika je, po Rastoderu, prvorazredno svjedočanstvo
Prikaz Đilasove knjige “Besudna zemlja”, u Rastoderovoj studiji o Vranešu, je od 235. do 255. strane. Dakle, 20 strana. U prikazu ovog romanesknog štiva, priči o “samoosvešćenju od predškolskog do gimnazijskog doba”, njegovim literarnim vrijednostima i umjetničkim dometima, Šerbo Rastoder na 13 strana, od ukupno 20, posvećuje priči o jednom događaju – Vranešu 1924. godine.
“Ono što, ipak, “Besudnoj zemlji” daje vrijednost prvorazrednog svjedočanstva je Đilasov opis pokolja u Šahovićima 1924. godine”, zaključuje Rastoder.
Na strani 251 navodi: ”Na ovom mjestu, u verziji knjige na srpskom, izostavljen je dio koji se nalazi u verziji na engleskom.” Potom citira najmorbidnije scene ubistava koje čine “osvetnici” nad muslimanima, a koje se nalaze u engleskoj verziji Đilasove knjige. Poslije citata opisa najužasnijih zločina Rastoder zaključuje: “Iako se može pretpostaviti zašto je u verziji na srpskom izostavljen najmorbidniji dio opisa zločina, uz pretpostavku da je to ipak uradio autor, a ne priređivač rukopisa, uočava se da je citirani dio iz engleskog izdanja mehanički odstranjen u izdanju na srpskom, jer se u nastavku priča o Sekuli, iako nema izostavljenog dijela, gdje se on prvi put spominje…”
Šta znači “iako se može pretpostaviti zašto je u verziji na srpskom izostavljen najmorbidniji dio opisa zločina”? Zašto istoričar Rastoder ne objasni čitaocima i naučnoj javnosti šta se to, po njegovom mišljenju, može pretpostaviti?
“Muslimanskom glasu” iz 1991. godine Milovan Đilas je dao intervju koji je izašao pod naslovom “Griješili smo prema muslimanima.”
Na pitanje novinara: “U “Besudnoj zemlji” objavili smo grozomornu istinu o pokolju muslimana u Šahovićima 1924. godine. Koji su motivi ovog pokolja?”, dio Đilasovog odgovora glasi: “Bilo je za ovaj slučaj vezano raznih priča, koje sam ja unio u “Besudnu zemlju”, mada neke nijesu tačne.“
I pored ove izrečene Đilasove tvrdnje Šerbo Rastoder je ignoriše i “gura” po svojoj metodologiji.
Nije bitno za Rastodera ni što je Đilas 1924. bio dečkić od 13 godina, ni što nije učestvovao u događaju u Vranešu, ni što u priči koju daje u svojoj knjizi navodi i neke netačne podatke, ni to što sam kaže “bilo je za ovaj slučaj vezano raznih priča”, pa, čak, ni to da neke od tih priča „nisu tačne“. Rastoder neće ni da se zapita koje to Đilasove priče možda nisu tačne, već ih navodi bez komentara o njihovoj autentičnosti, a kad su u pitanju priče o najmorbidnijim scenama ubistava, koje su čak posle engleskog izdanja izbačene, lakonski navodi da “iako se može pretpostaviti zašto je u verziji na srpskom izostavljen najmorbidniji dio opisa zločina” i bez objašnjenja šta pod tim misli, nastavlja o tome da je najbitnije da izgleda da je taj dio “istrgnut” iz knjige itd.
I pored svega navedenog za Rastodera je to memoarska građa i svjedočenje.
Trideset godina kasnije, posle Vraneškog događaja, Đilas piše svoju knjigu. Trideset godina kasnije Đilas svjedoči o događajima koji se dešavaju kada je bio trinaestogodišnji dječak, a u kojima nije učestvovao. Po Šerbu, naravno, respektabilni svjedok događaja i memoarista u čije se svjedočenje i uspomene ne može sumnjati.
Đilasovo djelo, ne samo “Besudna zemlja” već i sva ostala, naravno da izazivaju divljenje, jer se radi o vrsnom intelektualcu i značajnoj ličnosti XX vijeka. Ali, nije li ovo (zlo)upotreba „raznih priča” koje je Đilas, od ko zna koga i kada, načuo i stavio kao potkrepljenje i kolorit u svom literarnom doživljaju. A neke od tih raznih priča, kako sam tvrdi, i „nisu tačne“!
Događaj u Vraneškoj dolini 1924. se desio to je činjenica.
Ubistva su se dogodila i to je činjenica.
Stradali su nedužni pripadnici muslimanskog naroda – i to je činjenica. Događaj treba rasvijetliti – to je obaveza i dužnost.
Ali, ima stara izreka: “Drag mi je Platon, ali istina mi je draža”.
(nastaviće se)
Zanimljivo je stanovište pojedinaca koji se ukopaju u svoje rovove i od tuda sikću vatru. Hajde lagano neka neko da doprinos da se ova priča bolje sagleda.
evo od mene za danas.
http://www.google.me/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CCwQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww.lassony.com%2Ffokusfajlovi%2Fpavaiahmet.pdf&ei=-yN2UuibIMXVtAaX0oCoDg&usg=AFQjCNGfmciGXBp5gr8THoycAbkoFqOLvg
Istinu, istinu i samo istinu na viđelo! Ovdje nema mjesta nikakvoj ironiji jer je i to zločin prema nevino stradalim žrtvama u miru i bez rata a iz najpodmuklijih razloga, po najprije pljačke i guslarske “istrage poturica”!
e moj Miomire,u jednu ruk slamu u drugu kresalicu,i iz usta …..la…,la..???
Veliki Slzenjicin je trebao da odrzi govor prilikom dodjele Nobelove nagrade,evo sta je on trebao da kaze,u stvari sta je napisao u tom govoru,koja je dostojna samo jednog Slozenjicina,ali treba da bude pouka svim i da se prema tome i tako postave. “MNOGI STVARAJU SVOJE SVETOVE,ALI NIKADA POTOM NECE DA PODNESU ODGOVORNOST ZA TAKO STVORENE SVETOVE.
To je bio Slozenjicin,koji je jednako optuzivao SSSR ,isto kao sto je posle one cuvene konferencije na Havardu ,na kojoj je bilo na hiljade slusaoca i u okolnom parku,prestalo interesovanje za Njega,jer istina oslobadja,a on im je rekao tada istinu ,a oni od tad jednostavno ne pokazase vise interesovanje za Njega.
Koliko god mozete istrazite ov istinu iznosite istinun i zlocin izoblicite,i svakoga ko pokusa da od njega napravi neku svoju istinu,jer istina je jedna,kao do nje doci je druga stvar,ali treba doci!
Zlocini i teror poturica nad pravoslavnim narodom trajao je stotinama godina.Naglasavam poturica ne turaka.Svirepost nase poturcene brace je ostala nezapamcena i zgrozila citavi svijet toliko da je i sama velika porta slala opomene lokalnim krvopijama. U Sahovicima cuveni po teroru bili su poturice Kaljici koji su ostavili krvavi trag za sobom.Nakon atentata koji je imao politicku pozadinu uslijedila je odmazda nad u ovom slucaju neduznim muslimanskim stanovnistom koju je izvrsilo lokalno pravoslavno stanovnistvo zeljno osvete za vjekovne zlocine poturica.Tako da svako zasto ima svoje zato.Ako godinama cinis zlocine ne ocekuj da ce osvetnici kad stignu a stici ce kad tad,nositi kolace.Ostavite zlu krv i mrznju od toga nece biti dobro nikome.
“Zločini i teror poturica nad pravoslavnim narodom trajao je stotinama godina”. Aleksandre, veze s mozgom nemaš no govoriš odoka i iz svoje zle šovinističke duše. Kad to znaš što se ranije nijesi javio da objasniš šta i zbog čega se desio toliki zločin i sa tolikim brojem žrtava. Đe je tu bila država jer je bio mir pa da se sudi navodnim zločincima?Postojali su sudovi, policija (žandrmerija), ali niko nije reagovao da to spriječi što jasno govori da je to država pripremila a lokalni Srbi izvršili. Sramota je čovjeku da u ovoj situaciji griješi dušu najogavnijim lažima kako bi opravdao ono što se ne može opravdat. Nemaš ama baš nikakav dokaz za te tvoje laži! Taj zločin su mogli izvršit samo ljudi koji po karakteru liče na tebe!
Ti kao da si zivjeo u Australiji pa neznas kakav je bio turski zeman. Ja sam iz tog kraja i dobro znam za zlocine vraneskih muslimana jer su zrtve bili clanovi moje porodice i zato ne trabunjaj da pricam odoka.Rekao sam da su u ovom slucaju muslimani bili nevini jer atentat su izvrsili zelenasi na drzavnog cinovnika sto je bio povod za cjeli dogadjaj.Krivica je prebacena na muslimane jer su to vrijeme tim prostorima harale grupice muslimanskih odmetnika koje su pljackale i ubijale predstavnike tadasnje drzavne vlasti i ljude po lokalnim putevima sto je povecalo bjes pravoslavnog stanovnistva koje je i onako bilo zeljno osvete.Varnica je bacena i desilo se sto se desilo.Nakon Vranesa drzava je sprijecila dalje krvoprolice tako sto je izvela vojsku i zaustavila kretanje prema drugim krajevima naseljenim muslimanima.Jos nesto podji u bilo koji manastir ili crkvu u tom kraju i pitaj koliko su puta bili paljeni i razarani od strane muslimana pa ce ti sve biti jasno.Ne opravdavam nijedan zlocin ali poludim kad neko kome su ruke krvave do lakata optuzuje mene za zlocin a sebe prestavlja nevinom zrtvom.A ovdje je upravo o tome rijec,da se jedan narod prikaze kao zlocinacki i to od onih ciji svaki trag smrdi na zlo.
Još gore je ako nešto znaš, a očigledno znaš, da podmećeš svoje laži kao istorijski dokaz. Odgovori mi jeli mogla ta ostrašćena gomila koja je potpaljena na sahrani da uradi što je uradila da nije imala garanciju vlasti da neće biti kažnjeni? i još posebno podmuklo:dan ranije žandrmerija je pokupila nešto malo oružja kod tog jadnog naroda da ne daj bože ne strada koji zločinac tokom svoje “misije” a najsposobnije muškarce koji bi mogli da se bore su zatvorili da bi ih sjutra dan predali toj zločinačkoj rulji u ruke a oni su ih smjesta poklali! I na kraju, Aleksandre, Ima li kolektivne odgovornosti za turski zeman?Turci su otišli a to nijesu bili Turci samo što su imali sličnu vjeru. I Grčka je pravoslavna zemlja pa jesi li ti Grk? Mnogo, mnogo griješiš i ničim ne možeš opravdat taj ogroman zločin u koji su većina ušli, ne da se svete za turska vremena, već da se dobro napljačkaju. Je li to plemenit motiv, Aleksandre? Zbog tvog imena da dodam da je to urađeno u kraljevini Aleksandra Karađorđevića i da je taj zločin bio državno djelo a kasnije je to postala državna tajna pa se o tome ništa nije smjelo govorit! Još tada je postojao Garašaninov plan o velikoj Srbiji i etničkom čišćenju muslimana. Taj plan se realizuje evo skoro 100 godina sa ogromnim brojem zločina nad muslimanskim življem.Moraš biti istinit ma kojoj vjeri pripadao.
Kontinuitet zločina nad Bošnjacima traje od Balkanskih ratova 1912., zatim osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine do propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Mada životi muslimana u prvoj Jugoslaviji nisu imali nikakvu vrijednost, ipak su bili izuzetno teški u Sandžaku i istočnoj Hercegovini. U Sarajevu je 1919. godine boravio francuski novinar lista Temps, koji se sastao sa reisu-l-ulemom Džemaludinom Čauševićem. List je prenio reisovu izjavu: Hiljade ljudi ubijenih, šest žena spaljeno, 270 sela opljačkano i uništeno, eto bilansa za nas muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije…
Po klasifikaciji genocida nad muslimanima Balkana Mustafe ef. Spahića ovaj u Šahovićima se nalazi na osmom mjestu.
Genocid u Šahovićima kod Bijelog Polja je često spominjan u historiografskoj literaturi iz više razloga.
Prvi je taj, što je počinjen u vrijeme mira, jer se najveći broj zločina uglavnom događa tokom ratova.
Drugo što je počinjen u jednoj državi Kraljevini SHS, koja je formalno posjedovala sve organizovane institucije savremene države, koje su se morale odrediti prema zločinu. One su izabrale ćutanje, što za državu može samo značiti solidarisanje sa zločincima.
Treći je razlog surovost sa kojim je zločin počinjen. Sličnog primjera u ranijoj istoriji nije bilo.
Četvrti razlog su posljedice. U njima se i prepoznaje smisao ovog zločina. Izvršeno je etničko čišćenje ovog prostora od muslimanskog življa, osuđeno od osvetnika da ispaštaju grijehove vijekova, taložene u mitsko guslarskoj svijesti o svetoj dužnosti istrage poturica. Ali se uglavnom iza patetičnog poziva na istoriju kriju prizemni porivi koristoljublje, otimačina i pljačka zemlje i imovine kao zanatske djelatnosti i način privređivanja.
Za Šerba je “istina” i svaka neistina koja se uklapa u njegovu viziju tog tragičnog događaja
Zbog izvjesnih krtica koje rove po ovom feljtonu opet ću pohvaliti i autore i portal koji ga prenosi!
Događaj u Vraneškoj dolini 1924. se desio to je činjenica.
Ubistva su se dogodila i to je činjenica.
Stradali su nedužni pripadnici muslimanskog naroda – i to je činjenica. Događaj treba rasvijetliti – to je obaveza i dužnost. – BRAVO! Poenta!
Đilasa nerado čitam, komunističko pero!!!!
Đe si, Šerbo, falsifikatoru istorijski???