Feljton, 140 godina od rođenja patrijarha SPC dr Gavrila Dožića: Vodio Srbe u vrijeme velikih iskušenja (11)
1 min read
Miljan Stanišić
Piše: Miljan Stanišić
SPC JE UPOZORAVALA NA OPASNOST OD NACI-FAŠIZMA
Još tokom 1939. i 1940. godine vođstvo Srpske pravoslavne crkve je u javnim istupima i na propovijedima pozivalo na homogenizaciju i otpor protiv najezde totalitarizma, oličenih u naci-fašizmu i komunizmu. Tako je i patrijarh Gavrilo u poslanici na Božić 1940. godine, pored ostalog, pozvao na slogu i jedinstvo pred nastupajućim velikim iskušenjima koja slijede: „U trenutku kada se tolike demonske sile složno okomiše da potkopaju najveće duhovne vrednosti, sveta Srpska Pravoslavna Crkva poziva sve verne sinove svoje, da jedinstvom duha i slogom spasu i neokrnjeno sačuvaju ono dragoceno blago koje je njih čuvalo kroz vekove“.
Međutim, umjesto hrišćanske vjere na kojoj je satkana Evropa ona je „postala Vavilonska kula moralne bede i duhovne siromaštine“: „Danas prevlađuje anarhija, koja sistematski podriva veru u Boga, potkopava moral, uništava ideale i potčinjava ličnost, dostojanstvo i svako pravo čoveka gruboj nepravdi fizičkog nasilja. Otuda haos, rasulo i pustoš u svetu. Otuda ona besomučna borba među ljudima, narodima, borba na život ili na smrt, kojoj se kraj ne da sagledati, čiji se rezultati ne mogu predvideti“. Patrijarh je istakao da srpski narod krasi vjerska i plemenska tolerancija i da je ta vrlina „najlepši ukras duše i tela čovekovog“: „Zadahnuti ovom svojom tradicionalnom hrišćanskom i čovečanskom osobinom, mi smo gotovi da u bratskom poverenju i saradnji sa svima sugrađanima naše otadžbine, pripadnicima ostalih vera i konfesija u našoj državi, čuvamo, izgrađujemo i unapređujemo našu zajedničku narodnu državu.
Tvrda vera u Boga, međusobna ljubav i bratska sloga i saradnja neka svima nama bude izvor, podstrek i merilo dobre i snažne energije u svesnom vršenju naših rodoljubivih dužnosti radi našeg zajedničkog i opšteg dobra“. (Glasnik Srpske pravoslavne crkve, br. 4, Beograd, 1940, str. 82-83)
Patrijarh Gavrilo je sa duhovnog trona, kao pravi Božji pastir, pozivao na obustavljanja stranačkih razmirica, a na bratsku slogu, i praštanje, kada je naci-fašistički Damoklov mač visio nad glavom srpskog naroda i nad Jugoslavijom. U tom cilju on je obilazio mnoge krajeve i susretao se sa narodom i njihovim predstavnicima, održavši i veći broj skupova pred brojnim narodom.
Ovdje ćemo navesti jedan od takvih, kojeg u predgovoru Dožićevih „Memoara, apostrofira akademik Zoran Lakić: „Mi dalje treba da budemo spremni da dočekamo one strašne oluje koje se kovitlaju nad Evropom. Ne daj Bože, ako se i nad našu zemlju jednog dana nadnesu, mi moramo biti spremni da im se odupremo. Moramo biti dostojni sinovi onih miliona koji su ginuli za ovu našu ujedinjenu otadžbinu. Evo, braćo, to su pitanja o kojima danas treba misliti, na koja treba odgovoriti. Mi moramo biti svesni današnjih događaja u svetu. Ne treba da se zanosimo nekim bratstveničkim, regionalnim, verskim, partijskim i drugim sličnim zađevicama i interesima, već treba da mislimo na očuvanje naše slobode, našeg jedinstva, našeg ponosa. Ako se zbijemo u jednu gomilu, ako potčinimo sve lične interese opštim interesima, bićemo anđeli-heroji, anđeli našeg nacionalnog jedinstva, izvršioci amaneta cara Lazara i Svetog Save…
Idite samo putevima svojih dedova i pradedova, pa ćete biti granitna stena o koju će se svaka neprijateljska glava razbiti. Vi znate da je duh srpskog naroda bio dovoljna garancija i podloga za sve naše uspehe u prošlosti, pa neka bude i odsada“. Akademik Lakić apostrofira da se sve patrijarhove poruke mogu sažeti u jednoj od njih: „Mi nismo deca robovanja, već deca slobode…Neka niko ne pomišlja da bi kakva iskušenja i opasnosti dočekali pognute glave i skrštenih ruku., jer čast svoga oružja i slobodu svoje zastave naš narod nikad u prošlosti nije prenebregao, pa neće to učiniti ni u sadašnjosti ni budućnosti svojoj“. (dr Zoran Lakić, n.dj., str 86, 87).
Pročitajte JOŠ:
