Evropa se pretvara u Ukrajinu. Šta da radimo povodom toga?

Piše: Viktorija Nikiforova, RIA Novosti

Viskozni apsurd evropske politike nedavno je ličio na neku vrstu masovnog ludila. I više od svih su se uključili u rat sankcijama Rusiji: od prodavnica odjeće do LGBT aktivista, od sportskih organizacija do pornografskih sajtova, od maloletnica na instagramu do vodiča u restoranima. Jedan po jedan, naši sportisti i biznismeni, političari i novinari, umjetnici i šahisti padaju pod sankcije. Čelzi je oduzet Abramoviču. Razdajy su ruske mačke. Turgenjevski hrast je isključen iz neke vrste takmičenja u drvetu.

Prodavnice koje su napustile Rusiju stavili su naš novac na svoje poklon kartice. Ruski studenti i đaci u Evropi počeli su da se progone, a to opet teško pogađa džepove roditelja – školarine im niko neće vratiti. Pitanje kako Rusima oduzeti njihove bitkoine se naširoko raspravlja.

Na iznenađenje tih likova, uspješno smo izdržali prvi nalet. Sam Žozep Borel je uz uzdah priznao da su finansijske sankcije Rusiji „došle do plafona“. A onda je iritacija evropskih partnera buknula u potpunosti. Ruske drame su zabranjene za postavku, djela Čajkovskog su isključena sa koncerata. Rusi su izbačeni sa festivala i sa sportskih takmičenja. Engleski tabloidi pokušavaju da nas nazovu još uvrjedljivijim imenima, a u poslednje vrijeme su se opredijelili za „Moskovljane”. U Francuskoj se sa punom ozbiljnošću raspravlja da li da preuzmu naše impresionističke slike iz kolekcije Morozova, koje smo im nevino poslali na izložbu u Pariz . Ne daju vize za Evropu – pa to je tako.

Generalno, budimo iskreni. Ništa od toga nisu sankcije. Ovo je čista mržnja, antiruska nacistička mržnja, brza, kukavička pljačka naših građana i strašna pometnja zbog činjenice da je nemoguće opljačkati još više.

Za našu omladinu, koja je odrasla u apsolutnom komforu, materijalnom i duhovnom, u atmosferi potpune neotpornosti prema zlu nasiljem, sve što se dešava je, naravno, pravi trenutak istine. Mi, stariji, oduvijek smo sumnjali da nas u zapadnoj Evropi ne vole posebno . Tamo se u mnogim krugovima od 1945. godine gomila ogorčenje prema Rusima. Od raspada Sovjetskog Saveza, ono je obilno poraslo, a danas ga vidimo u punom sjaju. Ali za novu generaciju Rusa, ovo je sve novo. Sada će kroz sopstveno iskustvo ubrzano naučiti jednu jednostavnu istinu.

Možemo da izgradimo u našoj zemlji čak i komunizam, pa i kapitalizam. Možemo ići svojim putem ili slijepo kopirati zapadne trendove. Možemo se nazvati ruskim, sovjetskim, kosmopolitima ili kriptokozacima. Možemo težiti NATO- u ili se sukobiti sa NATO-om. Možemo izgraditi Evropu od Lisabona do Vladivostoka ili se ograditi od svih spoljnih uticaja. Sve to uopšte nije važno.Čim se život u Starom svijetu pogorša, lokalne elite krenu da nas opljačkaju. Iz vijeka u vijek, bez prestanka. Smišljaju i svakakva lijepa opravdanja – tu su „Vječni Rajh“, „Velika Francuska“, „ljudska prava“ ili „prava Ukrajinaca“. Ali, kako god to nazvali, sve je ovo samo pokušaj pljačke imućnog komšije koji se prostire na svojoj teritoriji i bezobrazno uživa u bogatim rezervama ugljovodonika, dijamanata, rijetkih zemnih metala i ostalog.Odsjecajući Evropu od Rusije, države je marljivo „vajmarizuju“. Nije samo srednja klasa sve siromašnija, nego svo, pa i radno sposobno stanovništvo. Naše evropske komšije na jesen čekaju hladnoća i glad. Oni to danas odlično razumiju, gledajući svoje račune za „komunalne usluge“.

A Rusija ima sve šanse da ovu krizu prođe sa minimalnim gubicima, u toplim stanovima i sa šniclom na tanjiru. Pa čak i zaraditi, na neumitno rastućoj cijeni gasa i pšenice. Ali ovo je neoprostiva sramota od strane Rusa, da žive bolje nego što žive njihovi zapadni susjedi. Pa, ne možeš ni ti.
 U eri perestrojke, činilo nam se da je Evropa standardno bogatija, progresivnija i slobodnija. Znaju da vežu auspuh, razumiju vino, hoće nešto čudno. Poslednjih godina ovaj mit je izblijedio, sami smo shvatili i vino i auspuh, razočarani u čudno.
Danas sva ova od nas izmišljena i nekada voljena Evropa nestaje pred našim očima. Bogatstvo potrošeno, sloboda pretvorena u diktaturu. Sa čuđenjem gledamo u Stari svijet i vidimo kako se on pred našim očima, uvija i migolji, pretvara se u Ukrajinu. Ona izlazi iz njega kao vanzemaljska larva iz umiruće osobe.Apsolutno sve je kao nacrtano. Pod potpunom kontrolom Vašingtona, evropskih vlasti. Apsurdna mržnja prema Rusima, sitničavost, pohlepa, krađa, duboka, neka vrsta ukorijenjenog siromaštva i zavisti. I unutrašnja neizvjesnost, tragični osjećaj sopstvene nemoći.

Poslednjih dana mnogi Ukrajinci su pohrlili preko zapadne granice, pokušavajući da se provuku kroz pukotinu u gvozdenoj zavjesi koja se zatvara. Dakle, njemačke burgere i francuske buržuje ozbiljno nervira činjenica da ukrajinska srednja klasa putuje po Evropi u džipovima. Odnosno, oni, mještani, su so Zemlje u starim malim automobilima, a ovi „izbjeglice“ u potpuno novim terencima. Kako ih to ljuti! Osim toga, za njih nema razlike između Ukrajinaca i Rusa, podjednako preziru sve varvare sa istoka i bolno im zavide.
Za tri dana nestala je sva ozloglašena evropska meka moć sa svojim glamurom i beskrajnim iskušenjima. Iz britanskog lorda i njemačkog burgera ispuzao je isti taj zapadnoukrajinski Seljuk, kurkul-ragul. Sjećate se one anegdote o Ukrajincu kome je ponuđeno da ispuni bilo koju njegovu želju pod uslovom da komšija dobije duplo više? Tražio je da mu izvade oko. Evropa pokušava da postupi potpuno na isti način danas, prekidajući veze sa Rusijom. I sami već shvataju da od toga neće biti ništa. Dok smo se prepirali da li nam je potreban jedan udžbenik istorije (inače, mislim da je potreban, i to za cio postsovjetski prostor), sama istorija je ušla u naše živote. Živimo u eri globalnih promjena i aktivno učestvujemo u tome.

Specijalna operacija Rusije u Ukrajini samo je mala poluga kroz koju se odvija tok cjelokupne svetske istorije. I moram reći da se velika većina naših ljudi slaže sa ovim. Štaviše, slažu se i „jorgandžije“, i hipsteri, i lijevi, i desni, i mlade „pahulje“, i stari komunisti. Jer nas zapadnjaci sada sve isto pljačkaju. Njima nije stalo do naših yvjerenja, naših političkih principa i suza nevidljivih svijetu. Došli su samo da pljačkaju, kao što su došli 1812. i 1941. godine. Pa, ako mogu, počeće da ubijaju.

Kao što danas znamo, u stvaranju biološkog oružja u Ukrajini aktivno su učestvovale ne samo američke, već i njemačke kompanije. Skoro svi smo toga dobro svjesni. Dokaz za to su izuzetno skromne razmjere protesta protiv djelovanja Rusije u Ukrajini. Pravi antiratni skupovi uopšte ne izgledaju tako. Možete vidjeti fotografije iz Londona početkom 2000-ih, tada su Britanci pokušali da zaustave rat u Iraku. Stotine hiljada ljudi izašlo je na ulice, jer su vidjeli kakva se nepravda dešava. Protestne akcije kod nas izgledaju neubjedljivo, čak i na Navaljnijevim mitinzima. Jer se radi o unutrašnjoj politici u zemlji. Što se tiče spoljne politike, imamo mnogo veći konsenzus. Dvadeset dvije godine stalnog razvoja. Nekoliko uspješnih specijalnih operacija: u Čečeniji, u Gruziji , u Siriji.

Naša patriotska zajednica – ljudi uglavnom penzionerske dobi – voli da grdi našu omladinu. Po mom mišljenju, danas je apsolutno očigledno da je javnost pogriješila. Naša mladost je nevjerovatna. Ne govorim samo o onim herojima koji se danas bore protiv nacizma u Ukrajini, već i o onima koji jednostavno idu na posao, uče, rade svoj posao, ne paniče.

Danas oni uživo upoznaju pravu Evropu. I dobijaju odličnu vakcinu protiv tradicionalne bolesti ruskog naroda – zgrčenosti pred Zapadom. Šta ima da se obožava? Ne obožavamo Ukrajinu. Dakle, jadni, apsurdni, uvijek uvrijeđeni od naših komšija jugozapadno od naše granice.

Pri tome, ne treba se silovito vrijeđati i vikati da je sve među nama „pocijepano“. Ovo je pogrešna, histerična reakcija. Oni nisu vrijedni toga. Evropske zemlje su naši susjedi i na ovaj ili onaj način moramo dalje da komuniciramo. Samo da ih tretiramo sa zdravim cinizmom. Ne širite se nježnošću, već trezveno pozajmite ono što vam treba, i odlučno odbacite svako smeće. Relativno govoreći, nove tehnologije – da, transrodne osobe – ne. Teško ćemo se cjenjkati. Zapamtite svoju korist. I uvijek misli svojom glavom – pa bi na ostacima nekadašnje Evrope mogla izrasti nova Rusija.