Evropa „cvili“ zbog ruskih kontrasankcija: SAD imune na muke „partnera“
1 min read
Efekti antiruskih sankcija; ilustracija: topwar.ru
Piše: Vladimir Mališev
Očekivali su Evropljani da će Rusija da moli za ukidanje sankcija koje su joj uvele SAD i Evropska unija, a dočekasmo sljedeće – Italijani su zamolili da se ukinu sankcije na robu koju su prije „nemilih“ mjera plasirali na rusko tržište. To je epilog susreta italijanskog ministra spoljnjih poslova, Luđija Di Maja, sa Sergejem Lavrovim u Rimu.
„Italija igra u istom timu sa Briselom, ali namjerava da insistira na političkoj procjeni uticaja sankcija i ruskih kontra-sankcija na italijanske kompanije“, rekao je Di Majo. Na konferenciji za štampu on je ponovio: „Sankcije na parmezan tmoraju biti ukinute.“
I, Di Majo nije usamljen. Čitava plejada evropskih političara traži ukidanje sankcija Rusiji. Snažno nezadovoljstvo zbog (kontra)sankcija tinja u Poljskoj, gdje je potpredsjednik parlamenta govorio o potrebi uklanjanja ruskog ograničenja uvoza poljskih jabuka.
„Embargo EU protiv Rusije,“ pišu poljski mediji, „je velika farsa, jer Njemačka i Francuska nastavljaju mirno poslovati sa Rusima. „EU u cjelini nameće sankcije, a pojedine države nastavljaju da ostvaruju ogromne profite“, rekao je potpredsjednik poljskog Sejma Peter Zgoželjski u emisiji „Idemo“ na TV kanalu „Te-Fau-Pe“.
Pa, da. Politika je politika, a biznis – biznis.
„Istočno tržište“, nastavlja poljski list Niezalezna, trebalo bi da bude otvoreno u interesu poljskih poljoprivrednika.“
U redu. A šta je u interesu ruskih proizvođača? I ovde čujemo: „S obzirom da sankcije ne djeluju, moramo se okrenuti drugim metodama političkog pritiska.“
Odnosno, vi otvorite rusko tržište za poljsku robu, a mi ćemo i dalje nastaviti sa nekom, novom vrstom, pritiska na Rusiju.
Sankcije (i ruske kontra-sankcije), naravno, brinu Evropu. Tokom nedavne rasprave u Bundestagu, poslanici pokreta Alternativa za Njemačku (AfD) ocijenili su politiku sankcija protiv Rusije kao neuspješnu.
Antiruske sankcije, prema Alternativi, ne samo da nisu postigle cilj, već su i „postale prepreka političkom rješenju sukoba na istoku Ukrajine“. Pored toga, „učešće Njemačke u režimu sankcija nije bilo u interesu Njemačke“. Njihov portparol, Anton Frizen, naglašava da su u istočnom dijelu Njemačke (stanovnici bivše Njemačke demokratske republike pokazuju najveće raspoloženje prema Rusiji) gotovo svi, osim zelenih, saglasni da sankcije nanose veliku štetu ekonomiji, te da ih je razumnije ukinuti.
I poslanic HDS/HSS, Nikolas Lebel, smatra da „Njemačkoj i Evropi treba vlastita strategija odnosa s Rusijom, koja bi se temeljila na dijalogu, a ne na maksimalnom pritisku, kao što to rade američki partneri.“ Zapravo, izvozno orijentisana njemačka ekonomija užasno trpi zbog sankcije; prema nekim izvještajima, Njemačka gubi 667 miliona dolara mjesečno.
A što se tiče izgradnje gasovoda Sjeverni tok-2, vlada Njemačke (u liku ministra spoljnjih poslova Hajka Masa) se usprotivila sankcijama, i pozvala Vašington da ne primjenjuje sankcije protiv kompanija koje su uključene u izgradnju. Prema Masu, Berlin „suštinski odbacuje“ sve intervencije (Sjedinjenih Država) koje pogađaju čitavu Evropu.
Ipak, pitanje ko određuje evropsku energetsku politiku – sama Evropu ili Sjedinjene Države – ostaje otvoreno.
Sve ovo znači da će ministar Luiđi Di Majo i drugi Italijani morati sami da pojedu parmezan, a Poljaci – da oglođu svoje jabuke kako znaju i umiju. I svi koji su direktno ili indirektno pogođeni sistemom sankcija i kontra-sankcija moraće da izračunaju gubitke. U međuvremenu, mi smo naučili da napravimo dobar parmezan u Rusiji. Još malo, pa ćemo naučiti da pravimo i druge stvari.
Izvor: FONDSK
Pročitajte još:
Komlen…..promeni dilera, uvalio ti je nesto mnogo loshe….
Pitanje sankcija je malo šire od poljskih jabuka i italijanskog sira. Zbog ponašanja Rusije koja je opasnost za susjedne zemlje, najprije Ukrajinu i pribaltičke države, donijeta je odluka da se više ne finansira Putinov režim kupovinom prvenstveno nafte i gasa od Rusije. SAD je krenula sa sopstvenom proizvodnjom i od uvoznika postala izvoznik, brzo će doći do ogromne proizvodnje u području Kipra koja će potpuno nadomjestiti potrebu za ruskim gasom, poljaci su kupili gasna polja u Sjevernom moru i sopstvene potrebe dijelom zadovoljavaju iz sopstvene proizvodnje. Jedini siguran kupac za rusku naftu i gas u budućnosti je Kina, a oni slabo plaćaju. Efekat sankcija je razoran, Rusija nema novca da pravi nove avione, nove brodove, Francuska je odbila da im isporuči nove nosače helihoptera koji su več bili izgrađeni. Jedini ruski nosač aviona po svoj prilici neće više nikada isploviti jer nikako da ga osposobe za plovidbu, nema nade da počne proizvodnja aviona 5 generacije i pokušavaju se osposobiti davno parkirani avioni iz 70-ih. Penzioni sistem u Rusiji postaje neodrživ i penzionerima počinje da se zakida, što izaziva ogromno nezadovoljstvo u narodu. Vidi se da i ruski turisti koji dolaze kod nas imaju manje novca, svi do jednog traže popuste: ‘Skidka, skidka’ iliti skidaj cijenu. Baš lijepo što su rusi naučili da prave parmezan, ali samo u Voliju se u ponudi nalazi više od 10 000 različitih poljoprivrednih proizvoda a parmezan je samo jedan od njih. Ova priča je samo jedan proizvod iz ruske fabrike laži, čemu su zaista posvećeni.
Evo vidim da propadaju, sve bas kako si napisao. Sledeci akademik u MN!
Hahahahah koji bolesnik. Botino fašistička idi odavde.
Nije on „fasista“, tip je LIBERALNI DEGENERIK (kao i vecina danasnjih zapadnjaka).
Kakvu ti bunjiku jedeš kad si ovako pametan.Blago li je tebi da mi je tvoja glava jedno sedam dana da se odmorim.
A ta tvoja prica je samo jos jedna iz americke fabrike lazi.
Brige meda što psi kevću