Erdogan obezbijedio Turskoj ulogu energetskog gospodara na Balkanu

Gasni projekti – Turski tok, TAP i TANAP ključni su za vodeću ulogu koju krajem ove i početkom naredne godine u energetskim dešavanjima igra Turska.

Tačnije, sve konce u rukama drži njen predsjednik Redžep Tajip Erdogan.

Bugarski premijer Bojko Borisov pokušava da mu parira, a grčki političari su, po svemu sudeći, izgubili svoju ulogu u balkanskim gasnim sagama, navodi Sputnjik.

Spajanje gasovoda TANAP i TAP, punjenje gasom cjevovoda „Turskog toka“ i svečana ceremonija puštanja u rad ovog gasovoda najavljena za 8. januar, veoma su bitni ne samo za Tursku koja postaje tranzitna zemlja za azijski gas ka evropskim potrošačima, već i za balkanske zemlje, koje se, konačno, oslobađaju zavisnosti od tranzita gasa kroz Ukrajinu.

„Turski tok“ zaobilazi Grčku

Erdogan je, naravno, svoju ulogu u ovim dešavanjima, ključnim za sektor energetike, podigao na najviši nivo. Na ceremoniji je rekao i da Turska neće prekinuti istraživanje i bušenje na obali Kipra i kiparske isključivo ekonomske zone, čime je razbijesnio grčku delegaciju. Prema njegovim riječima, na Sredozemnom moru se povređuju prava kiparskih Turaka na posjedovanje energenata u šelfu Kipra, a Ankara „djeluje u okviru međunarodnog prava i sada nikakvi povici neće naterati“ Tursku da odatle povuče brodove koji se tamo bave ispitivanjem.

Ove gasne trzavice oko prava na podmorsko energetsko blago vjerovatno će još dugo biti kamen spoticanja između Turske i Grčke, a možda i predmet nekih međunarodnih arbitraža.

Grčka bez ruskog gasa

Međutim, ono što je sigurno, jeste da su Turci, po pitanju gasnih koridora, u boljoj situaciji od Grka, jer pored Južnog gasnog koridora, čiji su TANAP i TAP djelovi, Turska ima na svojoj teritoriji i gasovod „Turski tok“, čija je jedna cijev (svaka sa kapacitetom za transport po 15,75 milijardi metara kubnih gasa godišnje) namijenjena za lokalnu potrošnju, a druga za evropske potrošače ovog energenata. Iz Turske ova cijev ide direktno u Bugarsku, a potom preko Srbije i Mađarske do Austrije.

Grčka, zemlja koja je nekada bila predviđena za ključnu na trasi drugog kraka gasovoda „Južni tok“, koridora koji je planiran da preko Crnog mora od Rusije stigne do Bugarske, sada ostaje samo sa TAP-om, odnosno, ostaje bez direktnog snabdijevanja ruskim gasom.

Ne odustajući od promocije Turske kao energetskog, gasnog čvorišta, Erdogan je za 8. januar, drugi dan Božića po pravoslavnom kalendaru, najavio svečanost povodom starta gasovoda „Turski tok“, na kojoj će, prema potvrdama iz Kremlja, učestvovati i predsjednik Rusije Vladimir Putin. Iz druge cijevi ovog gasovoda gas će, kao što je poznato, poteći tek naredne godine.

Bugarski premijer Bojko Borisov rekao je da će gas iz „Turskog toka“ poteći kroz Bugarsku ka Srbiji do maja 2020. godine. U Srbiji postavljanje cijevi od bugarske do mađarske granice treba da bude završeno do kraja ovog mjeseca, a cio gasovod sa kompresorskim stanicama naredne godine.

Međutim, ne treba zaboraviti da Bugarska pored „Turskog toka“ gradi i gasnu konekciju sa Grčkom, kako bi se mogla priključiti na gasovod TAP. Inače, predstavnici TAP-a najavljuju da će komercijalni tokovi gasa kroz TAP započeti u oktobru 2020. godine, a za kraj naredne godine predviđen je i završetak bugarsko-grčke gasne veze (kapaciteta tri milijarde kubnih metara gasa godišnje), što će obezbediti da Bugarska može da se snabdijeva osim ruskim i azerbejdžanskim gasom iz nalazišta „Šah Deniz 2“, preko Grčke.

Sjedenje na dve stolice se isplatilo

Osim sa Grčkom, Bugarska gradi i gasnu konekciju sa Srbijom (gasovod Niš-Dimitrovgrad), ali i sa Rumunijom. Poput Erdogana i Bojko Borisov planira da njegova zemlja bude bitan igrač u tranzitu gasa iz Rusije i Azije ka evropskim potrošačima. Zato Borisov planira pored gasa iz „Turskog toka“ i gas iz TAP-a.

A u cijeloj toj priči o gasnim koridorima Grčka pokušava da, bar najavljujući nove projekte, ostane aktuelni igrač. Zbog toga, smatraju neki analitičari, njihovo uporno najavljivanje gradnje LNG terminala u Alksandropulosu kraj Soluna. Taj projekat, koji je još u početnoj fazi planiranja i traženja partnera (kako bi se obezbedilo finansiranje), u političkim izjavama grčkih zvaničnika se predstavlja kao ključan za smanjivanje evropske zavisnosti od ruskog gasa.

Kad se sve sabere, izgleda da se „sjedenje na dvije stolice“ pokazalo isplativim i Turcima i Bugarima (za koje se do septembra sumnjalo da će ponoviti scenario sa odustajanjem od gradnje gasovoda „Južni tok“), jer će ove dvije zemlje od naredne godine ubirati takse od tranzita i azerbejdžanskog i ruskog gasa.