Ekspertska ili prinudna vlada

Piše: Jovan Lakićević

Bio sam obećao sebi da se neću „politički“ oglašavati na IN4S sve do obznane nove Vlade, kako ne bih ni na koji način narušavao prinudno, krhko i prividno brastvo i jedinstvo između tri pobjedničke koalicije.

Moram da priznam da sam to obećanje evo ispunio sa popriličnom mukom i kolebanjem.
U onim prvim postizbornim danima rekao sam, kao „optimista s greškom“, sve što sam mislio i o izbornoj pobjedi s kojom „ još ništa nije gotovo“ , i o ponašanju manjinskih partija kao o „političkoj perverziji“ i o mogućoj „vladi eksperata“ bez prvaka pobjedničkih političkih stranaka kao neuspješnom političkom eksperimentu…

I šta znači floskula da „neće biti revanšizma“. I da će nam Vlada biti (opet) sastavljana uz pomoć stranih ambasada. I da će mnogo toga od ostvarenja razložnih narodnih nada, izbornih pobjednika, biti pomjereno za malo prekosjutra…
Ono što me je posebno mučilo, jeste saznanje da je mandatar za sastav nove Vlade jedan od saosnivača antisrpskog „Monitora“ od prije tridesetak godina.
Ne znam u kakvom su odnosu mandatar i „Monitor“ potonjih godina (volio bih, a i valjalo bi, da to on sam kaže) ali mi je to bio ozbiljan razlog za zabrinutost. Pogotovo kad sam se opsjetio da je „ 200 posto Crnogorac“ bio na čelu pretežno prosrpske koalicije okupljene oko Demokratskog Fronta, koja je u poslednjim izborima osvojila ponajviše opozicionih glasova!
To je, vjerovatno, promaklo i mnogim glasačima koji su se, nakon biblijskih litija, opredijelili za političku grupaciju koja je, da ponovim, dala presudan doprinos konačnoj pobjedi.
Da budem do kraja iskren, bila su mi smiješna i ona dva trojna saopštenja, pisana, čini se, po diktatu nekih zapadnih ambasada, ali sam se tješio da je to politički manevar i ustupak onima koji su u ovakvim prilikama navikli da se pitaju, ma koliko to bilo ponižavajuće! (Otprilike, da im ne bi na startu pravili neprilike.) Da podsjetim, komentatori biltena Pobijede su tada rekli da bi takve „sporazume“ potpisali i čelnici odlazećeg režima, bez zadrške!?
Po naknadnim saznjanjima, u diobi pobjedničkog gorkog kolača, ispostavilo se, nažalost, da to uopšte nijesu bili politički manevri, već ozbiljan nagovještaj ustupaka i nekim strancima i “stranci zelenih“ koja je, sve su prilike, učestvovala u sastavljanju „vlade eksperata“, uprkos tome što im je „stranačka namjera“ bukvalno pročitana (diktat Druge familije!).
Ono što me je posebno zanimalo, a i mnoge druge postizborne radoznalce, jeste- kako će se ponijeti mandatar (prijatelj mojih prijatelja) stisnut između negdašnje ljubavi, u svojstvu suosnivača „Monitora“, s jedne i neočekivane funkcije predvodnika najbrojnije pobjedničke (prosrpske) koalicije, s druge strane. Iskusniji političari bi rekli – to je mogla da bude i prednost, ali samo do trenutka dok mandatar „ne prelomi“. Sad smo vidjeli kako to izgleda, a tek ćemo vudjeti kako će funkcionisati…
Ono što bi se u ovom času jedino sa sigurnošću moglo reći jeste da je predložena Vlada bolja od – ničega! Jer, kako je bilo krenulo, moglo se desiti da se izbori ponove, što će reći da se vratimo u – ništa, u fatalističku neizvjesnost, odnosno u ono predizborno stanje u kome je DPS, već po ustaljenim šemama, svemu krojio kapu. Pa sve ispočetka. Dakle, izabrano je – manje zlo.
I ne bih da budem do kraja skeptičan: za 200 dana vidjećemo na čemu smo. Ko zna, može ova anonimna Vlada-iznudica i nešto dobro da uradi! Nakon toga, biće prilike i za druge priče.
Ako sam dobro shvatio, za tih 200 dana neće biti poželjna, da ne kažem dozvoljena, nikakva kritika buduće Vlade, pa koristim, možda poslednju priliku za „kritiku napamet“, odnosno za neka bezazlena kritička upozorenja, znajući , baš kao i svi njeni protagonisti kao i budući protivnici da „Vlada mora biti izglasana“!
A u međuvremenu, predpostavljam da će sve ozbiljne stranke iskoristiti priliku za što veću i svrsishodniju konsolidaciju, pa i partije ovoga puta zaista prikraćenog DF.
No, da se vratim početku ove priče.
Još jednom, da budem iskren, sudbina antisrpskog „Monitora“ me odavno ne zanima, pošto tu vrstu novinarskog štiva, iz higijenskih razloga, odavno ne čitam. Sačuvao sam, međutim, i do ovih dana jedan zanimljiv spisak koji mi je neko doturio još prije 15 godina. Naslov je bio: TERAZIJSKE POSRBICE I ANTICRNOGORCI, navodno izvađen iz knjige „Solanijada“, za koju ni prije, ni poslije, zapravo nikad nijesam čuo, objavljen u „Monitoru“.
Sjetio sam se da su u pitanju članovi Odbora za očuvanje zajedničke države, iz Srbije, iz raznih oblasti društvenog, kulturnog i privrednog života, od kojih će mnogi i Srbiji i Crnoj Gori služiti na čast i ponos, (većina su bili doktori nauka!) Poznato mi je, takođe, da su se neki od njih, među kojima sam i sam bio, izjašnjavali kao Crnogorci, što će reći (neka se niko ne ljuti) kao prvi Srbi! Neki od njih su, nažalost, pokojni. Da ih ne bi razni „monitori“ zvali posrbicama, opredijelili su se da budu nacionalno – Srbi.
Ovoga puta neću podsjećati pratioce Portala, kako smo, u vrijeme Solaninog i Lajčekovog referenduma, bili izigrani i s jedne i s druge strane buduće granice. Bilo nas je u tim danima blizu 300 hiljada sa crnorskim dokumentima, spremnih da glasamo na sudbinskom referendumu o opstanku (ili razdvajanju) zajedničke države Srbije i Crne Gore, ali nam je to raznim, bezočnim i kriminalnim manipulacijama bilo – onemogućeno!
Otada je broj Crnogoraca u Srbiji pao, kažu, na oko 3o hiljada.
No, da se vratim spisku iz „Monitora“. Mnogi sa tog spiska žalili su mi se, u minulim godinama, da su vazda, kad bi prelazili granicu Srbije i Crne Gore, imali „specijalni tretman“. Kao i autor ovog teksta, uostalom. Kad smo išli kolima, bilo je obavezno – „Izvolte u žutu traku. Da vidimo šta to imate u kolima“… Potom bi uslijedilo detaljno „trkeljisanje“ i carinjenje polovnih, domaćih stvari… Slično se ponavljalo i u vozovima. Znali smo, naravno, da smo „obilježeni“… Uz pomoć „Monitora“.`
Iskreno se nadam da ovaj moj tekst ni na koji način neće naškoditi uspješnom startu nove „ekspertske“, umalo ne rekoh ekspresne Vlade, što bi zlobnike možda asociralo na njen mogući vijek trajanja!
Ne mogu, nažalost, da kažem: „Sa srećom!“, jer još ne znamo, ni čime će se sve baviti , ni kako će taj politička eksperiment funkcionisati i hoće li to biti na korist, ili, ne dao Bog – na štetu Crne Gore…