Egzodus

Piše: Mitar Đukanović

Tokom kampanje za prethodne parlamentarne izbore u Crnoj Gori, u 24 intervjua sa 32 izborna kandidata, postavljeno je 299 pitanja. Nijedno o zdravlju i obrazovanju. Ovaj podatak je naravno ostao neopažen u medijima, a preuzeo sam ga, da ne bude zabune, od bivšeg šefa predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru, gospodina Bendžamina Perksa. Nijedno o zdravlju i obrazovanju, granama od opšteg interesa, koje bi nužno trebale biti depolitizovane.

Rezultanta zabludne matrice koja bitiše od socijalizma, titoizma, kako ga god nazvali, koja nije razbijena do današnjega dana. Matrica je prosta i akcenat sa društveno-ekonomskog progresa suštinu prenosi na onoga ko vlada, jer se preko vlasti uzima renta na društveni proizvod. Odlazak mladih u tom slučaju nije ni čudan, a odavno nije ni neka nova vijest. Naviknuti smo na to, samo što zaboravljamo da godinama razlog odlaska nije „zelenija“ plata.

Takvim razmišljanjem, po ustaljenoj matrici, lako se stvaraju problemi koji navode mlade da odlaze u inostranstvo. Ovdje ću ih samo taksativno spomenuti kroz prizmu matrice, tačnije dvije strane medelje: hiperprodukcija kadra, kako je bilo u titoizmu uvijek više zaposlenih nego što je bilo potrebno, nekvalitetni fakulteti poput nekvalitetnih fabrika, nedostatak prakse.

Znate šta je bilo sa radnicima socijalističkih giganata nakon pada titoizma? Da li ista sudbina čeka mlade ako ova matrica u budućnosti dobije svoje ime?

Devet od deset maturanata upisuje fakultet, koji je, kako se priča na sva zvona besplatan. Odlično!? Svake godine oko 4500 novih diplomaca, za jedan radni vijek do 40 godina, 180 hiljada visokoškolaca. Da li je ta brojka potrebna Crnog Gori? Zašto se rad deprofesionalizuje I zašto hiljade ljudi ne rade u struci za koju su obrazovani? Ako nam je država omogućila da se školujemo za ekonomiste, pravnike, inženjere, zašto nema posla u struci? Da ne pričam o ljekarima, koji liječe i pomažu ljudima širom svijeta, a ja nemam želju da napišem slovo o našem zdravstvu, kad se sjetim samo primjera iz uže porodice. Neusklađenost obrazovne politike sa tržištem rada već dolazi na naplatu.

Nepotizam ne želim spominjati, on je u srži matrice koju sam spomenuo na početku. On je samo pojava, koju je uzrokovala matrica, a koju je pospješio katastrofalan sistem obrazovanja. Rezultati i brojke ne mogu sakrti istinu, na koju se svakodnevno baca plašt floskula i senzacionalističkih naslova.

Frapira i podatak da smo na nekakvoj listi radne snage u turizmu, MI, crnogorska omladina iza Filipinaca. Ne bi bilo sporno da je turizam neka grana ekonomije koju tek počinjemo da razvijamo po uzoru na Filipine. Ali kod nas se u turizam kunu i nazivaju ga žilom kucavicom crnogorske ekonomije. Neko ko ima dobru platu tako razmišlja i kroji.

Autobuske i avionske karte se prodaju u jednom smjeru. Vrijeđanje naše inteligencije, a dokle? Dok mladi ljudi ne shvate svoju snagu i prestanu pucati u prazno. Odnosno dok se ne obrnu uloge iz čuvenog citata Agate Kristi, koji glasi: Mladi misle da su budale, a stari znaju da su mladi budale.