Dvostruki aršini: Srbi u nošnji su „provokacija“, a Velika Albanija je „bogatstvo različitosti“
1 min read
Nedavno otvaranje prvog kružnog toka u Pljevljima, koje bi u svakoj normalnoj državi bilo običan komunalni događaj, u Crnoj Gori je za pojedine medije i aktiviste postalo predmet moralne panike. Razlog? Folklorašice u srpskoj narodnoj nošnji. Ne oružje, ne poruke mržnje, ne neprijateljske zastave — već narodna nošnja srpskog naroda, autohtonog u Pljevljima i širom Crne Gore.
Tekst objavljen na portalu Standard dočekuje taj čin kao da se radi o skandalu. Najveći grijeh? To što je, zamislite, „u pitanju srpska narodna nošnja“. Pa šta bi, po mjerilila Standarda, bilo prikladnije? Možda zastava Velike Albanije, koja se vijori bez ikakve osude u Tuzima, Ulcinju i čak Podgorici?
(FOTO/VIDEO) Zastave terorističke OVK i „Velike Albanije“ vijore se u Tuzima
Jer kada se na ulicama crnogorskih gradova pojavi zastava terorističke UČK, niko u „građanskoj“ Crnoj Gori ne trepne. Kada se na proslavama albanskih političkih partija u Tuzima vijore karte Velike Albanije, u kojoj nema mjesta za Crnu Goru, onda se to tumači kao „kulturno izražavanje“. A kada se nekoliko djevojaka pojavi u srpskoj nošnji — to je, gle čuda, „nacionalistička demonstracija“!
Takvi dvostruki aršini su već dugo pravilo, a ne izuzetak u državi u kojoj je biti Srbin postalo teret, a ispovijedati srpsku kulturu i tradiciju — opasnost po „građansku harmoniju“. Ništa novo u zemlji u kojoj je ćirilica postala strano pismo, a pravoslavna vjera predmet sumnjičenja. Ništa novo u društvu u kojem su „građanske“ elite vječito gluve na šovinističke izjave navodno crnogorskih, bošnjačkih ili albanskih predstavnika, ali histerično reaguju na svaku srpsku ikonu, pjesmu ili zastavu.
Primitivizam: Albanci slavili u Ulcinju, Plavu i Tuzima (VIDEO, FOTO)
Upravo zato se moramo pitati: da li je u Crnoj Gori dozvoljeno biti sve — samo ne Srbin? Da li smo došli do tačke u kojoj kulturno nasljeđe većinskog naroda treba da bude skriveno, stidljivo i „depolitizovano“, dok se paravojni i separatistički simboli drugih proslavljaju kao „bogatstvo različitosti“?
Folklorašice u narodnoj nošnji ne prijete nikome. Ali očigledno prijete onima koji bi najradije izbrisali sve srpsko iz Crne Gore. Zato je upravo taj prizor — dostojanstven, lijep i istinski tradicionalan — mnogo više od simbola. On je otpor kulturnoj okupaciji, otpor brisanju identiteta i odbrana prava da budemo ono što jesmo.
Srpska nošnja u Pljevljima nije provokacija. Provokacija je što to uopšte mora da se kaže.
Šiptari mogu samo da sanjaju „veliku Albaniju“ (velika se piše malim slovom v, jer nikad nije postojala, niti će biti).
Nošnja autohtona u Pljevljima jeste najsličnija ovoj. Samo što je kao sve zaboravljeno i to je. Zna se da se srpske nošnje od kraja do kraja razlikuju, pa i Srbiji ima razlike.
Jadna je država na čijem je čelu Jakov Milatović a još jadnija Vlada na čijem čelu je vajni Srbin iz Pljevalja Milojko Spajić. Ne zaostaje značajno ni predsjednik skupštine za njima jer ni on ne čini ama baš ništa da Srbin u Crnoj Gori ima pravo da bude Srbin.
Došlo vrijeme da se stvari rešavaju. Da đeci ne ostavljamo „probleme“.
Crna Gora je Kolijevka Srpstva Zivjela Bratska Srbija I Rusija Bravo Za Pljevlja