Dvije monahinje i iskušenica jedini su preostali Srbi u Đakovici: Čuvari vjere, ognjišta i svetinja

Ne razmišljamo o strahu. Važno je da naša crkva u Đakovici posvećena Uspenju Presvete Bogorodice bude otvorena. Da zvoni crkveno zvono, da je svetinja živa. Željne smo jedino vjernika. Sad nas posjećuju uglavnom raseljeni Srbi, koji o većim praznicima dolaze u Visoke Dečane i Pećku patrijaršiju. Ali, vjerujemo da će se i vjernici vremenom osloboditi i da će početi da nam dolaze u većem broju.

Ovako, za „Novosti“, govori mati Teokista iz manastira Uspenja Presvete Bogorodice. Ona, igumanija Joanikija i iskušenica Vasiljka Perić, jedini su preostali srpskog roda u Đakovici, u ovoj bogomolji obnovljenoj na mjestu gdje je u martovskom pogromu 2004. godine spaljena crkva. Do 1999. bilo je u ovom gradu u Metohiji 12.500 naših sunarodnika… Danas svetinja čuva tragove srpstva u Đakovici, a njih tri su čuvari vjere i oginjišta.

Manastir gotovo u samom centru Đakovice, u nekadašnjoj Srpskoj ulici, opasan je visokim zidom. Kada se po otvaranju visoke metalne kapije zakorači u portu pravoslavnog hrama, nailazi se na improvizovani policijski punkt. U njemu obično dežura po jedan pripadnik kosovske* policije. Ipak, dvijema monahinjama i iskušenici „čuvari“ ne predstavljaju neko obezbjeđenje. Jer, izvan kapija ne smiju, a crkvu, manastirski konak i portu, okružuju višespratnice naseljene ne baš dobronamernim komšijama. Živeti u takvom okruženju, podvig su i neizmerna hrabrost. Ali, ove tri starice za to ne mare, posvećene su molitvama za svoj narod.

Molimo se mi i za neprijatelje – priča mati Teokista. – Da savladaju zlo u sebi. Da shvate da ono nikome nikada nije donijelo dobro, niti ga može donijeti.

I igumanija Joanikija opominje da se i naš narod mora vratiti pravim vrijednostima:

– Naša pravoslavna vera je najjača, ali smo se mi otuđili od nje. Najbitnije je da mi nikoga ne napadamo, već da se branimo i da branimo ono što je naše. I blaženopočivši patrijarh naš Pavle, govorio je da će nam biti bolje kada i mi budemo bolji.

Iz svetinje u Đakovici, ove tri Bogu posvećene i odvažne žene, izlaze jedino ako odlaze na liturgiju u Visoke Dečane. I tada monasi dolaze po njih. Donose im i hranu, neophodne ljekove i ostale potrepštine… Pregršt je prepreka i izazova pred ove tri srpske monahinje, ali njihova stamenost sve prevazilazi. I vjera da će sigurno doći bolji dani!

Zauzimaju groblja

U nekadašnjoj Srpskoj ulici u Đakovici, gdje je i manastir, bilo je 2.000 srpskih domova, od kojih su brojni porušeni ili uzurpirani. Ni srpska groblja nisu pošteđena vandala. Na jednoj od parcela gde su bili srpski spomenici sagrađena je višespratna zgrada Opštinskog suda, dok je crkva u centru grada srušena do temelja.